Zelena prièa

05.07.2008.

Mile je na temi o ljiljanima ostavio ovaj komentar:

„dona, cijenim tvoj trud ali osobno ne zelim u stare dane postati vrtlar:) stare teme su bile interesantnije za komentiranje;) a vako ljiljani su ljiljani :) :x“

Maaa... znam ja da on to mene samo malo ljuti... jer ima me neodoljivu potrebu potpikavati... ta navika mu je ostala još s onog našeg starog foruma. Obièno u tome uspije... pa tako i danas nastaje nova tema na njegov poticaj.
Ima puno toga što mi može uljepšati dan.... imam ja puno svojih sitnih strasti pomoæu kojih se opuštam, ali najveæa ljubav i najveæa strast je moje bilje na dvorištu.
Svaka moja biljka ima svoju prièu. Taj park je prepun simbola i uspomena. Za svaku znam gdje i kako sam je nabavila, a za puno njih se sjeæam èak i kakvo je vrijeme bilo kada sam ih sadila. Na mom dvorištu raste ruža – moja vršnjakinja. Mama ju je posadila u jednom drugom gradu.... obilježila je svojim mirisima moje djetinjstvo. Kad smo selili dala ju je teti, a teta ju je poklonila meni kad sam doselila u svoju Nedodžiju. Kad me samelju obaveze, kad me zamore ljudi ja navuèem rukavice, uzmem škare i krenem u druženje sa svojim biljem.... ili pak šetam „nenaoružana“.... pratim promjene na njima, pozdavljam nove cvjetove, skidam stare... ponekad se èak i glasno obratim svojim biljkama (susjedi vjerojatno misle da sam skroz pukla), a bilje mi odgovara svojim cvjetovima, bojom listiæa, mirisima.
Mnoge sadnice sam dobila od dragih ljudi kojih više nema. Kroz to bilje oni svake godine listaju, cvjetaju.... živo bude neke stare uspomene. Posebno je zanimljivo kad mi jorgovan procvate u studenom. Možda je to zbog klimatskih promjena.... ili su to upravo to te neke tajne tajnene samo meni razumljive ili nerazumljive... no znaèe mi puno.
U tom odnosu je sve tako èisto i jasno. Što se više trudiš... što mu više daješ - bilje ti stostruko vraæa svojom ljepotom..... a iz sebe isijava neki èudan mir koji me opušta... to je ono što ne možemo kupiti u nekom tržnom centru. Možemo kupiti sadnicu.... ali to nije to o èemu vam prièam.... ovo nastaje dugim druženjem, davanjem i primanjem....
U tu prièu ukljuèene su i mnoge bolesti koje napadaju moje bilje.... mnogi insekti, kojima se takoðer èesto obraæam glasno... pa im spominjem sunce žareno i slièna èudesa. Dolutaju bezobrazne gusjenice i puževi.... pa borba protiv tih nepoželjnih uljeza samo jaèa ljubav mene i mog bilja. Moju strast dijele mnoge ptice, leptiri, ježevi i druge životinjice. Oni su dobrodošli na mom dvorištu i èine dodatni zaèin toj mojoj ljubavi.
Veliki problem su i moje životinje... Strašno im se sviða moje cvijeæe... pa èesto naganjam maèka Jožu koji voli spavati u vodenikama.... ili Astru kojoj je hosta omiljeno mjesto za ležanje jer stari èempres baš na tom mjestu baca lijepu sjenu. Kad Astra zaèuje reèenicu: „To je sramota, to je strašna sramota....“ odmah se diže s hoste i traži novu lokaciju.... jer zna da sam ljuta i njeno ponašanje nazivam sramotnim.
Moj pokojni susjed mi je jednom rekao kako i nisam baš normalna, jer svi normalni ljudi sade šljive, jabuke, kruške i slièno bilje... a ja imam neki èudan ukus i po dvorištu sadim draè od kojeg nema nikakve koristi. Mnogi su me èudno gledali... prije no što smo postavili ogradu okretali su se traktorima preko mojih rascvalih grmova, pravili brazde na travnjaku... jednom mi je èak netko na mom ginku otrgnuo vodeæu srednju granu... jer po naèinu zaštite tog malog drveta je bilo jasno da mi je do njega posebno stalo. Prije puno godina posadila sam dvadesetak malih èempresa. Pogledam kroz prozor, a mali Marko iz sela kolcem mlati po èempresima. Izletim ja van i vrisnem: „Crni Marko... što to radiš?“ A onda mi je on lijepo objasnio da su moji èempresi zli vitezovi, a on æe ih maèem (kolcem) srediti. I sredio ih je.... svi su se osušili.
Vrijeme je uèinilo svoje. Svi su se navikli na moje bilje, a doselilo je u ovu Nedodžiju još nešto èudaka koji vole „draè“ pa se stišalo èuðenje.
Kad smo kupili zemljište nije tu bilo puno bilja. Bio je posaðen mladi orah i tri veæ velike breze. Kad su mi radnici prekrivali krov, dovikne mi s krova jedan: „Gazdarice, znaš li što ti znaèe ovako posaðene breze?“ (Bile su posaðene u trokut). Kad sam rekla da nemam pojma objasnio mi je da je to simbol srpskih dvorišta. Tri breze posaðene u trokot.... baš kao što se stavljaju prsti u pravoslavnoj vjeri kad se križaju. Eeee... tada sam pozvala izvor informacije da se spusti s krova... pa smo jednu odmah odsjekli. Bilo mi žao breze.... Razumijem da je bivši vlasnik imao potrebu i pravo na neke svoje simbole.... ali trebao mi je „èisti list papira“ za neke samo moje prièe... neoptereæene tuðim prièama i simbolima.
Inaèe, taj bivši vlasnik je jedan nemoralan èovjek zbog kojeg još i danas vodim nekoliko sporova pred domaæim i meðunarodnim sudom i borim se za ono što sam pošteno platila. Prošlog tjedna smo se sreli.... i uhvatila ga inspiracija da mi (bez da ga je itko išta pitao) objasni svoje veliko domoljublje i hrvatstvo..... pa sam ga ja prvo predugo slušala, a onda sam mu spomenula breze..... i njegova prièa je završila. I onda neka mi netko kaže da bilje nema moæ... èak i srušeno drveæe.
Ako bude sreæe... pa ne umrem radeæi u poduzeæu... jednog dana æu se otuðiti od svijeta i sve svoje vrijeme posvetiti samo toj posebnoj zelenoj prièi.
Johohoj... svašta sam vam nadrobila u ovoj temi. Sve se šareni... baš kao u mom vrtu.
Ta nepovezanost i neozbiljnost su samo znak moje opuštenosti.... zadnjih dana nema ništa jaèe od moje zelene èarolije... pa mi zato nemojte zamjeriti.
Želim Vam ugodan vikend....

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)