Teret okoline u kojoj živimo

28.08.2007.

20.03.2007.

Prije godinu dana upoznala sam radeći svoj posao interesantnog mladog čovjeka.
To je čovjek bistrog pogleda, veselog osmijeha, otvorenog srca za ljude. U poslovnoj suradnji sa velikim simpatijama pratim njegovu savjesnost, srčanost, dobronamjernost, požrtvovnost i nesebičnost. Malo je mladih ljudi kojima je toliko stalo da poboljšaju sliku svijeta u kojem žive. O kraju gdje radi nisam imala pojma... bila su to tek imena nekih manjih mjesta na zemljopisnoj karti. Posao me odveo na to putovanje... očarala me priroda i srdačnost ljudi koji tamo žive i rade. Postala sam znatiželjna i počela postavljati pitanja o tom kraju, a tada mi je on umoran od mojih pitanja dao adresu svog bloga na kojoj mogu pročitati sve što me zanima. Svakodnevno sam pratila izvještaje iz tog pomalo zaboravljenog kraja naše zemlje... čitala o njihovim priredbama, feštama, misama, problemima koji muče stanovnike, o problemima u školi, vrtiću, KUD-u, o sramotnom političkom triku izgradnje staračkog doma koji stoji već godinama bez svojih stanovnika jer njegovi korisnici ne bi mogli legalno obavljati nuždu, a u tu situaciju su ih doveli političari lažnim obećanjima, a razumijevanja nisu imali ni oni koji su starački dom gradili, kao ni koalcijska vlada koja je došla iza njih, čak smo svi zajedno pisali pismo predsjedniku vapeći za pomoć. Čitala sam o povijesti, sadašnjosti i o snovima za budućnost. Imala sam osjećaj kao da ih sve poznajem i nisam mogla poći na spavanje, a da ne pročitam ima li što novo. Urednik tog bloga uložio je puno vremena i truda da bi javno progovorio o svom kraju. Činio je to toliko pozitivno i ambiciozno sve dok se nisu pojavili jalnuši kojima je zasmetala njegova iskrenost, dok se nisu pojavili lokalni moćnici kojima se više sviđa da taj kraj i dalje ostane u sjeni društvenih zbivanja. Počele su prozivke, podmetanja i predbacivanja. Temperamentan mladi čovjek je u jednom trenutku postao umoran, uvrijeđen i razočaran i odlučio više ne pisati.
Trenutno ga na njegovom blogu dozivaju njegovi mještani i prijatelji da se vrati, a evo i ja to činim ovim postom.
Svi oni koji miniraju tako pozitivnu promidžbu jednog kraja, svi oni kojima smeta njegovo pisanje (a nije ih puno, ali glupost je obično glasna i agresivna) nisu zaslužili dobiti ono što žele, a to je ušutkati Urednika. Svi oni pozitivni i dragi ljudi... a ima ih jako puno iz tog kraja, a čini mi se još više onih koji su porijeklom od tamo, a žive širom Hrvatske, čak i u susjednim zemljama, pa čak i preko velike bare nisu zaslužili da zbog par bezjaka ostanu bez tog dragog mjesta na koje vole svratiti i pročitati što se događa.
U svakom kraju postoje pojedinci koji se razlikuju od mase. U svakom kraju postoje pojedinci koji su ispred svog vremena. Oni su nosioci napretka, oni su obično i žrtve svojih pozitivnih nastojanja. No svi oni koji su šutljivi i nemaju snage, znanja ili volje progovoriti o problemima iz života trebali bi smoći bar toliko snage i stati uz ljude koji to čine i za njih....
Uredniče, nemoj gasiti revoluciju u sebi... vrati se i nastavi pisati.... jer mi te čekamo.... J

I još priča na ovu temu....


Živio jednom jedan bračni par koji je imao 12-ogodišnjeg sina i jednog magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put. Kad su došli u prvo selo ljudi su komentirali:
«Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca.» Žena tada reče mužu: «Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.» Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.
Kad su došli u drugo selo ljudi su mrmljali: «Pogledajte ovo, sram nek bude ovog čovjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi» Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će držati uzde.
Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovno komentirali: «Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.»
Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put. Kad su došli do slijedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknut leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega. Kad su prolazili kroz slijedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: «Pogledajte ove tri budale...hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.»

POUKA:
Uvijek će te kritizirati i pričati nešto loše o tebi što god ti napravio...teško je svima ugoditi....

(Nemam pojma tko je autor ove priče....)

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)