Starost

28.08.2007.

22.03.2007.

Koliko kao pojedinci i društvo brinemo o najstarijim čanovima našeg društva?

Mislim da su danas stari ljudi najugroženija grupa u našem društvu. Radili su cijeli svoj život da bi si osigurali mirnu i ugodnu starost.... ali na žalost nije onako kako su sanjali da će biti.
Država ih je prevarila, zanemarila i ponizila. Mnogi su i otišli.... s gorkim okusom poniženja i razočaranosti u svojim dušama. Mnogi su bolesni i uskraćeni za valjanu i zasluženu medicinsku skrb.
Da bi svi mi izrasli ovako veliki... da bi se obrazovali, zaposlili i preuzeli brigu o društvu svi su oni godinama izdvajali i živjeli uglavnom osrednje, a sve u cilju bolje budućnosti svoje djece. Kako im danas to vraćamo? Svi smo mi država i baš nitko od nas nije manje kriv za ovu situaciju u kojoj su se oni danas našli.
Uz sramotno i nezasluženo siromaštvo u kojem su se našli, mi... kojima su svijet ostavili nismo im u stanju osigurati starost dostojnu čovjeka. Postoji i još jedan opaki problem starosti, a to je SAMOĆA. Koliko i da li razmišljamo koliko su naši bližnji stari ljudi osamljeni? U ludoj trci za poslom i novcem imamo uvijek premalo vremena, uvijek nekuda trčimo i žurimo, a s njima se viđamo u letu. Koliko vremena odvojimo da bi poslušali njihove priče... bez obzira da li nam se slušaju?. Da li smo svjesni koliko je njima važno da ih netko posluša?
Jesmo li svjesni da hodaju po domovima zdravlja, po poštama, bankama, elektrama i drugim ustanovama da bi tamo razmijenili koju riječ sa službenicima, drugim ljudima... samo da se ne bi osjećali toliko i tako sami? Kad jednom odu.... tada je kasno.... tada ćemo žaliti što ponekad nismo zastali na tren i poslušali što nam to imaju ispričati.... tada ćemo licemjerno obilaziti grobove na strogo određene datume.. 1. studenog svake godine odjevat ćemo nove kapute, bunde, cipele da bi se pokazali ostalima kako smo lijepi i uspješni.... a što sve to vrijedi kad im nismo posvetili svoju pažnju dok je bilo vrijeme?!
Koliko se udruge brinu o starcima? U omraženo crveno doba mog djetinjstva i djevojaštva... doba kojeg se svi tako rado sramimo i tvrdimo da je baš sve bilo loše djecu su organizirali u akciji „Dobrosusjedska pomoć“. Svatko od nas bi dobio svog djedicu ili baku.... i zadatak nam je bio obići ih svakog dana, razgovarati s njima, otići im u trgovinu ako nešto trebaju i obaviti sitnice za njih..... I ne sjećam se tada da sam čula kako je netko umro i raspadao se u svom stanu... i da su ga pronašli tek kad susjedi nisu mogli izdržati od smrada. Znači li to da smo tada više gledali jedni druge i više brinuli jedni o drugima? Što nam se desilo? Jesu li nas možda upravo ti starci previše razmazili, previše nam ugađali pa smo zato postali tako sebični? Čak ako su i krivi što su nas previše razmazili... mislim da nisu zaslužili ovo siromaštvo i samoću... Razmislimo koliko mi osobno možemo učiniti da im bar malo olakšamo njihovu starost...
I ne zaboravimo da nas gledaju naša djeca.... a kako nauče od nas tako će se i oni ponašati prema svojim starcima....

Priča....

U jednom malom selu pored šume živjela jedna mirna obitelj. Članovi te obitelji su bili otac, majka, mali sinčić i djed (očev otac). Djed je bio već jako star i strašno su mu se tresle ruke. Kad bi jeo juhu često je prolijevao oko tanjura, a jednom mu je tanjur iskliznuo iz ruke i razbio se. Snaha (dječakova majka) je prigovarala mužu što mora čistiti iza njegova oca i što joj uništava tanjure. Jednoga dana maleni dječak se igrao sa grupom dječaka pod starim hrastom.... ali u jednom trenutku vidio je da njegov otac nešto rezbari u drvetu i pošao je vidjeti što to radi. Šutke ga je gledao, a otac ga dugo nije primijetio... sav zadubljen u posao. I odjednom otac postane svjestan da dječak već dugo stoji pored njega i upita ga: "Zašto se ne igraš s ostalom djecom?".... "Ne mogu se igrati jer moram vidjeti što to radiš?" Otac će na to: "Radim drvenu zdjelicu za tvog djeda kako više ne bi mami razbijao tanjure!"... a dječak će: "Onda ću ostati pored tebe dok ne završiš... jer moram naučiti kako se radi zdjelica.... jer jednog dana ću ja morati za tebe načiniti takvu!"

Nema autora... ovu priču mi je pričao otac... a njemu njegova baka....

Neki dan sam u izlogu jedne male trgovine ugledala drvene zdjelice... stajala sam pred izlogom... zapuhnuta dahom djetinjstva i ispričane priče.... ušla sam unutra i kupila zdjelicu. Ne da bih iz nje jela moja majka... nego... da ih gledam na polici... i svakog dana se prisjetim priče koju mi je pričao otac... da ne zaboravim....

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)