Livade zelene... sunkoreti zlaèani i prièe èarobne....

28.08.2007.

03.04.2007.

Ovaj tekst je odgovor blogerici suncokret na njen komentar s teme ispod ove....
Suncokretu zlaèani..... sviða mi se pozitivan naèin na koji razmišljaš...
Imam i jednu prièu koju æu ti poslati kao prilog ovom odgovoru... Da živim u nekom australskom plemenu sigurno bi me zvali: "Ona koja èuva prièe...". Ja ti od malena strašno volim slušati prièe... kako one davno napisane, tako i sve one prave... životne i istinite.... preprièane direktno od onih koji su ih doživjeli. Kao malena djevojèica hodala sam po kuæi i susjedstvu i tražila žrtve koje æe mi èitati prièe.... a onda mi je dojadilo pa sam nauèila èitati veæ s 4 godine.
Ne moraš me žaliti jer ja sve slike i prièe koje èuvam u sebi smatram bogatstvom... najveæim bogatstvom koje sam stekla u životu... Nema tog materijalnog što ja ne bih bila u stanju ostaviti i prežaliti... ali moje prièe i slike su neprocjenjive.
Vidiš... ja nisam nikoga izgubila u ratu... ali bolest mi je oduzela oca kad mi je bilo 16 godina. Misliš li da tada manje boli? Da je lakše odrastati zato što ga nije ubio drugi èovjek?
Neæu ti sada prièati što sam sve u životu radila i kako rano sam poèela. I ne žalim se zbog toga... jer sve to je stvorilo mene ovakvu kakva jesam danas. Nema tih nepogoda i tih nedaæa koje se meni mogu dogoditi, a da se ja ne bih snašla.
Mislim da je strašno važno slušati prièe koje nam ljudi žele isprièati. Ne prièe o susjedima i nekom treæem... nego one osobne i prave. Kako bi uopæe mogli razumijeti druge ljude ako ne saslušamo njihove prièe?! Mene ti privlaèe èudaci... mene privlaèe ljudi sa tugom u oèima, ljudi sa mrkim licima.... jer kada ih vidim tako mrke, tužne ili drugaèije osjetim da su prepuni prièa. I ja njih privlaèim. Nikada ne postavljam pitanja o tuðim životima... ali ljudi mi prièaju sami svoje prièe... valjda zato što znaju da ih slušam i da æu njihovu prièu èuvati zauvijek....
Moj muž baš ne voli hodati sa mnom ulicama obližnjeg grada... jer meni prilaze i poznaju me i oni koje svi izbjegavaju...... pa je èesto hodajuæi uz mene doživio èudne surete, dijaloge, morao odgovarati na nenadana i èudna pitanja. Jednom smo tako hodali glavnom ulicom i sreli ženu koju sam veæ spomenula u jednom svom postu malo niže. Ona je bolesna na živce. Kad me je ugledala.... uzviknula je moje ime na naèin kako me samo ona zove, ja sam se zaustavila... nabrzaka je ona meni isprièala neke svoje dogodovštine, a onda se okrenula k njemu i pitala ga: „A vi ste muž od moje Doniceeeee?!!!! Recite mi jel vam gladi jajèeka?!“ On je skoro u zemlju propao...... prolaznici su se okretali i rikavali od smijeha... a on nije znao kamo bi gledao. J)))))))) Onda smo se nas dvije malo izgrlile i pozdravile da prekinemo tu èudnu situaciju. Zašto mu je bilo neugodno?!!! Baš zato što ne sluša prièe i što mu je važnije što æe misliti oni nepoznati prolaznici nego ta jadna žena od koje svi okreæu glavu.
Kad je ona izašla sa svojom strahotom na naslovnici Nacionala.... i kad je objavljen èlanak da je smještena u psihijatrijsku bolnicu meni nisu prestajali zvoniti telefoni.... ma, kao da se to desilo nekom mom najroðenijem. I znaš... došlo je proljeæe.... i mene strašno muèi ta žena... mislim da æu joj otiæi u posjetu... iako nisam sigurna da æe me uopæe prepoznati nafilana lijekovima.... ali proljeæe me podsjeæa na nju jer je uvijek ljudima mažnjavala cvijeæe u vrtovima i donosila ga meni. Voljela je cvijeæe. I može li meni išta na ovom svijetu zamijeniti to poznanstvo... tu naklonost koju mi je poklonila?!!!
U životu postoje i oni koji prièaju lažne prièe. Danas me nazvao jedan èovjek i pitao kako bi malo zaobišao propise i ostvario nešto preko onog na što ima pravo. Pitao me je direktno: „Što da slažem da bi došao do toga?“ Otkantala sam ga hladno, službeno i rekla da ne znam odgovor na njegovo pitanje. Ne volim ljude koji lažu, a još manje volim one koji od mene traže savjet kako da lažu.
I znaš suncokretu moj zlaèani... davno sam ja nauèila da zelene livade nisu u šarenim lažama, u sjajnim perlama i novèiæima.... zelene livade nisu meðu uglednima i onima pored kojih svi žele biti... zelene livade su nama samima..... i našem odnosu prema svijetu u kojem živimo i ljudima koje sreæemo na svom putu.
Što je s osobnim prièama koje nisu lijepe? Sklona sam odbacivanju ljudi kad me jako razoèaraju.... sve zle koje sreæem na svom putu stavljam u vreæu s probušenim dnom i ne igram se više s njima... ali to još uvijek ne znaèi da nisu zaslužili prièu. J
Slažem se s tobom. Sve ružno treba potisnuti, pronaèi svjetlost u sebi, veseliti se svakom novog danu jer život je dar i najèarobnija èarolija.... ali da bi to znali moramo slušati i što drugi ljudi prièaju.....

Prièa.... suncokretu tebi na dar... neka ti pomogne još èvršæe èuvati i njegovati tu pozitivnu misao koju nosiš u svom srcu... ;)

SNAGA POZITIVNOG MIŠLJENJA KAO JEDRO...
________________________________________
"Jedna drevna legenda prièa o tri muškarca, koji su nosili svaki po dvije vreæe. Ali teret nisu osjeæali jednako. Vreæe su im, jedna sprijeda a druga straga, visjele obješene na drvenoj motki na ramenu. Upitali prvog èovjeka što ima u vreæama. Odgovorio je: "Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti - u vreæi su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišæem, ne smetaju mi mnogo. U vreæi sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem èesto, vadim ih, promatram, prouèavam, mozgam što æu. Stalno sam s njima, i mislima i osjeæajima. Stalno radim na njima."
Taj se èovjek èesto zaustavljao, gledao unatrag, muèio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
I drugog su èovjeka upitali isto. Rekao je: "U vreæi sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Èesto ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreæa na leðima sadrži greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške."
Treæi je èovjek odgovorio: "Na prednjoj vreæi napisao sam rijeè "dobrota". Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i uèinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreæa nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreæa na leðima ima natpis "loša sjeæanja" i prazna je, jer samo joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje kadikad o sebi imam, o zlu koje od drugih èujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreæu. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu."

TRI SU JEDRA O KOJIMA OVAJ ÈOVJEK GOVORI: POZITIVNO O SEBI, POZITIVNO O DRUGOM, POZITIVNO O SITUACIJI. JEDRA POZITIVNOG MIŠLJENJA! SVI SMO MI ROÐENI DA SAMI BIRAMO MISLI KOJE ÆE NAM USMJERITI ŽIVOT. IZABERIMO ONDA JEDRA S KOJIMA SE NAJDALJE STIŽE.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)