Obièni i neobièni ljudi

28.08.2007.

29.06.2007.

Prije par dana upustila sam se u neku raspravu na jednom blogu. Rasprava se odnosila na neka društvena zbivanja. Pojavila sa tada s komentarom blogerica koja je napisala kako smatra da je standard u Hrvatskoj dobar u odnosu na neke druge zemlje i da ona u to uvjerava obiène ljude kao što su trafikantica i frizerka. Ona naravno ima pravo na svoje mišljenje, pa ja ovu temu neæu bazirati na promišljanjima kakav nam je standard nego bih se uhvatila „obiènih“ ljudi i koliko imamo pravo bilo koga uvjeravati kako živi.
Razmišljam ovih dana što uopæe znaèi pojam obièan? Što je to OBIÈAN ÈOVJEK i koji je neobièan?
Oèito se blogerica ne osjeæa dijelom te obiène zajednice i smatra se pozvanom uvjeriti obiène ljude da je njeno mišljenje iz neke druge dimenzije ispravno.
Na koji naèin èovjek dospije u dimenziju u kojoj se osjeæa razlièito od obiènih ljudi? Obrazovanjem? Životnim iskustvom? Odgojem? Što nas èini boljima od drugih? Ili se ipak radi o nekim drugim ljudskim osobinama koje ne bih imenovala....
Svatko od nas ima neki svoj status u društvu, neku razinu obrazovanja, znanja, neki pedigre i neke rezultate koji su iza njega.
I baš svaki èovjek ako se krene usporeðivati s drugima može pronaæi one koji su manje i više obrazovani od njega, one koji manje i više znaju od njega, one s „jaèim“ i „slabijim“ pedigreom, uspješnije od sebe i one koji nisu uspjeli poput njega.
Da li smo mi obièni u odnosu na one koji su uspješniji, a neobièni u odnosu na one koji su manje uspješniji od nas?
Radi li se tu možda o predrasudama? I predrasude su dio naše osobnosti.... mislim da svi imamo bar neku predrasudu. Ovom temom ne prozivam i ne analiziram blogericu nego tek navodim sebe i blogere koji svraæaju na ovu stranicu na promišljanje što za nas osobno znaèe obièni i neobièni ljudi. Nitko od nas sasvim sigurno neæe reæi da su mu svi ljudi baš isti... i da ih ne vrednuje na neki samo svoj naèin. Potaknuta tom raspravom pokušavam objasniti sebi što su za mene obièni, a što neobièni ljudi...
I ja ljude svrstavam u dvije grupe. Oni koje ne poznajem dobro ili koji me nisu inpresionirali svojim osobinama spadaju u skupinu koju zovem SIVA MASA, a u drugoj skupini su oni koje zovem ÈAROBNJACIMA. Èarobnjaci su oni zbog kojih sam zahvalna Zvijezdama da sam ih srela na svom životnom putu, to su ljudi koje poštujem, od njih uèim... to su ljudi koji su ostavili pozitivan trag na meni... bez obzira na koji naèin, koliko, kada smo se sreli u životu.
Moj prvi Èarobnjak me prerano ostavio i od tada su Èarobnjaci koji su se pojavljivali spontano igrali jako važnu ulogu u mom životu.
Jedna od tih èarobnih je moja profesorica TIPSS-a i Marksizma iz prva dva razreda srednje škole. Ta žena je tada u školi radila kao zamjena za profesoricu na bolovanju. Bila mi je i razrednica. Primljena je kao zamjena, a nedostajao joj je još jedan ispit i diplomski.
I onda su se desile neke spletke, ljudske zlobe.... ostala je bez posla.... desile su joj se životne zavrzlame, rat, ljubavi, samohrano roditeljstvo..... i svaštajošnešto. Svaki puta kada bih pitala za nju i èula nove vijesti pomislila sam da je prati peh... kao da netko sjedi na oblaku i gaða je otrovnim strelicama.
Naèin na koji se ona tada razgovarala sa mnom i ostalim uèenicima.... naèin na koji je predavala svoje predmete bio je poseban. Tek kasnije sam shvatila da smo se mi više bavili sociologijom i psihologijom no što smo obraðivali ono što je bilo programom predviðeno. Nipošto joj ne zamjeram što se nije držala programa.... jer njenih predavanja, a i naših druženja u slobodno vrijeme se još uvijek živo sjeæam i svakako zauzimaju visoko mjesto meðu dragim uspomenama koje su mi puno znaèile. Nisam je vidjela jako, jako dugo... ali uvijek za nju pitam. Nakon svih nedaæa koje su je pratile nedavno se vratila u grad koji nas je spojio i tamo radi na kiosku kao prodavaèica.
Kad sam proèitala komentar veæ spomenute blogerice pala mi je upravo ona na pamet. Ona koja je stekla znanje obrazovanjem (formalno ga nije završila jer ju prekinuo život), stekla je životno iskustvo tako okrutnim lekcijama..... i sada je u situaciji da joj NEOBIÈNI objašnjavaju kako živi....
Pa imamo prièu o gospodièni Kapetanoviæ koja trenutno radi kao èistaèica. Da li i njoj NEOBIÈNI trebaju objasniti neke stvari i uvjeriti je da treba misliti drugaèije?
U skupini mojih Èarobnjaka postoje ljudi koji su visoko obrazovani, postoje ljudi koji nisu uspjeli formalno završiti svoje obrazovanje, ali postoje i oni koji su status Èarobnjaka zaslužili mudrošæu životne škole i predivnim ljudskim osobinama. U skupini mojih Èarobnjaka svi oni visokoobrazovani smatrali su se ili se smatraju dijelom naroda kojemu pripadaju i upravo je njihova jednostavnost, pristupaènost i obiènost ono što ih èini mojim Èarobnjacima. Svi od reda su bili ili jesu ljudi sa jakim samopouzdanjem, èvrsti, dosljedni i pošteni, ali nipošto napuhani i prepotentni (jer takvi su obièno oni bez pravog pokriæa). A isto tako u SIVOJ MASI poznajem mnoge koji su formalno završili vrlo visoke škole, osjeæaju se posebnom klasom..... ali osobine koje nose kao ljudi su takve da ih ja ne mogu nego svrstati u tu sivu skupinu.
Ljude oko sebe... bez obzira kojim se zanimanjem bave treba slušati..... osluškivati što oni misle i kako dišu..... tada nije loše promisliti koliko je to slièno našim promišljanjima. Mislim da tada puno bolje razumijemo situaciju u kojoj se nalazi društvo. Jer društvo èinimo svi zajedno. Ako ljudima pristupamo bahato i krenemo ih uvjeravati u ono što mislimo ostajemo jako siromašni.... jer u takvom ispoljavanju vlastite nesigurnosti propuštamo èuti i osjetiti što oni misle i osjeæaju...koliko znaju mogu i žele. Nazivi radnih mjesta, funkcije i trenutne pozicije u društvu znaju opako zavarati. Mislim da je veliko siromaštvo i nesreæa kad se netko osjeæa boljim od obiènih ljudi... kad se netko osjeæa iznad naroda.
Juèer sam jednom blogeru prièala prièu o pticama pa æu je danas podijeliti i s vama.... jer njenu pouku smatram neobièno važnom. Krila imamo da bi letjeli..... tužno je kad se utopimo u predrasudama i pretvorimo u kokoš pored zdravih krila.... samo zato što nas je netko ili smo se sami svrstali u neku neprirodnu skupinu zato što je to u ðiru.

„Jedan èovjek našao je orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orliæ se izlegao kad i piliæi i odrastao je sa njima.
Cijelog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleæi da je jedan od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižuæi se koji pedalj iznad tla.
Prošle su godine i orao je ostario.
Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, èudesnu pticu moænih raširenih krila.
Stari orao zapanjeno je gledao u vis. "Šta je to?" pitao je. "To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. " On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."
I tako je orao umro meðu kokošima, ne znajuæi ko je.“

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)