Obični i neobični ljudi

28.08.2007.

29.06.2007.

Prije par dana upustila sam se u neku raspravu na jednom blogu. Rasprava se odnosila na neka društvena zbivanja. Pojavila sa tada s komentarom blogerica koja je napisala kako smatra da je standard u Hrvatskoj dobar u odnosu na neke druge zemlje i da ona u to uvjerava obične ljude kao što su trafikantica i frizerka. Ona naravno ima pravo na svoje mišljenje, pa ja ovu temu neću bazirati na promišljanjima kakav nam je standard nego bih se uhvatila „običnih“ ljudi i koliko imamo pravo bilo koga uvjeravati kako živi.
Razmišljam ovih dana što uopće znači pojam običan? Što je to OBIČAN ČOVJEK i koji je neobičan?
Očito se blogerica ne osjeća dijelom te obične zajednice i smatra se pozvanom uvjeriti obične ljude da je njeno mišljenje iz neke druge dimenzije ispravno.
Na koji način čovjek dospije u dimenziju u kojoj se osjeća različito od običnih ljudi? Obrazovanjem? Životnim iskustvom? Odgojem? Što nas čini boljima od drugih? Ili se ipak radi o nekim drugim ljudskim osobinama koje ne bih imenovala....
Svatko od nas ima neki svoj status u društvu, neku razinu obrazovanja, znanja, neki pedigre i neke rezultate koji su iza njega.
I baš svaki čovjek ako se krene uspoređivati s drugima može pronaći one koji su manje i više obrazovani od njega, one koji manje i više znaju od njega, one s „jačim“ i „slabijim“ pedigreom, uspješnije od sebe i one koji nisu uspjeli poput njega.
Da li smo mi obični u odnosu na one koji su uspješniji, a neobični u odnosu na one koji su manje uspješniji od nas?
Radi li se tu možda o predrasudama? I predrasude su dio naše osobnosti.... mislim da svi imamo bar neku predrasudu. Ovom temom ne prozivam i ne analiziram blogericu nego tek navodim sebe i blogere koji svraćaju na ovu stranicu na promišljanje što za nas osobno znače obični i neobični ljudi. Nitko od nas sasvim sigurno neće reći da su mu svi ljudi baš isti... i da ih ne vrednuje na neki samo svoj način. Potaknuta tom raspravom pokušavam objasniti sebi što su za mene obični, a što neobični ljudi...
I ja ljude svrstavam u dvije grupe. Oni koje ne poznajem dobro ili koji me nisu inpresionirali svojim osobinama spadaju u skupinu koju zovem SIVA MASA, a u drugoj skupini su oni koje zovem ČAROBNJACIMA. Čarobnjaci su oni zbog kojih sam zahvalna Zvijezdama da sam ih srela na svom životnom putu, to su ljudi koje poštujem, od njih učim... to su ljudi koji su ostavili pozitivan trag na meni... bez obzira na koji način, koliko, kada smo se sreli u životu.
Moj prvi Čarobnjak me prerano ostavio i od tada su Čarobnjaci koji su se pojavljivali spontano igrali jako važnu ulogu u mom životu.
Jedna od tih čarobnih je moja profesorica TIPSS-a i Marksizma iz prva dva razreda srednje škole. Ta žena je tada u školi radila kao zamjena za profesoricu na bolovanju. Bila mi je i razrednica. Primljena je kao zamjena, a nedostajao joj je još jedan ispit i diplomski.
I onda su se desile neke spletke, ljudske zlobe.... ostala je bez posla.... desile su joj se životne zavrzlame, rat, ljubavi, samohrano roditeljstvo..... i svaštajošnešto. Svaki puta kada bih pitala za nju i čula nove vijesti pomislila sam da je prati peh... kao da netko sjedi na oblaku i gađa je otrovnim strelicama.
Način na koji se ona tada razgovarala sa mnom i ostalim učenicima.... način na koji je predavala svoje predmete bio je poseban. Tek kasnije sam shvatila da smo se mi više bavili sociologijom i psihologijom no što smo obrađivali ono što je bilo programom predviđeno. Nipošto joj ne zamjeram što se nije držala programa.... jer njenih predavanja, a i naših druženja u slobodno vrijeme se još uvijek živo sjećam i svakako zauzimaju visoko mjesto među dragim uspomenama koje su mi puno značile. Nisam je vidjela jako, jako dugo... ali uvijek za nju pitam. Nakon svih nedaća koje su je pratile nedavno se vratila u grad koji nas je spojio i tamo radi na kiosku kao prodavačica.
Kad sam pročitala komentar već spomenute blogerice pala mi je upravo ona na pamet. Ona koja je stekla znanje obrazovanjem (formalno ga nije završila jer ju prekinuo život), stekla je životno iskustvo tako okrutnim lekcijama..... i sada je u situaciji da joj NEOBIČNI objašnjavaju kako živi....
Pa imamo priču o gospodični Kapetanović koja trenutno radi kao čistačica. Da li i njoj NEOBIČNI trebaju objasniti neke stvari i uvjeriti je da treba misliti drugačije?
U skupini mojih Čarobnjaka postoje ljudi koji su visoko obrazovani, postoje ljudi koji nisu uspjeli formalno završiti svoje obrazovanje, ali postoje i oni koji su status Čarobnjaka zaslužili mudrošću životne škole i predivnim ljudskim osobinama. U skupini mojih Čarobnjaka svi oni visokoobrazovani smatrali su se ili se smatraju dijelom naroda kojemu pripadaju i upravo je njihova jednostavnost, pristupačnost i običnost ono što ih čini mojim Čarobnjacima. Svi od reda su bili ili jesu ljudi sa jakim samopouzdanjem, čvrsti, dosljedni i pošteni, ali nipošto napuhani i prepotentni (jer takvi su obično oni bez pravog pokrića). A isto tako u SIVOJ MASI poznajem mnoge koji su formalno završili vrlo visoke škole, osjećaju se posebnom klasom..... ali osobine koje nose kao ljudi su takve da ih ja ne mogu nego svrstati u tu sivu skupinu.
Ljude oko sebe... bez obzira kojim se zanimanjem bave treba slušati..... osluškivati što oni misle i kako dišu..... tada nije loše promisliti koliko je to slično našim promišljanjima. Mislim da tada puno bolje razumijemo situaciju u kojoj se nalazi društvo. Jer društvo činimo svi zajedno. Ako ljudima pristupamo bahato i krenemo ih uvjeravati u ono što mislimo ostajemo jako siromašni.... jer u takvom ispoljavanju vlastite nesigurnosti propuštamo čuti i osjetiti što oni misle i osjećaju...koliko znaju mogu i žele. Nazivi radnih mjesta, funkcije i trenutne pozicije u društvu znaju opako zavarati. Mislim da je veliko siromaštvo i nesreća kad se netko osjeća boljim od običnih ljudi... kad se netko osjeća iznad naroda.
Jučer sam jednom blogeru pričala priču o pticama pa ću je danas podijeliti i s vama.... jer njenu pouku smatram neobično važnom. Krila imamo da bi letjeli..... tužno je kad se utopimo u predrasudama i pretvorimo u kokoš pored zdravih krila.... samo zato što nas je netko ili smo se sami svrstali u neku neprirodnu skupinu zato što je to u điru.

„Jedan čovjek našao je orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao je sa njima.
Cijelog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedan od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla.
Prošle su godine i orao je ostario.
Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila.
Stari orao zapanjeno je gledao u vis. "Šta je to?" pitao je. "To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. " On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."
I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.“

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)