Pismo

28.08.2007.

07.07.2007.

Poèele su nam se cerekati uljepšane face s jumbo plakata, poèela su „šamaranja“ na net-u, u kontakt emisijama... borbe za izbornu pobjedu vode se na svim frontovima. Svakog dana bit æe sve žešæe.
Politièke stranke su izbornoj godini prilièno naporne, èesto neukusne jer nas hvataju na naivne finte i zbilja treba izdržati sav taj cirkus do izbora. U izbornoj godini se dešavaju i pozitivne stvari jer se svi trude pokazati u što boljem svjetlu... pa se sve užurbano radi, sve ono što je spavalo cijelog mandata izmili i uhvati se posla. Hrvatska izgleda kao kuæa kad napravimo generalno èišæenje.
Jedna od predizbornih aktivnosti je i SDP-ova telefonska anketa zbog koje su ih nedavno okefali u medijima.
Proèitala sam samo naslov u novinama... stisnula oèi jer sam znala da se anketa doista provodi... i nisam imala snage èitati tu javnu prozivku. No sada imam potrebu isprièati prièu o toj anketi.
Moja svekrva živi sama. Nakon svekrove smrti zvali smo je da nam se pridruži, ali odbila je jer smo preživahni, a ona žel svoj mir. No njen mir znaèi i osamljenost preko tjedna. Vikendom nam dolazi na ruèak i druženje.... ali preko tjedna je sama. Ja sam vjerojatno osoba s kojom razmijeni najviše reèenica otkako joj je muž umro. Na vikend druženjima isprièamo jedna drugoj što je sve donio prošli tjedan.
Tako je došla prije par mjeseci i znaèajno se smješkajuæi isprièala mi kako su je zvali iz SDP-a. Preprièala mi je svoj dugi razgovor u detalje... svako pitanje, svaki svoj odgovor, ime osobe s kojom je kontaktirala. Ja sam slušala šutke i smješkala tiho jer osobno bih sasvim sigurno odbila takav razgovor, ali slušajuæi nju bilo mi je drago da joj je nešto ispunilo vrijeme i da se osjeæala tako zadovoljno. Pitali su oni nju pitanja od kojih sam ja mrštila facu..... jer su moji živci vjerojatno felerièni... previše sam oprezna, nepovjerljiva i sumnjièava. Ja na takav razgovor ne bih pristala veæ iz vrlo jednostavnog razloga što nikada ne možemo biti sigurni da li je s druge strane doista taj netko tko nam se predstavio. Ali onda sam zakljuèila da nema nikakve štete i opasnosti u tome što je jedna penzionerka isprièala svoje stavove nekome na telefon... ma tko god on bio. Osjeæala se važno jer ju je SDP-ovac pitao što ona misli o gradonaèelniku, o naèinu upravljanja gradom.... pitao ju je što joj se sviða, a što bi ona osobno promijenila.... i bilo je tu raznih pitanja.... pa èak i o unucima. I preprièavala je ona meni tu svoju telefonsku avanturu tri vikenda za redom.... i svaki puta u detalje.... a ja sam po tome zakljuèila da je to na nju ostavilo jak dojam. Prošlo je vrijeme.... polako je prestala spominjati tu anketu..... taj doživljaj potisnuli su neki novi. No dolazi ona danas na ruèak i kad smo ostale same šapèuæi mi kaže: „Sad æu ti nešto pokazati!“ Imala sam osjeæaj da æe mi pokazati nešto prestrašno ili prelijepo... nešto tajnovito i veliko..... Tada je rekla.... opet šapèuæi: „Dobila sam pismo!“ Tada sam pomislila da joj je možda pisao neki djedica ili joj se javio neki bogati roðak iz Amerike.... sigurno je dobila neko prevažno pismo sa nekom lijepom tajnom... nekim lijepim iznenaðenjem. Pitam ja.... šapèuæi.... zbog oèigledne važnosti njene izjave: „Tko vam je pisao?“ Kaže ona: „SDP! Pismo je potpisao Zoran Milanoviæ!“ a na licu joj se blistao osmijeh kao da je dobila na lotu milion dolara. I vadi ona pismo. Uredno vraæeno spremljeno u kovertu jer je bilo važno da vidim kako je to stiglo na njeno ime i prezime... tada je s toliko pažnje izvadila list papira, polako ga razmotala i sa širokim i znaèajnim osmijehom mi pružila na èitanje.
Proèitala sam to doista lijepo pismo u kojem joj se SDP zahvaljuje na sudjelovanju u anketi uz par prekrasnih, jednostavnih, toplih i èovjeènih reèenica. Bez parola, pritisaka i agresivnosti koju prepoznajemo inaèe u komunikaciji politièkih stranaka u ovoj godini.
Tu predizbornu aktivnost SDP-a do današnjeg dana nosila sam u nekom sivom prostoru..... na nekoj rezervi u mojoj glavi. Nisam je ni osuðivala, ali ni podržavala... jer sam oprezna poput moje maèke Štefice kad su takve stvari u pitanju. No danas definitivno ZNAM da mi se ta njihova predizborna aktivnost jako sviða. Kao prvo u toj igri sudjeluju samo oni koji to žele.... a to je pošteno jer se poštuje pravo na izbor. Pojedincu se pristupa s poštovanjem i punom pažnjom..... anketirani graðani se osjeæaju kao kapi u Cesariæevom slapu.... kao važni djeliæi te slagalice... te slike zvane društvo. Netko ih nešto pita... nekoga zanima njihovo mišljenje... pri tom ih nitko ne naziva stokom sitnog zuba, crvenim, zelenim i raznobojnim vragovima. Netko ih konaèno primjeæuje i nešto pita. Komunikacija je civilizirana i pristojna.
U sluèaju moje svekrve ta anketa nije ništa promijenila.... jer ona ionako svoj glas daje upravo njima od prvih izbora, a tako æe vjerojatno ostati do njenog kraja. Ta anketa i današnje pismo samo su joj pokazali da je dobro izabrala. To pismo je razveselilo usamljenu penzionerku... i ne samo nju.... jer živi su joj još i roditelji... danas su kao u kazalištu sjedili i s osmijehom i ponosom slušali kad im je njihova kæi èitala to važno pismo.... a da ne govorim da æe o tome sljedeæih mjeseci slušati svi koji ih doðu posjetiti. Jer u životima starih ljudi nema puno akcije.... ovo je važno do neba... zato SDP-ovci svaka vam èast na ideji! I hvala vam što mi zabavljate i razveseljavate moje starine dok ja to nisam u moguænosti.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)