Bol

28.08.2007.

11.07.2007.

Sakriveni bol
Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno; ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Dobriša Cesarić

Neki dan mi je jedna draga prijateljica povjerila čudnu misao. Doživjela je nedavno nešto prelijepo. Nešto što se valjda dešava samo jednom u životu.... Bilo je to nešto što joj je pokazalo razlog njenog postojanja i uvjerilo je da život nije besmislen i da sve, baš sve ima neki svoj razlog. No kao što sve ima svoj kraj... i kod nje je to nešto završilo tj. pretvorilo se u neke druge oblike. Pričajući mi o tome... rekla je: „Sretna sam da sam kroz sve to prošla, ali toliko me boli da često pomislim kako bi bilo bolje da sve to nisam doživjela!“
Rekla sam joj tada kratko što mislim o tome.... ali prečesto se ovih dana sjetim te izjave, pa evo imam potrebu o tome pisati.
Da nema boli gubitka ne bi znali koliko je nešto bilo lijepo i značajno u našem životu. Kada bi razmišljali na taj način tada bi bilo lakše da smo svi siročad jer ne bi osjetili bol kada nam umiru roditelji, tada bi se odrekli svih predivnih trenutaka u životu, a sve iz straha da ne osjetimo bol. Vjerujem da smo svi osjetili bol gubitka bližnjih.... bol gubitka prijatelja i bol koja izrasta iz ljubavi.... To su one prave boli kada osjećamo bol u kostima, žilama... do daske... kada se raspadamo u sitne komadiće i gledamo se tako rasuti... pa se onda opet prikupimo, sastavimo i idemo dalje.
Mislim da se svojih uspomena nikada ne smijemo odricati.... pa čak ni onda kada one znače bol. Sve što nam se u životu desilo je dragocjeni kamenčić u toj prekrasnoj ogrlici života. Bol treba odbolovati, prihvatiti, razumijeti i pretvoriti ga u sjetni osmijeh i toplinu oko srca koja će nas pratiti do kraja života. Bol je samo rezultat nečega što nam je puno značilo..... kad mine ona prva ne treba se sjećati boli, nego sveg onog lijepog što je prethodilo boli.
Uspomene znače iskustvo, one znače čarobno mjesto u koje poniremo kad nam je teško.... one su nešto poput baterija koje nas pune energijom za svaki novi dan.... zato zagrlimo ih i čuvajmo ih.

I Nista Te Kao Ne Boli



Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.

Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.
Enes Kišević

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)