11.07.2007.
Sakriveni bol
Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno; ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Dobriša Cesarić
Neki dan mi je jedna draga prijateljica povjerila čudnu misao. Doživjela je nedavno nešto prelijepo. Nešto što se valjda dešava samo jednom u životu.... Bilo je to nešto što joj je pokazalo razlog njenog postojanja i uvjerilo je da život nije besmislen i da sve, baš sve ima neki svoj razlog. No kao što sve ima svoj kraj... i kod nje je to nešto završilo tj. pretvorilo se u neke druge oblike. Pričajući mi o tome... rekla je: „Sretna sam da sam kroz sve to prošla, ali toliko me boli da često pomislim kako bi bilo bolje da sve to nisam doživjela!“
Rekla sam joj tada kratko što mislim o tome.... ali prečesto se ovih dana sjetim te izjave, pa evo imam potrebu o tome pisati.
Da nema boli gubitka ne bi znali koliko je nešto bilo lijepo i značajno u našem životu. Kada bi razmišljali na taj način tada bi bilo lakše da smo svi siročad jer ne bi osjetili bol kada nam umiru roditelji, tada bi se odrekli svih predivnih trenutaka u životu, a sve iz straha da ne osjetimo bol. Vjerujem da smo svi osjetili bol gubitka bližnjih.... bol gubitka prijatelja i bol koja izrasta iz ljubavi.... To su one prave boli kada osjećamo bol u kostima, žilama... do daske... kada se raspadamo u sitne komadiće i gledamo se tako rasuti... pa se onda opet prikupimo, sastavimo i idemo dalje.
Mislim da se svojih uspomena nikada ne smijemo odricati.... pa čak ni onda kada one znače bol. Sve što nam se u životu desilo je dragocjeni kamenčić u toj prekrasnoj ogrlici života. Bol treba odbolovati, prihvatiti, razumijeti i pretvoriti ga u sjetni osmijeh i toplinu oko srca koja će nas pratiti do kraja života. Bol je samo rezultat nečega što nam je puno značilo..... kad mine ona prva ne treba se sjećati boli, nego sveg onog lijepog što je prethodilo boli.
Uspomene znače iskustvo, one znače čarobno mjesto u koje poniremo kad nam je teško.... one su nešto poput baterija koje nas pune energijom za svaki novi dan.... zato zagrlimo ih i čuvajmo ih.
I Nista Te Kao Ne Boli
Dan je kao suncan.
Ti si kao veseo.
Prolazis, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Zivi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Buducnost kao na dlanu.
Savjest je kao cista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smijesis!
I nista te kao ne boli.
Enes Kišević
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.