Prije no što upotrijebimo PIPSSSSS

28.08.2007.

25.07.2007.

Paix je na temi o cvrèku komentirala ovako:

"U pravu si. Cvrcak se godinama muci za par mjeseci srece. I divim mu se zbog toga.
Ali sto je s mravima? Oni se stalno muce, rade, grade i nemaju taj trenutak srece. Ne mogu pjevati. Stalno rade jedno te isto za nista. Izlegu se iz jaja, rade i ugibaju (ili ih ja ubijem nekim sprejem).
I sad da to prenesemo u stvarni ljudski život. Divim se ljudima koji poput cvrcaka rade da bi zatim ostvarili svoju srecu i uzitak. Ali... jos se vise divim ljudima koji rade i rade, a ne uspiju osjetiti sreæu. Divim im se na hrabrosti i snazi."
Potaknuta ovim pitanjem prouèila sam malo mrave i saznala sljedeæe:

Postoje crveni, smeði i crni mravi. To neodoljivo podsjeæa na našu politièku scenu... samo što kod njih nema kamuflaže pa su se odmah bojama svojih tijela oèitovali tko su i što su.... kad si jednom crveni ili crni mrav to se više ne može promijeniti... A to nam govori da su politièki puno zreliji i dosljedniji od ljudi.
Biolozi ih nazivaju socijalnim insektima, a to znaèi da žive u velikim grupama, unutar kojih su podjeljeni na: kraljicu, sterilne ženske radnice, te mužjake. Iz èega vidimo da su takoðer puno naprednije društvo... jer rade i vladaju žene... a mužjaci služe za oplodnju.... kako je Bog i zamislio i kod nas, ali su onda crkvenjaci poremetili tu praviènu ravnotežu u našem društvu. Zbog tako praviène i mudre organizacije društva mravci na Zemlji žive veæ više od 100 milijuna godina i ima ih na cijeloj planeti. Oni su najuspješnija vrsta na Zemlji.
Meðu spolno zakržljalim ženkama razlikujemo "radnice" i "ratnice" . "Ratnice" imaju puno veæe glave od "radnica". Prva meðu njima je Kraljica. Ona zapoèinje svoj život sa krilima, koja koristi prilikom parenja. Nakon parenja sa mužjakom (ili mužjacima), odleti do mjesta gdje æe se gnijezditi. Tada odbaci svoja krila te formira novo gnijezdo u kojem provede život neseæi jaja. Ovo neka bude pouka svim mladim djevojkama kojima se žuri udati. Za let su potrebna krila.... kad jednom ostanete bez njih... kuku-le-le.... sjedit æete u gnijezdu i grijati jaja do kraja života.
Radnice su sterilne ženke bez krila koje su u biti kraljièine kæeri. Njihov zadatak je prikupljanje hrane, hranjenje i obrana kolonije te izgradnja i poveæanje gnijezda. One èine veæinu.
Ratnice su velike Radnice koje brane koloniju i èesto napadaju drugu koloniju i dovode robove.
Mužjaci su mali i grintavi mravi koji imaju krila. Lete iz kolonije da bi se parili s Kraljicom, ali nedugo nakon toga ugibaju... zato je mravlji svijet ženski svijet..... prepun udovica bez krila.
I zato Paix, kad vidiš mravice u svom domu dobro razmisli prije no što ih popipsaš..... ipak se radi o ženkama koje su vrlo èiste, marljive i mudre..... ukljuèi svoje seznore ženske solidarnosti.... i daj im malo šeæera....

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)