Razlike u trošenju love i cijena èovjeka....

28.08.2007.

26.08.2007.

Na našoj politièkoj sceni postoji jedan politaèar koji je moj ljubimac. Uvijek ga istièem kao primjer za skromnost i umjerenost.
Nedavno se èovjek oženio. Njegovo vjenèanje je bilo luksuzno. Ovih dana doživljavam komentare: „Dona, eto ti sada! A uvijek si govorila da je skroman! Isti je kao i drugi.“
Taj èovjek ima veæ puno radnog staža. Obrazovan je i radio je sve te godine na dobro plaæenim radnim mjestima – zasluženo! Sve to vrijeme mogao si je priuštiti puno luksuzniji život, no nije to uèinio. Živio je zaèuðujuæe skromno. Logièno je da ima ušteðevinu.
Desio mu se u životu trenutak koji mu je neobièno važan. Želio ga je uèiniti bajkovitim, želio ga je uèiniti trenutkom koji æe pamtiti na sve moguæe naèine, kao nešto najposebnije u svom životu. Platio je to sam.
Okruženi smo bahatim i besramnim trošenjima tuðeg novca. Ili bolje da kažem.... NAŠEG novca. Mnogi kauboji žive jako luksuzno dugi vremenski period i troše novac koji nisu zaradili. A te dvije vrste trošenja nikako nisu iste i ne smijemo ih izjednaèavati.
Imamo ružnu naviku guranja nosa u tuðe živote i komentiranja na koji naèin drugi ljudi troše svoj novac. Strašno se volimo usporeðivati s drugima i komentirati kako bi mi na neèijem mjestu uèinili drugaèije.
Ako moj susjed od svog pošteno zaraðenog novca sebi priušti neki luksuz koji meni uopæe nije napet... tada to nije razlog da se ja èudim i zlobno komentiram. Jer svi mi imamo svoja veselja, svoje navike, svoje strasti. U takvom sluèaju mogu se samo veseliti što je moj susjed vrijedan èovjek i što si je uspio ostvariti neku svoju želju. No ako moj susjed iz proraèunskog novca ostvari neku svoju bahatu želju, tada itekako imam pravo to prokomentirati, jer je to udar na opæi interes, to nije njegov novac. Velika je razlika u te dvije vrste trošenja novca, a samim tim je i moja ocjena takvih trošenja razlièita.
I dalje je taj politièar moj ljubimac. Strašno se veselim zbog njega. I želim mu svu sreæu na životnom putu. Svim zlobnicima neka pokaže srednji prst... onako kako to èini Davor Gobac kad mu svjetina ide na jetricu.
Uz to što naša trošenja mogu biti razlièita, tako ni cijena èovjeka nije baš uvijek ista. Èesto su me u raspravama ljudi uvjeravali kako baš svi na ovom svijetu imaju svoju cijenu. Ako o tome laprdamo onako opæenito tada se to može svesti pod jedan takav preopæenit zakljuèak, no ja ipak mislim da postoje stvari koje nisu na prodaju.
Npr. kao srednjoškolka pretipkavala sam maturalne i diplomske radove, pretipkavala sam materijale za mjesne zajednice i ostala èudesa. I toèno se znalo koja je cijena pretipkane stranice ili matrice. Još prije toga brala sam kukuruz, kopala repu i radila razne poslove za PIK u mojoj provinciji... i opet se toèno znalo koliko moj rad vrijedi. Maaaa, radila sam razne poslove i svaki od njih je imao svoju materijalnu vrijednost. I danas moj rad kod poslodavca ima svoju cijenu..... Vrednuje se škola, staž, broj osigurane djeèice preko mene, i sve to èini vrijednost moga rada. Kod svog poslodavca radim preko 20 godina, nikada nisam prigovorila na dogovorenu cijenu rada. To ne znaèi da je poslodavac pošteðen mojih prigovaranja... no ona su drugog karaktera.
Znaèi... kada gledam sebe kroz te naoèale... tada svakako imam svoju cijenu.... kao i svaki drugi èovjek.
No postoji ipak jedna druga dimenzija djelovanja, koju nikako ne mogu izraèunati kroz materijalne vrijednosti.
Uz to što naplaæujemo svoj rad, postoje i naša vjerovanja, naše nade i borbe za bolje i pravednije društvo. To su ideali. Postoji to nešto što dajemo iz središta svog srca.... iz svog izvora. Kod takvih davanja ne raèunamo radne sate, ne raèunamo neprospavane noæi od briga, ne raèunamo ožiljke i posljedice koje ponesemo iz takvih djelovanja. Ljudi koji sve gledaju kroz osobni interes teško mogu razumijeti o èemu prièam. I meðu takvim ljudima postoje oni koji su mi željeli ugoditi.... ili preko mene dodvoriti se nekom drugom.... i opet na neki naèin skupiti dodatne bodove za sebe. Nudili su mi razne ustupke ili nagrade. Mene takve ponude vrijeðaju u dubini mog srca. No nikada ne kažem to direktno... opet iz obzira, da ih ne povrijedim. Svjesna sam da ne spavamo svi na istom oblaku, i da neki ljudi naprosto ne razumiju moj svijet. Tada samo objasnim da mi je èast što su me primijetili... i odbijem ih tiho i kratko. Takve ponude i nerazumijevanje me bole.... jer to je prljanje svega onog u što vjerujem, što nema cijenu u materijalnim vrijednostima. Boli me zato jer takve ponude znaèe da me ne doživljavaju ozbiljno, da ne vjeruju kako su uz mene ovako prosjeènu i formalnu, moje ideale i sav trud koji je iz njih proizašao dobili gratis – jer oni nikada nisu bili, niti su sada na prodaju. Bilo bi meni bez njih puno lakše i jednostavnije živjeti... ali jebiga..... pokupila sam ih negdje na putu.... poput zloæudne bolesti. Zbog njih sam prepuna ožiljaka... zbog njih sam u stanju biti gladna, gola i bosa..... i strogo su odvojeni od materijalnog.
Prošlog èetvrtka imala sam jedan kratak telefonski razgovor koji me uvrijedio, povrijedio... koji me muèi.... sve ove dane.
Jedna osoba je odredila cijenu za svoje ideale. I O.K. Ja doista razumijem da je svijet jedna velika tržnica.... na njoj ima svega.... od voæa, povræa, skupog i jeftinog mesa..... polovne robe, pa i poneka vrijedna starina koja se tu našla jer je trenutni vlasnik nije prepoznao ili mu ne znaèi ništa. Nagledala sam se u životu „velikih“ kupoprodaja. Uvijek o njima puno razmišljala, èudila se, ponekad plakala, ljutila se.... ali onda me vrijeme nauèilo da se primirim... gledam i šutim. I doista se trudim šutjeti i siliti svoje misli da ignoriraju.... usmjeravati ih tamo gdje prikupljaju snagu, a ne razoèarenje.
I tako sjedim ja u èetvrtak..... preko stola sjedi èovjek u plavoj manduri.... rješavamo mi nešto za njega i zazvoni telefon.... „Booooooook! Jesiii liii èula noooovost?“ Ja sva u panici, da se opet na terenu desilo nešto loše... zabrinuto kažem: „Nisam. Što se dogodilo?“ Kreštav i preglasan i iritirajuæi glas grebe iz slušalice: „Pa dobila sam nagraduuuuu.... danas nastupa.... jesi li ljubomornaaaaa!“ Odgovorila sam kratko: „To nije novost. Nisam sreæo ljubomorna.... a sada me isprièaj jer imam važnog posla.“ Samo sam lagano otresla glavom i vratila svoju pažnju i misli èovjeku koji je sjedio isped mene, a upravo je on simbol svega onoga u što vjerujem.
No ipak ne mogu zaboraviti to pitanje..... jer duboko me povrijedilo.
Ljubomora, jal i zavist su nešto protiv èega se borim cijelog života. Postoje ljudi koji su na raznim podruèjima uspješniji od mene..... i ja im se zbog toga divim, poštujem ih i doista se radujem što su uspješni. Odavno sam nauèila da uspjesi i vrijednosti drugih ljudi ne ugrožavaju mene. Njihovi uspjesi obogaæuju društvo kojeg sam i sama èlan. I takvi ljudi nikada neæe ovako bahato pitati nešto tako ružno.
Cijeli vikend, u mislima razgovoram s tim glasom iz slušalice.....
Na èemu bi ti netko trebao zavidjeti ili biti ljubomoran?
Kad pogledamo materijalnu vrijednost tvoje „nagrade“ i njen izvor... tada je ona besramno visoka... i da li si baš sigurna da je to nešto na èemu bi ti bilo tko na ovome svijetu mogao zavidjeti?
A kad pogledamo isti taj iznos kao vrijednost jednog èovjeka, njegovih ideala... tada je ta cijena besramno niska. Godinama sam živjela u lažnom uvjerenju da vrijediš više.
I tako.... sitnih duši ima svuda oko nas. I sve je O.K. kad mute, petljaju i šute.... ali oèito im nije gušt šutjeti.... pa se eto onda tupava Dona ima razloga „zabavljati“ cijeli vikend ružnim zvukovima, mirisima i bojama.... u nadi da se ta ružna „galama“ neæe nastaviti..... jer tako mi treba mir, jer samo u miru mogu raditi ono u što vjerujem..... a bojim se da æe me „galama“ potaknuti na glasna razmišljanja, a možda i neke konkretnije poteze... koje mogu odraditi i šuteæi.... Molim te Bože... poštedi me „galame“! A Bog s neba progovara: „Dona, pomozi si sama... pa æu ti i ja pomoæi.“

I kad smo veæ kod šutnje... u prilogu vam šaljem staru norvešku legendu... na temu šutnje....

Èovjek po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za èudo.
Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjeæajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao:
"Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Želim...postati Ti na križu." I netremice uperivši oèi u Njega, oèekivao je odgovor.
Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove rijeèi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje:
"Moj vjerni slugo, ispunit æu ti želju, ali samo pod jednim uvjetom "
"Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoæ, Gospodine!" - odgovorio je stari pustinjak.
- "Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji . Haakon je odgovorio: "Obeæajem ti to, moj Gospodine!" I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primjetio, nitko nije prepoznao pustinjaka èavlima prikovanog na križu.
I dugo vremena on se držao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni rijeèi. Ali jednoga dana došao je BOGATAŠ, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novèanik.
Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novèanik i zadržao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladiæ moleæi za blagoslov prije polaska na dugo putovanje.
U tom je trenutku stigao bogataš tražeæi izgubljeni novèanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladiæ uzeo.
Bogataš je bijesno povikao na mladiæa, "Vrati mi novèanik koji si mi ukrao!"
Mladiæ je u èudu odgovorio: "Ja nisam ukrao nikakav novèanik!".
Bogataš je odvratio, "Još i lažeš, odmah da si ga vratio!".
Mladiæ je ponavljao, "Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakavu torbu ni novèanik"
Tada ga je bogataš poèeo bjesomuèno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: "Prestanite!" Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio, bio je to Haakon koji nije mogao odšutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladiæa i koreæi bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah je otišao, a ubrzo je otišao i mladiæ u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu:
" Siði s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obeæanje i nisi zadržao tišinu. ".

" Gospodine, - reèe Haakon - , Kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?".

Isus je ponovno bio na Svom starom mjestu na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi govoriti: "Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novèanik , jer je u njemu bio novac uz pomoæ kojeg je namjeravao bludno griješiti sa mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro uèinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladiæa bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim". To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.

Uhhhhh.... koja licemjerna poruka ove prièe!!!!!!
Èista demagogija i pravdanje zla. Bez obzira što bi bilo da je bilo... i što je bilo nakon nekog djela... kraða je kraða. A još u prièu uplesti Isusa kao ovakvog savjetodavca je više nego morbidno.
Bez obzira na što je bogataš odluèio potrošiti SVOJ novac, to je NJEGOV novac i nitko ne može iz tog razloga opravdati kraðu.
Siromaštvo nije razlog kojim se može opravdati kraða.
Ne postoji razlog koji može opravdati lažnu optužbu.
Sigurna sam da je i Isus razmišljao poput mene.... i sigurna sam da je neki opaki manipulator smislio ovu legendu – kako bi lakše manipulirao stadom.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)