ovo je potpis

30.01.2011., nedjelja

Znakovi za lakše snalaženje

(unaprijed se ispričavam na lošim slikama)

Kad dođete u Pariz, nećete ostati zatečeni ogromnim reklamama koje svijetle na sve strane, kao u Londonu ili New Yorku. Ali neke reklame, odnosno znakovi su važni za lakše snalaženje i orijentaciju za ono što vam treba.

Kao što sam već pričala, cigarete ne možete kupiti svugdje, nego samo u tabacu. A znak za tabac je crveni svijetleći romb, ovakav - u raznim varijantama:



Tabac je obično jedan mali kafić, u kojem se u jednom dijelu prodaju cigarete, upaljači, bombone, kartice za metro i razne sitnice (ne i novine), a u drugom dijelu je nekoliko stolova gdje se može popiti vrlo jeftina kava i pojesti nešto na brzinu. Ako znak ne svijetli, onda tabac ne radi, tako da negdje drugdje potražite svoje potrepštine. I da, iz daljine vam se može činiti da gledate znak tabaca, a u stvari vidite ili semafor ili indijski restoran. :)

Zatim, ljekarna. Uobičajeni, zeleni križ:



Ljekarna kao ljekarna, onakve su na kakve smo se i navikli. Jedino što će vas možda iznenaditi (mene jest) je to što ih ima doslovce na svakom koraku, po dvije - tri u ulici. Nakon nekog vremena, zeleni znak za ljekarnu vam jednostavno postane normalan. U pola tih ljekarni se drže i homeopatski proizvodi (obično piše na vratima da je to i homeopatska ljekarna), pa zlu ne trebalo...

Kad dođete u Francusku, obično poželite i ponijeti uspomenu. Boca vina nije loša ideja:



Nicolas (čita se Nikola, za razliku od pomfrita koji se čita pomfriT - sa t) je poznati lanac trgovina jeftinim i skupim vinima. Tamo imate veliki izbor iz svih francuskih regija. Nemojte se libiti kupiti i jeftinije vino. Naime, ja nisam poznavatelj vina, znam razliku samo u tome koje mi je dobro a koje mi je loše. Kod nas sam pila vina koja mi nisu pasala. Ovdje sam pila razna vina i nijedno (meni) nije bilo loše. Dakle, stvar ukusa, a za poznavatelje - i poznavanja. :)

Ako poželite kupiti nešto od tehnike, obratite pažnju na ovaj znak:



Darty je 'robna kuća' bijele tehnike, u kojoj možete kupiti sve - od produžnih kabela i baterija, preko fotoaparata, računala pa do malih i velikih kućanskih aparata. Sumnjam da ćete kupovati frižider dok ste na proputovanju u Parizu, ali ako vam rikne aparat - da znate kamo ići.

Za multimedije će vam trebati Fnac (čita se fnak):



To je pak 'robna kuća' svih multimedija i knjiga, koje vam trebaju, na francuskom ili engleskom jeziku (poseban dio). Ili stripovima. Ili rječnicima, DVD-ovima, CD-ovima, Nintendo i raznim drugim igricama, dodacima, čudima. Inače je to moje omiljeno mjesto za ubiti vrijeme, ako ništa da vidim što je novoga došlo. Često zna biti akcija (recimo, 10 cd-a po cijeni od 30 eura), pa zaletite se... ako ništa da se ugrijete.
Isto tako, u fnacu (na šalterima) se mogu podignuti karte za razne predstave po gradu, pa ono - da ne čekate u redovima :)

I optičara ima puno po gradu:



Tamo, naravno, osim dioptrijskih naočala, možete kupiti i naočale za sunce.

Pošta ima svoj uobičajeni znak:



Unutar pošte se nalazi i automat u kojem možete kupiti poštanske markice, ako vam je tako lakše. A kad ubacujete razglednicu u sandučić, obratite pažnju da ubacite u prorez na kojem piše "autres pays" ili nešto slično - to znači da razglednicu šaljete van Francuske. Naravno, ako šaljete.

Do sad nabrojano izgleda ovako nekako - uobičajena ulica:



Pretpostavljam da tijekom svog boravka želite nešto i pojesti:



Paul je i slastičarna i pekara, u kojoj možete kupiti i kruh i sendviče i kolače. Ima ih svugdje po gradu (kao i ostalih pekara i slastičarnica), ali izdvojila sam baš Paul jer je nekako najviše zastupljen u vodičima. Ali i druge pekarnice / slastičarnice su jako dobre, i imaju friške proizvode.



Monoprix (čita se monopri) je lanac trgovina miješane robe i prehrane u kojoj možete kupiti svoju tjednu nabavku. U taj rang spada i Carrefour (koji je nešto jeftiniji), a i monoprijeva "sestra" - Franprix (franpri) - koja je obično skuplja trgovina.

I na kraju, sve to treba nečim i platiti:



Izdvajam samo jednu od oznaka za bankomat, iako vjerujem da ćete prepoznati i druge. Ipak, preporučujem da se tijekom vašeg boravka koristite karticama (jer dizanje novca sa bankomata uzima proviziju - ne preveliku, ali nakupi se), ili da ponesete keš sa sobom.

U svakom slučaju, ugodno snalaženje vam želim. sretan


- 17:26 - Komentari (16) - Isprintaj - #

24.01.2011., ponedjeljak

Poulet au yaourt po dukanovom receptu

ili piletina u jogurtu.

Specifičnost ovog recepta je u tome što je u sklopu (sve popularnije u Hrvatskoj) Dukanove dijete, o kojoj ću poslije recepta napisati par natuknica:

vrijeme pripreme - 15 min
kuhanje - 1h30min

za četiri osobe

sastojci:

1 pile
120 g sjeckanog luka
2 jogurta (0% masnoće)
1/2 male žlice đumbira u prahu
1/2 male žlice slatke paprike
2 male žlice limunovog soka
2 žlice karija
korica od pola limuna
sol, papar

priprema:

Narezati piletinu, odstraniti kožu, i staviti komadiće u tavu (koja se ne lijepi).
Pomiješati ostale sastojke, staviti na piletinu i pokriti poklopcem.
Tijekom 1h30h ostavite na tihoj vatri i povremeno miješati.

Začiniti po želji i, ako je potrebno, maknuti poklopac da bi se smanjila količina umaka.
Servirati jako toplo.

E sad malo o Dukanovoj dijeti.
Vjerujem da ste upoznati sa principima iste, jer se širi diljem svijeta i postaje sve popularnija. U Francuskoj to nije novo slovo - naime, nutricionist Dukan je prije nekih trideset godina preporučio ovakav način ishrane jednom pretilom čovjeku. Od tada je krenuo njegov trud i usavršavanje, da bi danas dijeta mnogima u Francuskoj bila jednostavno način prehrane.

U stvari, ovaj način prehrane jednostavno izbacuje neke stvari iz ishrane (na jedno vrijeme, kasnije se opet vraća), a onda (nakon tog nekog vremena) samo jedan dan u tjednu održavate težinu jedući čiste proteine. Ispočetka je zahtjevno i pomalo dosadno (iako ne jednolično), a često dijeta podugo traje.

Međutim, ako se ostane istrajan (nakon nekog vremena se jednostavno prebacite na nove recepte), uspjeh je veliki. I dugotrajan.

Ja osobno je nisam probala, ali zato jeste moj muž. Skinuo je oko 15-18 kg u nešto više od šest mjeseci, i nije mu se vratilo ništa. Druga faza mu je bila najnapornija, dok je u trećoj fazi (koja dopušta sve namirnice, ali ograničene obroke ugljikohidrata tjedno) jednostavno uživao.

Tako, ako ste se odlučili na Dukana - prvo ga dobro proučite, a onda navalite. Sretno!

edit**
okus koji dominira ovim jelom je kiseo, a ako želite to spriječiti onda prvo luk dinstajte dugo dok ne postane staklen i slatkast. Isto tako, cijelo vrijeme tijekom dinstanja piletine, podlijevajte vodom - da ne zagori, a i da se dobije više umaka.




- 13:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #

17.01.2011., ponedjeljak

Sniženja se šire na sve strane....

... sad slobodno u šoping idemo....


U gradu je jako lijepo u ovo doba. Možda zato što je to vrijeme kad sam ga vidjela prvi put, pa mi se vraća onaj osjećaj, ili nešto drugo, ne bih znala. Drveća su ogoljena, nebo je više sivo nego plavo, nikad ne znaš kolika će biti temperatura (danas je oko 3, jučer je bilo 12), ali....

U ovo doba turista je najmanje, počela su sniženja, i nema previše histerije oko blagdanske kupovine. Doduše, što se tiče sniženja (koja počinju od 20% - 50%), tu je mala ludnica, ali samo tijekom vikenda. Ljudi su danima prije sniženja probali odjeću, da bi samo došli taj dan i stavili na kasu.

Prva tura sniženja je počela 12.1., i trajat će tjedan ili dva. Zatim počinje sniženje na sniženje. To je druga tura. Pa onda sniženje na sniženje na sniženje (70% -90%). Super zvuči, samo što je do tada rasprodano skoro sve što se imalo za prodati (bar u mom broju).

I tako se obilježava siječanj. Ukrasi se polako skidaju, i ima se osjećaj da je proslava Nove bila lani. sretan

Malo pomalo, ulazimo u drugu polovicu ovog mjeseca. U zraku ponegdje, u natruhama, miriše proljeće. Ili se bar plavi, negdje iznad zgrada. Daje nam mig da će zima, ma koliko trajala, ipak proći i da je godišnje doba koje slijedi puno puno ljepše.

I toplije.
Woohoo!
Ja sam izašla iz rezerve, baterije mi nisu na nuli, negdje su napunjene na dvije crtice. Još samo malo sunca i bit će full.

Nadam se i vama :)


- 15:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.01.2011., ponedjeljak

U potrazi za blagom


Znate, da se sutra upišem na "Vrtuljak ljubavi" ili nešto slično, pored moje slike sigurno ne bi stajalo "voli duge šetnje". Ne, ne volim šetnje, one bez cilja, ni duge ni kratke ni nikakve. Hodanje mora uvijek imati cilj ili svrhu, pa ako me se želite riješiti nemojte reći "Prošetaj dva kruga oko zgrade" nego možete reći "Ajde vidi jesam li iza zgrade" smijeh

Naravno, ovo se ne odnosi na pojam kad uzmem torbu i idem malo prošetati do nekog novog mjesta, vidjeti nešto drugo ili naći se s nekim. U stanju sam hodati satima što se toga tiče, i nije mi problem.

Ako ste i vi tip kao što sam i ja, onda će vas možda zanimati i potraga za blagom. Naime, u svijetu postoji jedno carstvo, i u njemu (nadam se) caruje drugarstvo, a to carstvo je rasprostranjeno na svim svjetskim destinacijama.

Ukratko, umrežite se u jedan od mnogih sajtova te vrste, a oni vas vode dalje.

Riječ je, naime, o skupini ljudi koja putuje po svijetu i traži malo blago što je netko drugi sakrio za njih. Dođete, recimo, ne znam, bubnut ću grad - u Pariz smijeh, imate svoje koordinate, i kroz šetnju, malo po malo, upoznajete grad i tražite svoje kutijice. To je avantura koja traje satima, besplatna je i daje puno zadovoljstva.

Blago se nalazi na svakakvim mjestima, koja su nevinom prolazniku nevidljiva i nedostupna, a gotovo ispred nosa. Zato je traženje blaga skoro pa noćni / večernji posao, jer ni na koji način nevinom prolazniku ne smijete odati da znate nešto što on ne zna.

Igra zahtijeva samo mnogo mašte, i za one koji traže blago (jer rješavaju zagonetke), i za one koji blago postavljaju (jer smišljaju zagonetke). Jednom kada blago nađete, zapišete svoje ime i datum kada ste bili (nek se zna), a možete i dati zadatak.
Npr, ostavite novčić i zadate zadatak da taj novčić mora stići u Singapur. Preko sajta gdje ste član pratite kuda je sve taj novčić prošao i što se u međuvremenu sve događalo s njim.

Sva blaga su smještena relativno blizu jedan pored drugoga, tako da se ne morate zaustaviti na jednom, niti ih morate pronaći stotinu. Idete po vašem ritmu.

Hint: nemojte kriti blago ispod sigurnosnih kamera ili negdje gdje je velika sigurnosna zaštita. smijeh

Mi smo išli u petak večer. Potrošili smo oko dva i pol sata naših nogu i proveli smo se odlično. Imali smo čast da je s nama bio prvak Hrvatske u traženju. Iako u Hrvatskoj to nije nešto razvijena disciplina (kažu da u Zagrebu ima oko 30 ljudi, u Istri nešto više, u Parizu oko 400 a u Beču oko 800), ali ako kažem da je prvak Hrvatske ujedno i šesti u Italiji - onda to već nešto znači.

Čovjek je proputovao pola svijeta, da ne kažem prepješačio. On je našao svoj cilj u šetnji i zbilja uživa u njoj. Zahvaljujući njemu, i mi smo našli 3-4 naša mala blaga (ok, ja nijedno, ali to nema veze), i stvarno je bilo zanimljivo. A šetnju.... pih, nisam ni osjetila.

Zato, ako imate istu nesklonost ka šetnji kao i ja i ako želite provesti zanimljive vikende, samo naprijed. Probajte staviti na tražilicu nešto kao geocaching ili treasure finding i izletjet će već nešto po vašem guštu.

Uživajte!





- 18:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

05.01.2011., srijeda

Pariz u svježim očima


Kao prvo, sretna vam bila ova 2011. godina. Svi smo u euforiji prvih petnaest dana, donosimo fantastične odluke, uvjereni da je novi datum i novi početak, i da to mora biti baš taj dan.

E, onda nam nakon 15 dana počinju faliti cigarete, dosadi nam dijeta, netko nam se zamjeri, i tako dalje... Zato, samo ću poželjeti svima vama: sretno u nju ušli i još sretnije iz nje izašli. A ono u međuvremenu - ionako je život. thumbup

Zadnja dva mjeseca nikako se nisam mogla natjerati da sjednem i napišem suvisli post. Stalno sam imala neke ideje, više idejice, počela bih, pa stala, ugasila komp i išla praviti ručak ili nešto slično. Onda sam si dala vremena, neka bude, doći će.

Život u velikom gradu te u jednom momentu natjera na to da odabereš svoje područje u kojem djeluješ. Ma ne samo u velikom gradu, to je svugdje tako. Imaš svoje dvorište, imaš svoj kvart, imaš svoju valu i tamo se držiš jedno vrijeme, ugodno ti je i ne tražiš kruha preko pogače.

I onda sam rekla, sama sebi, ok. Dosta je bilo, nemoj se zakopati, ajmo dalje. Sreća pa je Pariz grad u kojem, kada kročiš na cestu, dočeka te brdo ljudi i jednostavno si uvučen u mašinu, kao Amelie u metrou Chatalet. I ideš svojim poslom, i sjetiš se kako je, u stvari, jako lijepo tu gdje živiš i kako je, u stvari, toliko malo potrebno. On, kao i svi gradovi na svijetu nudi - na tebi je da biraš.

U tom mom buđenju iz hibernacije pomogao mi je dolazak i jednog mladog bračnog para iz Mostara.

Prvo mali uvod: otkako sam stavila mail adresu na blog, puno vas mi se javilo. Neki čisto za savjet, neki samo da me pozdrave, neki da se upoznamo i tako dalje. Iz tog dopisivanja izašla su dva odlična poznanstva. Jedno se razvilo u večere u četvero svakih mjesec dana u iskušavanju raznih svjetskih kuhinja (pozdrav M i F), a drugo se razvilo na tjednoj bazi kava i druženja kad je god to moguće (pozdrav D).

I tako mi se javio i taj bračni par iz Mostara. Nakon obimnog dopisivanja, prihvaćanja prijateljstva na FB (uz 11 zajedničkih prijatelja - pa nije li svijet zaista mali?), napokon smo se i upoznali kad su došli.

Kao i uvijek, zavidim pomalo ljudima koji Pariz gledaju po prvi put. Ma što ljudima? Zavidim sebi kad sam ga gledala prvi put. I kroz šetnju i opise, opet se u meni probudio onaj sjaj ove stare dame od grada. Uživala sam u okićenim ulicama, u božićnom sajmu, došla mi je želja da se opet počnem gibati po šest sati dnevno, baš kao kad sam tek došla.

Sprječavaju me hladnoća (još uvijek prži minus) i još neke okolnosti (ali dobre), ali važno je da se sve to vratilo.

Jer, iako imam taj svoj kvart a i malo šire područje svoga djelovanja, i dalje mi nije jasan fenomen koji ovaj grad budi u meni - naime, ovaj te grad natjera da si u skladu sam sa sobom. Naravno, kad ima dovoljno vremena i kad poznaje ulice i kad zna gdje treba ići i kad ima svoj neki kutak. Ne znam, sama činjenica da i nakon dvije godine imam još neiscrpno tema o Parizu dovoljno govori sama za sebe.

Ali za sad samo toliko.
I zato, još jednom - sretni ušli u Novu i još sretnije iz nje izašli. A u međuvremenu - nek se događa život. kiss



- 17:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


dodaj rss

Komentari On/Off

dan po dan

donazuli@gmail.com

donazuli@gmail.com


page counter