Ja sam još u školici. Brojim skoro punih pet mjeseci otkako je krenulo, i iako sam mislila da
a) ljeto nikad neće doći
b) nikad neću naučiti ništa
eto, pomalo dolazi ljeto (znači, sve rjeđe palimo grijalice :s - ovo je vrijeme stvarno izvrnuto), a pomalo sam nešto i naučila.
Ono početno proširenje vokabulara je jedno vrijeme stagniralo, a sad je opet, nadam se, u laganom porastu. Zbilja je važno samo slušati i slušati, makar ne razumio ništa. Možda jednog dana i progovorim, nikad ne znaš.
Uglavnom, sad sam u poziciji da slušam vesterne na francuskom (John Wayne upada u saloon, onako raširenih nogu, sa revolverima oko struka, gleda mrkim pogledom i onda kaže "Bonjuour!"), gledam "Dadilju" na francuskom (ajde, bar neka korist od RTL-ovih neprekidnih repriza, čini mi se da svaku epizodu znam napamet), a gledam i "Brojke i slova". Da, da, to je onaj kviz koji je kod nas svojevremeno vodila Vedrana Međimurec. Je l' se tako zvaše? Samoglasnik... suglasnik... suglasnik...
Uglavnom, u školi je, osim moje stare ekipe, došla i neka nova ekipa.
Prvo, imamo novog prefesora, čija je metoda potpuno drugačija. Trebalo nam je dugo da se naviknemo na to.
Drugo, a tako valjda i treba biti, imamo puno više rada na jeziku od doma. Naime, nije više dovoljno pratiti sat (što je, bar meni, bilo dovoljno prije), sad valja zapeti.
Treće, došla nam je nova ekipica. Sad smo: Vijetnamka, Škotkinja, Španjolka, Amerikanka, Talijan, Brazilac, Filipinka, Vijetnamka, dvije Ruskinje, Poljakinja, Šveđanka i Hrvatica.
Usput budi rečeno, jeste li znali da se Božić u Poljskoj i Švedskoj slavi na dan 24. prosinca?? Ja nisam. I baš sam se iznenadila (imali smo neki zadatak u kojem je trebalo zapisati datume određenih praznika, tako smo došli na temu).
Eh, kad smo već kod zadataka.
Neki dan smo imali zadatak ubaciti riječi u tekst. Znači, na vrhu stranice su stajale riječi i glagoli u infinitivu (predbračni ugovor, usvojiti, vjenčati se, razvesti se, ozdraviti... itd..), a ispod je pisao tekst u kojem smo mi trebali ubaciti te glagole u određenom vremenu.
Pis od kejk.
Naime, to je bilo ponavljanje, radili smo to i prije,
I ide tekst:
Nakon što se Brad Pitt ________ od Jen Aniston, __________ Angelinu Jolie a zatim su __________ djevojčicu.
Jasno. Rastao, oženio, usvojili.
Prelazimo dalje na tekst o C. Z. Jones i M. Douglasu. Pa na daljnje tekstove.
Kad, javlja se Vijetnamka.
"Ja ne razumijem"
Svi dižemo glavu.
Profesor je pita "Što ne razumiješ? Treba staviti glagole u određenom vremenu. Ne razumiješ što piše?"
"Ne, razumijem što piše. Ali...." (stanka)
Profesor dolazi do nje: "Kaži, što ti nije jasno"
Ona ga pogleda i kaže "Ja ne znam tko je Brad Pitt i Jen Aniston i Angelina Jolie"
Svi spuštamo glavu.
Nastavljamo pisati dalje ali svi slušamo kako joj profesor objašnjava. Pa prelazi i na druge tekstove, objašnjava joj tko su ostali ljudi koji se spominju.
I zbilja, kako objasniti tko je Brad Pitt. Čovjek. Glumac. To je to. Onaj tko zna tko je Brad (ili bilo tko od tih glumaca) ne može objasniti, recimo, veličinu njegove glume.
Odjednom mi je ta mistifikacija Brada, kojom sam, manje - više (kao i svi mi) nesvjesno okružena, pala u vodu. Mislim, nije da ga histerično tražim po Parizu (ali tako, svaki put se malo duže zadržim ispred hotela u kojem
bi on mogao biti), niti sam sad nešto zaluđena (ali isto tako, svaki put gledam malo duže po tržnicama ili kafićima ne bi li se negdje ukazao Johnny Depp  ), ali to njeno pitanje mi je dalo misliti.
Ona je došla iz Vijetnama u Pariz prije par mjeseci, živjela je tko zna gdje. Možda je zaluđena indijskim Bollywoodom, o kojem ja, pak, ne znam ništa. Možda i nije.
U slučaju da nije, shvatila sam koliko je ta žena, u stvari, neopterećena nepotrebnim informacijama.
I malo sam joj, da prostite, pozavidjela na tome.
|
Ovo se ne događa tako često. I zato, svaka čast. 
