pardon my french

30.03.2010., utorak

Sajam knjiga ili njeno ime je Amelie

Ovogodišnji logo:

Ovaj vikend održan je Sajam knjiga (trideseti - jubilarni) u izložbenom salonu Porte de Versailles. U stvari, u samo od jednom od izložbenih salona jer je u drugima bio sajam za studente - upoznavanje sa budućim profesijama, mogućnosti zaposlenja i moguće dodjeljivanje mentora.

Sajam knjiga je nešto što mene privlači ma gdje da jesam, i kad god imam priliku - idem. Iako smo krenuli ranije (otvaranje je u 10:00), ipak smo morali propustiti jedan vlak u metrou - jer jednostavno nismo mogli ući u njega. U drugi smo se jedva nagurali.

Onda smo išli kupiti karte:

Obzirom na to da je većina ljudi imala već kupljene karte (uzeli su ih u prodajnim mjestima po gradu), red se pomicao začuđujuće brzo, pa smo za 5-6 minuta već bili unutra.
I unutra smo čekali isto toliko:

I onda smo ušli u carstvo knjiga, stripova, predstavljanja, objavljivanja, gostovanja....

Stripovi su se vratili u velikom stilu, iako nekako imam osjećaj da u Francuskoj nikad nisu ni bili zanemareni:

Na zadnjoj slici je prikazan dio hodnika u kojem su bili izloženi radovi novih strip - crtača. Uz par slika koje su napravili, sa desne strane je prikazana njihova slika (naravno, crtana u strip tehnici), sa osnovnim biografskim podacima.

Ali, tu su se predstavljali i svi mladi pisci. Prvo bi došli na razgovor i na prijavu:

pa bi onda išli na pozornicu, gdje su morali odgovarati na neka pitanja (nisam skužila o čemu je riječ), i gdje su imali priliku u kratkim crticama izložiti i predstaviti svoj rad:

Bilo je i potpisivanja knjiga. Moram skrušeno priznati, kako smo tuda samo prozujali, da uopće ne znam tko su ovo dvoje - mada je red za potpis njihovih knjiga bio poveći (smajli koji se crveni):

Sajam je, između ostalog, dao prostor i za knjige iz drugih zemalja. Tako su se tu našli i štandovi sa nordijskom književnošću:

marokanskom (iza je štand od Mauricijusa):

nizozemskom:

kineskom:

te izraelskom, njemačkom, afričkom i mnogim drugima.

Za mene osobno, centralni događaj dana, tj. jutra bilo je gostovanje Amelie Nothomb. Obratite pažnju na mimiku njenog lica:

Žena, jedna od rijetkih, koja živi isključivo od svoje književnosti (izdaje najmanje jednu knjigu godišnje), cijenjena je i u Francuskoj i u svijetu (knjige su joj prevedene na ne znam koliko jezika). Iako se čini da skoro ne mrda dok priča, ona je sva u pokretu, živa vatra, a mimikom lica i pokretima šaka izražava se najviše. U biti, njeni su me pokreti podsjetili na film "La vie en rose" - kad su Edith Piaf učili kako da se ponaša na pozornici i kako da svojim izrazima (lica i ruku) pokaže svoje najdublje osjećaje.
Amelie je u razgovoru rekla - dok piše knjigu (a taj period traje tri mjeseca) - jede minimalno, samo da preživi i pije samo vodu.
Onaj tko je čitao njenu "Biografiju gladi" će joj vjerovati. Jer je u jednom periodu života, skoro pa iz inata, sa namjerom, imala anoreksiju.

U nadi da će i ona potpisivati svoje knjige, ja sam ponijela od kuće knjige koje imam (jednu moju, na hrvatskom i jednu od prijateljice, na francuskom). Nažalost, nakon intervjua je odmah otišla sa pozornice, tako da mi je ta mogućnost bila nedostupna.

Ali na kraju dana, odnosno pred ručak, otišli smo zadovoljni sa sajma. Iako nije tako intiman, kao recimo Sa(n)jam knjige u Istri, dostupan je svima i lako ga je pronaći. I svatko može pronaći nešto za sebe. thumbup

- 14:21 - Komentari (12) - Isprintaj - #

21.03.2010., nedjelja

Sedamnaesti arrondissement

Ovo okružje je davne 1884. godine prvi put ugledalo Kip Slobode. U ulici Chazelles, u jednom (povećem) ateljeu, od godine 1882 do 1884. gradio se Kip. A za to vrijeme ta ulica i okolina je postala omiljeno šetalište znatiželjnih Parižana.

17eme arr. okružen je i šesnaestim, i osamnaestim i graniči sa osmim. Prilično je velik i u toj je veličini i sasvim raznolik. Općenito miran a živahan, dostupan i nedostupan, jeftin i skup, meni - iz osobnih razloga - najdraži. Imala sam dovoljno prilike upoznati ga pobliže i zbilja mi se sviđa. Raspored ulica i zgrada, povezanost sa centrom (pješice ili metroom ili autobusima), a i 'logistikom'. Ne fali mu baš ništa.

Barun Haussmann, čovjek koji je zaslužan za izgled današnjeg Pariza, svojedobno je dao srušiti do temelja, između ostalih, i cijeli ovaj arr. Naime, tako je on gradio - od temelja. Na mjesto nedaleko Arc de Triomphe dao je napraviti zgrade za srednju klasu - koja je i danas, manje-više (ovisno o dijelu arondismana, ali većinom) naseljena ovdje.

U to vrijeme, tražeći niske stanarine i puno svjetla za svoje ateljee, Zola, Degas, Monet i Renoir su se svakog utorka sastajali u kafiću Guerbois.

Ako gledate u Arc de Triopmhe sa Champs-Elysee - krenite desno. Za dvije - tri ulice ući ćete u 17eme arr. Odjednom će oko vas prestati buka silnih turista, gužva, vrpoljenje, pa čak i neorganizacija. Zateći ćete se u ulicama punih brasserija, zalogajnica, restorana - koji, kako dublje ulazite u arr. prave bolju, a jeftiniju hranu. I pojest ćete sasvim pristojan obrok po cijeni koju nudi, ne znam, McDonald's na Champsu.

I inače pravilo - ako ste u Parizu (ili bilo gdje drugdje) ako imate vremena tražiti - uvijek gledajte gdje jedu lokalci ili gdje su zalogajnice za okolne susjede, a ne za turiste.

17eme arr. je pravo mjesto za to. thumbup

Povratak na: Arrondissements de Paris

- 21:39 - Komentari (15) - Isprintaj - #

15.03.2010., ponedjeljak

Kolačiću moj

Izvorna (francuska) riječ desert (ako se t ne izgovara na kraju) - znači - nešto raditi (pojesti) nakon raspremanja stola
Riječ desert (ako se t izgovara na kraju) - znači ostaci na stolu

Ali nismo ovdje došli čitati o etimologiji riječi, jel tako?

Nisam nikad bila neki ljubitelj slatkoga. Doduše, nisam nikad imala vremena za polako jesti, niti sam ikad imala živaca za slijedove razne hrane, kako je to ovdje običaj.

Nikad ne reci nikad.
Vremena se našlo (pa jedem polako), živaca se prikupilo (pa sad uživam u raznovrsnosti obroka), a o slatkom vam neću ni govoriti.

Barem ne previše fino

creme brulee

tarte tatin - pita od jabuka ispečena naopako, jedan od nacionalnih posebnosti (na slici je vrela, a na vrhu je sladoled od vanilije).
Naime, izvjesna gospođa Tatin, u to vrijeme kuharica kod nekog poglavara, u svojoj žurbi pred prijem i doček velikog broja gostiju koji su pristizali na bal, napravila je običnu 'pitu' od jabuka i stavila u pećnicu. Na svoj užas, kad je izvadila iz iste, primijetila je da je stavila peći naopako, odnosno, jabuke su bile na dnu. U brzoj snalažljivosti, ukrasila je torticu čime je stigla. Njen način pripreme je uočio i šef kuhinje, usavršio postupak, dao kolaču ime gospođe Tatin - i tako je nastala jedna od najpoznatijih slastica Francuske.

trenutno moj omiljeni (unutra je tekuća, tamna, vrela čokolada)

ne sjećam se naziva, znam da je bilo predobro

tarte au citron - pita od limuna, upravo ovoliko sočna kako i izgleda. Ma, možda i mrvicu više. Pitajte Makedo ako meni ne vjerujete. cerek

dessert du jour - slastica dana. Ime - ne znam. Košarica punjena kremom, na vrhu maline i jedan makarončić.

na bazi smokava. Slasno.

isto slastica dana

brdo malih zalogaja, kugle sladoleda, makaron, žlijebić....

Uživajte još malo u pogledu:

za one koji nisu baš za slatko nakon jela, nudi se "cafe gourmand" - kava sa nekoliko kolačića, "da ne bude sama" fino

I nemojte da vas dekoracije zavaraju. Okus je još bolji! I sočniji! Ajmeeeeeeeee (kad Nadalina misi slatko....) njami

- 22:21 - Komentari (21) - Isprintaj - #

11.03.2010., četvrtak

Šesnaesti arrondissement

To je jedan tres chic arondisman.

Od glave do pete, od istoka prema zapadu, od sjevera prema jugu. Ako nekad čujete izraz "beau quartier" - lijepi kvart - eto, to vam je šesnaesti.

Na zapadu omeđen Bulonjskom šumom, na jugu teniskim terenima (Roland Garros), na granici sa Eiffelovim tornjem, a završava sa Arc de Triomphe. 16eme arr. je prepun mogućnosti za odmoriti se, prošetati, vidjeti izloge, kupovati, rekreirati, izaći u fine, skupe, restorane, razgledati zastave raznih ambasadi ili (iako nije poslovni centar, kao recimo 8eme arr.) - započeti neki posao tamo.

U tom arr. i Carla Bruni ima stan.

Pomalo je i 'dosadan' u smislu da u njemu nema previše zabave, niti ima ludih provoda. Ulice su (osim neizbježne buke automobila) mirne i čiste, omeđene zelenilom, fasade su (sve iste). Za živjeti u ovom arr. (i to bilo kojem njegovom dijelu, što nije slučaj sa ostalima) vam treba prilično novaca. Puno prilično.

Benjamin Franklin je živio tu skoro deset godina, kao prvi američki diplomat. Kažu da se znao prošetati do Champs de Mars (gdje se sada nalazi toranj, ali ga u njegovo vrijeme nije bilo) i da je znao gledati prve balone, i eksperimentirati s njima.

16eme arr. (a pogotovo njegov unutarnji dio) turistički možda nije posebno važno mjesto (osim što je lijep i ugodan). Ipak, tamo ćete naići na mnoge muzeje - jedan od njih je i privatni muzej Baccarat, u kojem možete razgledati razne predmete od kristala (čaše, vaze, nakit), ali tamo je također i Museé de Balzac, Museé Guimet (u kojem su smješteni azijski izlošci).

I najširi bulevar nalazi se u ovom arr. To je avenue Foch - u kojem su svojevremeno bili (ili boravili) i Onassis, Šah od Irana, monaški princ Reiner, kompozitor Charles Debussy.....

Jedan od najljepših pogleda na Eiffelov toranj pruža se iz trokaredskih vrtova - koji se nalaze upravo tu - u 16eme arr.

Povratak na: Arrondissements de Paris

- 15:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.03.2010., utorak

Galop na minusu

Iako je vani bilo sunce, ipak je pržio minus.

Al mi smo odlučili otići na hipodrom, u stvari na konjsko trkalište, jer je sezona upravo počela.

U stvari, kad poznajete nekoga tko živi za to (i pomalo i od toga, ali to je druga priča), i kad vas taj netko uputi kamo treba ići, kako se ponašati i što se tamo događa, onda se i popne interes.

Tako nas je barba S. odveo na trkalište. Nas mlade i neupućene, željne drugačijeg dana.

A izgledalo je nekako ovako:

Prvi pogled na trkalište smo bacili iz restorana, odakle smo zbilja uživali u pogledu, širini, zelenilu i suncu.

pratili smo utrku...

a poslije svake utrke imate njih koji zatrpavaju rupe koje napraviše konji svojim kopitama

Kad smo se spustili na tribine, bilo je malo manje romantično (minus šest), ali jednako zanimljivo:

ovdje sam zbilja dobila dojam "trkaćeg konja" - jako su elegantni i brzi cerek

iako je u kockicama i iako se konj zove "Dunja" i iako je bio prvi u utrci, nema veze sa Hrvatskom sretan

a on, kao da je sišao sa nacrtanog plakata s lijeve strane

gdje su konji, tu je i Rohan cerek

Kasnije smo ipak ušli unutra. Iako se ne čini da je bilo puno ljudi (izlazili bi iz zgrade samo tih par minuta dok je trajala utrka, zdušno navijali, a onda bi se vratili u toplinu), bilo je negdje oko 2000-3000 duša.

Ovako je izgledalo na kasama za uplate:

i okolo:

Možete samo zamisliti koliko je novca samo tu, na podu.

Ali, općenito, ambijent je bio super!

- 15:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

03.03.2010., srijeda

Traženje stana u Parizu

Traženje stana u Parizu je posao koji zahtjeva vrijeme, strpljenje i puno priprema. Ovisno o vašim željama i potrebama, faktoru sreće, izbirljivosti i, opet naglašavam, o strpljenju - kažu da je prosječno vrijeme traženja stana (kojim ste zadovoljni) traje otprilike dvije godine.

Za početak, za sve one koji dolaze, važno je smjestiti se 'bilo gdje' i od te polazne točke tražiti stan koji vam odgovara. Najbolji put je prijaviti se u neku agenciju, dati im svoje podatke, reći što želite (koje područje, kvadraturu i koju cijenu nudite), i onda vas agencije pozivaju ako dobiju u ponudu nešto slično.

Drugi korak je, kad dobijete poziv, idete gledati stan. Ali, ne samo vi. To je, obično, skupno gledanje i svi oni koji su zainteresirani za stan obično dobiju isti termin za vidjeti stan.

Ako ste zainteresirani, ostavite im svoje podatke, odnosno, kažete agenciji da proslijede vaše podatke vlasnicima stana. S kojima vi, u principu, nemate nikakve veze.
Vlasnici stana biraju po principu papira (odnosno, garancije koju nudite) i na temelju toga odlučuju tko će useliti u stan.

Od papira morate imati neki identifikacijski dokument (presliku putovnice), vaše radno mjesto (za studente studentsku iskaznicu) i tko stoji iza vas (ako ste student, onda se traže primanja roditelja, ako ste zaposleni traži se garancija firme u kojoj radite).
Ne mogu reći da biraju po imenu i prezimenu, ali vjerujem da prednost ide Francuzima, odnosno francuskim bankama. Što me, u stvari, ne začuđuje.

I onda čekate. Tu je važan faktor sreće i strpljivost.
Ako vas izaberu, na konju ste.

Za početak, agencija uzima svoj dio novca (najčešće iznos jedne mjesečne stanarine), a vlasnik uzima dvije mjesečne stanarine unaprijed, kao polog odnosno kao kaparu.
Ovisno o dogovoru, stanarina plaća se mjesec ili dva unaprijed. Naravno, varijacije postoje, svatko je drugačiji.

Naći željeni stan u Parizu je doslovce posao. Agencija ima na svakom koraku, nude se sve vrste stanova i kuća na svim područjima grada (u principu, svaka agencija nudi stanove za svoje područje, pa ako želite recimo stan u 15-tom arr. najbolje bi bilo otići u neku agenciju tamo - isto važi i za predgrađa) - ali se isto tako vrlo brzo iznajme. Postoje mnoge web stranice agencija koji jednom do dvaput tjedno mijenjaju svoju ponudu, i brzina je skoro pa ključan faktor.

I upornost.

Naći ćete razne ponude:

- studio - to je stan, bolje rečeno soba, koja se sastoji od jedne prostorije u kojoj vam je sve. Površina im može biti od 9 m2 pa do 45 m2, i za samce -studio je možda najbolje rješenje. Ovisno o kvartu, preuređenosti, zgradi (ima li čuvara ili nema) - varira i cijena.

- appartement - to je stan koji ima više od jedne prostorije, tako da možete naći oglas app 2 pieces ili više. I iako ima više prostorija, kvadratura može biti jako mala - od 23 m2 pa nadalje.

Pri oglasima, lokacija stana se najčešće veže sa najbližom linijom metroa, tako da otprilike znate gdje se stan nalazi i kakvo susjedstvo možete očekivati.

Cijene se isto jako razlikuju, ali po najopćenitijim natuknicama (govorim o području grada, predgrađa su nešto jeftinija) - ispod 600-650 € nećete naći stan. Za tu cijenu najčešće se nude stanovi do 30 m2.

Uglavnom, strpljenje, sreća, upornost.

I da, dobra je vijest da u agencijama često govore i engleski jezik.

Pa sretno vam bilo. A i nama :)

edit:

ovo je link koji vam može pomoći: seloger

za pojmove:

location - iznajmljivanje
rechercher - pretraži
rez-de-chaussee - prizemlje
sdb - salle de baine - kupatilo (sa tušem)
wc- najčešće samo školjka (sa ili bez) umivaonika

jedan primjer oglasa:

Studio - Grand studio en rez-de-chaussée sur jolie cour intérieure, comprenant, entrée, WC indépendant, grande cuisine, couloir, une belle chambre, une salle de bains. Chauffage électrique, parquet. Proche métro BOISSIERE. -

dakle:

iznajmljuje se - studio (garsonijera) u prizemlju, okrenuta prema lijepom dvorištu - ulaz, poseban WC, velika kuhinja, hodnik, lijepa soba i kupaonica. Električno grijanje, parket. Blizu metroa Boissiere.

- 11:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>