Kako žena? Kako djeca? Kako ljubavnica?
Kad je ono onomadne (a ima tome skoro 15 godina) nakon raka prostate umro Francois Mitterrand, cijela je zemlja bila u tuzi i žalosti. Pogrebna povorka je tužno pratila lijes, i pored zakonite žene i tri sina, u prvim su redovima išli za lijesom i ljubavnica i tada 22-godišnja kćer. Nakon što su neke tračerske novine objavile slike u kvazi pompoznom tonu, nacija je podigla lijevu obrvu, slegla ramenima i rekla "Ah, bio je dobar predsjednik". I zbilja. Iako je imao drugu ženu preko 20 godina, i iako su to znali svi njegovi suradnici, većina novinara a i vjerojatno njegovi doma - vijest nije izazvala spektakl kao što bi, vjerojatno, bilo gdje drugdje u svijetu. Netko je bio postavio pitanje: "A čijim je novcem plaćeno uzdržavanje te druge obitelji? Čime je platio kuću u kojoj je obitavala druga žena? Čime je školovao dijete?" Poreznim novcem, svakako. Ali. U Francuskoj je porez ogroman. U zemlji Francuskoj, ljudi plaćaju da bi im bilo vraćeno. Njihova država funkcionira. Oni se ne pitaju "Gdje je naš novac?" oni se pitaju "Zašto se država nije pobrinula za to?". Njima ne pada na pamet da traže smanjenje poreza, obzirom na sve ono što im država pruža. Oni očekuju i traže da država radi za njih. A država radi za njih. I ako nitko nije osjetio da je od tog novca plaćena kuća, školovanje i na kraju krajeva - osnovne potrebe jedne žene i jednog djeteta (a nije osjetio) - onda nema potrebe izvlačiti mak na konac. Francuzi se nikako nisu mogli načuditi Amerikancima kad je izbila afera Clinton - Lewinski. Nikako, ali nikako im nije bilo jasno kakve veze imaju funkcije predsjednika, kao poglavara države, sa njegovim seksualnim funkcijama. A još manje im je bilo jasno zašto se, zaboga, cijela nacija toliko raspisala o tome. Da nacija? Ma svijet! Obitelj, odnosno sačuvanje obitelji u Francuskoj se respektira kao nešto sveto. Ali eto, između partnera postoji i koja 'iznimka od pravila', tako da malo nevjernosti neće donijeti rastavu braka.Ne, ako je 'samo to' u pitanju. Seks, politika, hrana i vino su oduvijek glavni izvori zadovoljstva za Francuze. Kako čulnih, tako i verbalnih. Nije nevažna ni činjenica da je prostitucija postala ilegalna tek 1946. godine - one godine kad su žene dobile pravo glasa. Poligamija je suprotnost dosadi, kažu Francuzi. Generalno, naravno. Jer u svakoj naciji ima i iznimki i pravila, pa tako i u zemlji Francuskoj. |