Valentinovo u Parizu
|
Jučer smo se našle mi cure i hodale po gradu cijeli dan. Muževe smo ostavile, odnosno otišli su na oldtimer show, a mi smo lijepo i polako krenule u grad. Put nas je odvao u hotel Regina, smješten preko puta Louvra, i ispred ulaza se širi pogled na Louvre, Tour Eiffel i Invalides (mjesto gdje je pokopan Napoelon). Uz dozvolu osoblja, pogledale smo sobe i pritom uživale. Onda smo otišle popiti kavu u obližnji kafić.Dok smo se nekako smještale u onaj dio kafića koji je za pušače, a izgleda kao vagon (zbilja je usko kao u socijalističkim kinima), čujem glas sa strane, naglašeno govoreći: "A vidi čovječe, mi u Parizu"  Okrenem se ja, a tamo stoje dva momka i gledaju u nas i smješkaju se. Čuli su nas, naravno, kako pušemo i hukćemo dok smo se pokušavali smjestiti na stolice. Rekoh: "A vidi nas, i mi u Parizu" i počnemo se smijati. Gdje ste, otkud ste, otkud vi tu. Dečki su došli na biljarski turnir koji se ovaj put održava u Parizu. Jedan je iz Splita, drugi iz Dubrovnika. Malo smo popričali, kadli eto neke cure i pita (na francuskom) znaju li gdje je neki metro. Oni mene gurkaju laktom i vele: "pita za neki metro, ali ona priča francuski". Ja se proguravam između njih dvojice i usput velim "A čuj, ja francuski ne znam, probat ću na engleskom". Stanem ispred nje, a cura će: "Ma možete vi i na našem, razumjet ću". Ja sam mislila da ćemo se doslovce povaljati od smijeha tamo.  Uglavnom, dečki, pozdrav ma gdje bili  Uglavnom, nas dvije smo se poželjele pojesti nešto slatko (ipak je Valentinovo, jel'te) i odlučimo se za obližnju slastičarnu, Angelina, ali smo odustale brzinom munje vidjevši red od nekih 30-ak metara. Neka, fala, mi ćemo drugi put. Usput smo zavirile u dvije - tri knjižare, pregledavajući knjige na francuskom i engleskom jeziku. Dvadeset me je puta ruka zasvrbila da kupim neku knjigu, ali sam (jedva!) odustala. Naime, nisam znala za koju se odlučiti Onda smo ušle u hotel Weston, gdje se, po potrebi, održavaju prezentacije za Hrvatsku i u ime Hrvatske. Kažu da je to odličan događaj, bude zbilja galantno i naši ne štede. A sami hotel, od onog malo što sam uspjela vidjeti, je jednostavno prekrasan.Šetali smo tako dalje, ostavljajući s lijeva Obelisk i Tour Eiffel s lijeve strane, i idući prema La Madeleine. Tamo ima jedan lijep kafić, a i kad smo već tamo, pojest ćemo neke kolače. Uz ugodnu priču, jednu kavu i dva kolača (ja sam jela neki čokoladni, zaboravih kako se zove, ali izvana je onako kao mousse a iznutra rastopljena čokolada) - koje smo platili mrvicu manje nego moj kaput  , prošla su skoro četiri sata da smo bile zajedno. Zaključile smo, ma da se čak i ta cijena za to što smo sjedile tamo, isplatila. Na kraju krajeva, nije da svaki dan bančimo, a i ne bismo ništa ni napravile da si nismo mogle priuštiti.U to su nas zvali muževi, da su oni gotovi i da ih noge bole Kad smo se rastali, otišli smo svaki na svoju stranu (dvoje po dvoje, naravno), da na svoj način provedemo valentinovsku večer. U Parizu.  |
