Išla sam na kavu sa Kristinom. Pa smo i pojele nešto Moram priznati da mi se jako sviđa taj koncept zalogajnica, kafića u kojem se može i štogod prigristi. Doduše, mi smo dobile kompletan ručak (plat de jour - dnevna ponuda, koja je uvijek najisplativija). Za predjelo sam jela kozji sir na tostu (i brdo salate) a za glavno jelo ražnjiće i rižu sa povrćem. Povrće je isjeckano na trakice - tikvice, mrka i kruška. Jako dobra kombinacija, osvježavajuća. I kava. Cijena je bila 14€. Za tu cijenu moglo se izabrati predjelo, glavno jelo i kava ili glavno jelo, desert i kava. I možeš birati između četiri ili pet jela, pa kombiniraš. Uglavnom, kako smo bile u 'kineskoj četvrti' koja se nalazi na jugositoku Paria (jasno mi je i zašto je zovu 'kineska'- kineza k'o kineza ), odlučila sam nakon ručka otići i na nedaleko groblje na Montparnassu. Dvije metro stanice dalje, ali mi se nije dalo šetati jer je bilo hladno, izmjenjivali su se snijeg (krupa) i sunce. Groblje Montparnasse je najmanje groblje u Parizu, a isplanirao ga je Napoelon da bi mogao pokapati vojnike izvan gradskih zidina (u to vrijeme). Groblje je otvoreno 1824. godine i postalo je počivalište mnogih uglednih Parižana, naročito onih sa Lijeve obale. Podijeljeno je raspoređenim stazama za lakše snalaženje, i svaka staza je označena, naravno. Centralni dio groblja je napravljen u obliku malenog 'trga': a centralna skulptura groblja je ona koja se zove "Rastanak ljubavnika" i mislim da je strašno impresivna: Niti jedno počivalište nije isto, i primjetila sam da ima jako jako malo slika po spomenicima. Kad sam tek došla, učinilo mi se kao da je jedan mali "grad" - ne znam drugu usporedbu. Šetajući dalje, naišla sam i na počivališta poznatih: Baudelaire - pjesnik iz 19tog stoljeća, pokopan je u grobnici zajedno sa očuhom, kojeg je prezirao, i sa majkom koju je obožavao. Henri Laurens, poznati vođa francuskog kubističkog pokreta: svjetski prvak u šahu, Aleksandar Alexin Serge Gainsbourg, obožavani pjevač Francuske 70tih: Na groblju, također, počivaju i Guy de Maupassant, romanopisac iz 19tog stoljeća, Andre Citroen, utemeljitelj tvornice automobila u Francuskoj, Frederic A. Bartholdi, kipar koji je izradio Kip slobode, Tristan Tzara, predvodnik dadaističkog pokreta, i ostali. Njih nisam uspjela naći, ionako znam da neće nigdje pobjeći (da, naginjem crnom humoru, znam) Ali ono što je mene fasciniralo je da nijedan spomenik nije isti: po meni, najljepši: i o ovom ne znam što misliti jer nema nikakvog natpisa Čini mi se, ovdje kako živiš, tako i umireš. p.s. očekujte uskoro i izvješće sa Pere Lachaise |