Išla sam na kavu sa Kristinom. Pa smo i pojele nešto Moram priznati da mi se jako sviđa taj koncept zalogajnica, kafića u kojem se može i štogod prigristi. Doduše, mi smo dobile kompletan ručak (plat de jour - dnevna ponuda, koja je uvijek najisplativija). Za predjelo sam jela kozji sir na tostu (i brdo salate) a za glavno jelo ražnjiće i rižu sa povrćem. Povrće je isjeckano na trakice - tikvice, mrka i kruška. Jako dobra kombinacija, osvježavajuća. I kava. Cijena je bila 14€.
Za tu cijenu moglo se izabrati predjelo, glavno jelo i kava ili glavno jelo, desert i kava. I možeš birati između četiri ili pet jela, pa kombiniraš.
Uglavnom, kako smo bile u 'kineskoj četvrti' koja se nalazi na jugositoku Paria (jasno mi je i zašto je zovu 'kineska'- kineza k'o kineza ), odlučila sam nakon ručka otići i na nedaleko groblje na Montparnassu. Dvije metro stanice dalje, ali mi se nije dalo šetati jer je bilo hladno, izmjenjivali su se snijeg (krupa) i sunce.
Groblje Montparnasse je najmanje groblje u Parizu, a isplanirao ga je Napoelon da bi mogao pokapati vojnike izvan gradskih zidina (u to vrijeme). Groblje je otvoreno 1824. godine i postalo je počivalište mnogih uglednih Parižana, naročito onih sa Lijeve obale.
Podijeljeno je raspoređenim stazama za lakše snalaženje, i svaka staza je označena, naravno.
Centralni dio groblja je napravljen u obliku malenog 'trga':
a centralna skulptura groblja je ona koja se zove "Rastanak ljubavnika" i mislim da je strašno impresivna:
Niti jedno počivalište nije isto, i primjetila sam da ima jako jako malo slika po spomenicima. Kad sam tek došla, učinilo mi se kao da je jedan mali "grad" - ne znam drugu usporedbu.
Šetajući dalje, naišla sam i na počivališta poznatih:
Baudelaire - pjesnik iz 19tog stoljeća, pokopan je u grobnici zajedno sa očuhom, kojeg je prezirao, i sa majkom koju je obožavao.
Henri Laurens, poznati vođa francuskog kubističkog pokreta:
svjetski prvak u šahu, Aleksandar Alexin
Serge Gainsbourg, obožavani pjevač Francuske 70tih:
Na groblju, također, počivaju i Guy de Maupassant, romanopisac iz 19tog stoljeća, Andre Citroen, utemeljitelj tvornice automobila u Francuskoj, Frederic A. Bartholdi, kipar koji je izradio Kip slobode, Tristan Tzara, predvodnik dadaističkog pokreta, i ostali.
Njih nisam uspjela naći, ionako znam da neće nigdje pobjeći (da, naginjem crnom humoru, znam)
Ali ono što je mene fasciniralo je da nijedan spomenik nije isti:
po meni, najljepši:
i o ovom ne znam što misliti jer nema nikakvog natpisa
Čini mi se, ovdje kako živiš, tako i umireš.
p.s. očekujte uskoro i izvješće sa Pere Lachaise
Post je objavljen 14.02.2009. u 12:03 sati.