Chez Jacques
Kakvo značenje ima Aleksa Šantić za Mostar, takvo značenje ima Jacques Prevert za Pariz (ima nešto o njemu i tu). Umjetnik koji je svom dušom i talentom volio ovaj grad, rodio se i njemu, živio, radio i umro u njemu. U svojim je pjesmama pisao o uličnom životu, svakodnevnom, koji je približavao sve one sitne stvari, i koji je, na kraju, i živio u najzlatnije doba šarmatnog Pariza. Kako oba izvora navode, pjesnik neposredne osjećajnosti, ali kroz (nad)realizam. ZA TEBE LJUBAVI MOJA Išao sam na trg ptica I kupio sam ptice Za tebe, ljubavi moja Otišao sam na trg cvijeća I kupio sam cvijeća Za tebe, ljubavi moja Otišao sam na trg željeza I kupio sam okove Teške okove Za tebe, ljubavi moja A zatim sam otišao na trg roblja I trazio sam tebe Ali te nisam našao Ljubavi moja. Ja sam ga otkrila sasvim slučajno, ne znam više ni kada, ali sam imala manje od 16. I od tada ga volim, i pratim. Neke su mu pjesme teške, ali ne govore više od onog što treba reći. I zato mi je bilo drago kad sam vidjela da se daje izložba, od listopada 2008. do kraja veljače 2009. godine. Mislila sam se jednostavno prošetati, i jednog dana se spremim - a tamo velika gužva. Kažu, čeka se sat vremena. Nema veze. Ići ću drugi put. Za par dana, pitala sam Tijanu ako želi ići sa mnom i pristala je. Dok smo čekale u redu, nije nam bilo jasno, o čemu je u stvari, ta izložba i što se tu ima izlagati, ako je bio pjesnik. Zaključile smo da je vjerojatno par prvih rukopisa, neke fotografije, biografija, i da će to biti to. Sudeći po ljudima koji su izlazili, zaključile smo da je vjerojatno dosta mali izložbeni prostor, ali eto, idemo. Nego šta. I, kako to već biva (a u mojim postovima sve češće), ono što zaključiš, najmanje tako ispadne. Bile smo unutra oko sat vremena, s tim da su nas već 'tjerali' da idemo (zatvarli su), pa smo neke dijelove doslovno pretrčali. Napravili su široke prolaze od knaufa ili tako nečega, i ti prolazi te vode kroz izložbu. Na svakom improviziranom zidu je pisao ili poneki citat iz pjesama, ili poneki Prevertov citat o gradu, ili nečiji citat o njemu. Brdo slika. Slike iz djetinjstva, sa roditeljima i bratom. Slijed slika Preverta u Parizu, u raznim kvartovima. Slike privatne i slike službene. Portreti. Slike iz automata sa željezničkih stanica. Slike iz vojske. Slike po kojima smo zaključile da je bio veliki boem. Iz očiju mu pršti život i smijeh, podsjetio me na mostarske liske. Surađivao je u dosta filmova, pa su se na izložbi davale i projekcije. Lijepo sjedneš i odgledaš film. U nekom drugom dijelu izložbe, davali su projekcije pjevača koji su izvodili njegove pjesme. Kako je izložba napravljena kronološki, od rođenja do smrti, tako su prikazivane i slike s kim se družio. Pa smo vidjele i autogram od Edith (velikim tiskanim slovima piše jednostavno Piaf), posvetu Yvesa Montanda i ostalih. I na kraju, kad smo već morale požuriti, i Picassovu sliku - odnosno sliku Preverta koju je nacrtao Picasso. Portret je, za razliku od poznatih slika, sasvim normalan, više kao skica. Simpatičan, u krajnju ruku. Ne smijem zaboraviti, naravno, i prve rukopise (tiskane i pisane rukom), prva izdanja (i skice za naslovnu stranu), pjesme koje su uglazbljene (stari, žuti papir sa notama), slikovnice. Razni crteži i švrljarije. Ma, skoro sve. Na kraju smo vidjele i slike koje je naslikao sam Prevert, očito pod utjecajem Picassa. Igrao se sa bojama, likovima, inspiracijom. Stvarno mu je ciganluk bio u glavi. Na kraju te izložba vodi u improviziranu trgovinu. Kupila sam cd sa interpretacijom njegovih pjesama. Knjigu na francuskom ionako imam, tako da će to biti dobra osnova za čitati. |