Marketing
Chez Jacques
Kakvo značenje ima Aleksa Šantić za Mostar, takvo značenje ima Jacques Prevert za Pariz (ima nešto o njemu i tu).
Umjetnik koji je svom dušom i talentom volio ovaj grad, rodio se i njemu, živio, radio i umro u njemu. U svojim je pjesmama pisao o uličnom životu, svakodnevnom, koji je približavao sve one sitne stvari, i koji je, na kraju, i živio u najzlatnije doba šarmatnog Pariza.
Kako oba izvora navode, pjesnik neposredne osjećajnosti, ali kroz (nad)realizam.
ZA TEBE LJUBAVI MOJA
Išao sam na trg ptica
I kupio sam ptice
Za tebe, ljubavi moja
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
Za tebe, ljubavi moja
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe, ljubavi moja
A zatim sam otišao na trg roblja
I trazio sam tebe
Ali te nisam našao
Ljubavi moja.
Ja sam ga otkrila sasvim slučajno, ne znam više ni kada, ali sam imala manje od 16. I od tada ga volim, i pratim. Neke su mu pjesme teške, ali ne govore više od onog što treba reći.
I zato mi je bilo drago kad sam vidjela da se daje izložba, od listopada 2008. do kraja veljače 2009. godine. Mislila sam se jednostavno prošetati, i jednog dana se spremim - a tamo velika gužva. Kažu, čeka se sat vremena.
Nema veze.
Ići ću drugi put.
Za par dana, pitala sam Tijanu ako želi ići sa mnom i pristala je. Dok smo čekale u redu, nije nam bilo jasno, o čemu je u stvari, ta izložba i što se tu ima izlagati, ako je bio pjesnik. Zaključile smo da je vjerojatno par prvih rukopisa, neke fotografije, biografija, i da će to biti to. Sudeći po ljudima koji su izlazili, zaključile smo da je vjerojatno dosta mali izložbeni prostor, ali eto, idemo. Nego šta.
I, kako to već biva (a u mojim postovima sve češće), ono što zaključiš, najmanje tako ispadne. 
Bile smo unutra oko sat vremena, s tim da su nas već 'tjerali' da idemo (zatvarli su), pa smo neke dijelove doslovno pretrčali.
Napravili su široke prolaze od knaufa ili tako nečega, i ti prolazi te vode kroz izložbu. Na svakom improviziranom zidu je pisao ili poneki citat iz pjesama, ili poneki Prevertov citat o gradu, ili nečiji citat o njemu.
Brdo slika.
Slike iz djetinjstva, sa roditeljima i bratom. Slijed slika Preverta u Parizu, u raznim kvartovima. Slike privatne i slike službene. Portreti. Slike iz automata sa željezničkih stanica. Slike iz vojske.
Slike po kojima smo zaključile da je bio veliki boem. Iz očiju mu pršti život i smijeh, podsjetio me na mostarske liske. 
Surađivao je u dosta filmova, pa su se na izložbi davale i projekcije. Lijepo sjedneš i odgledaš film. U nekom drugom dijelu izložbe, davali su projekcije pjevača koji su izvodili njegove pjesme.
Kako je izložba napravljena kronološki, od rođenja do smrti, tako su prikazivane i slike s kim se družio. Pa smo vidjele i autogram od Edith (velikim tiskanim slovima piše jednostavno Piaf), posvetu Yvesa Montanda i ostalih. I na kraju, kad smo već morale požuriti, i Picassovu sliku - odnosno sliku Preverta koju je nacrtao Picasso. Portret je, za razliku od poznatih slika, sasvim normalan, više kao skica. Simpatičan, u krajnju ruku.
Ne smijem zaboraviti, naravno, i prve rukopise (tiskane i pisane rukom), prva izdanja (i skice za naslovnu stranu), pjesme koje su uglazbljene (stari, žuti papir sa notama), slikovnice. Razni crteži i švrljarije. Ma, skoro sve.
Na kraju smo vidjele i slike koje je naslikao sam Prevert, očito pod utjecajem Picassa. Igrao se sa bojama, likovima, inspiracijom.
Stvarno mu je ciganluk bio u glavi. 
Na kraju te izložba vodi u improviziranu trgovinu.
Kupila sam cd sa interpretacijom njegovih pjesama.
Knjigu na francuskom ionako imam, tako da će to biti dobra osnova za čitati. 
Post je objavljen 12.02.2009. u 20:09 sati.