Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac
nedjelja, 23.02.2020.
Punina života
Nisam pjesnik. Neznam stih.
Blizak mi je uzdah tih.
A podsvijest kad mi iluziju nudi
U srcu mi se ljubav narodi.
Ljubav cvijet svemirske majke,
Je miris ko iz bajke.
Ili plavosivog oka zov,
Dođi mili dođi, pod moj krov.
Kada svemirske ljubavi cvijeće,
Osebujnim mirisom sreće,
Obgrli ovako zemaljsko biće,
Tad radost se milinom ozari
I par puninu življenja ostvari.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'
STVARNOST I NESTVARNOST
«Trebam dar» - vikne car. «Što da dadem za darivanje mojim dvorjanima koji mi služe, a što slugama i sluškinjama donjim odajama, vrtlaru i konjušaru, a napose oružaru?».
U dvoru raskošnome svega ima što ima a nema čega nema. Za imanje svi su zaslužni a napose nepoznati građani iz krajeva dalekih, plodovima raznovrs-nim po mirisu, okusu, obliku i svrhovitosti. Pa haj, haj neka traje do na kraj.
Međutim ne u dvoru nego u uskoj uličici, u dalekom gradu dadoše učenici za školsku nagradu, knjigu. A curica, dobra družica, knjigu koja bijaše podeblja, ustupi draganu, na kolodvoru za čitanje u vagonu pri putovanju za suzbiti dosa-du, umjesto lizati čokoladu. A čokoladi, zna se to svi znaju da joj slatkost daju kapi nektara iz vrućeg, zaljubljenog srca kuhara prilikom mješanja riječi koje treba izreći, ne zaboravljan i češće ponavljati: «Volim, ljubim, ljubim te», dok željno tražeći usne žude, drhćući pipaju, srčući i sisajući kapljice nektara slasti koje se za intimni doček umiljato nude.
«Tebe volim, ljubim, žudim. Ljubi, grli me, moje biće je cijelo tvoje sad, sad u ljubavi, neraskidivoj spojci i vrelim poljupcem zauvijek zapečaćenoga. Volim, volim, ljubim te».
*************
U dalekom plavetnilo svodu bliže nebeskom svodu nego zemaljskom ja-du, udomaćila se nepostojeće postojanje. Nigdje ga nema, a svukud širi svoj veo nepostojeće prisutnosti. Ja ga sebi predočujem grafičkom oznakom
0n = <
«Ništa na entu potenciju jest privid».
I tako udrubljeno, nepredvidivo, izmješano i neopipljivo kao privid sadr-žina zemaljskog postojanja., što je čovjeku umniku dokučivo milenijima dugog trajanja tek nakon postupnog traženja «mic po mic», spoznatljivo.
I tako bijaše sve. Sve što se vidjeti može iy avionske daljine. Daljine dvojnog para ljubavlju ydruženoga gdje im u srcima, na ognjištu sreće, što ga stvoritelj za žarenje umeće i ljubav nikada ne ugasne (Alte liebe rosted nie, wen rosted dann putzt man sie). Stara ljubav ne zahrđa nikada. Ako hrđa tada ju se glanca.
Ljubav je majka životu najveće vrijednosti zemaljskog postojanja. Čudo produhovljenja materijalnoga sustava i oživljenja materije specifičnog oblika da-jući sposobnosti umnoga apstratnoga promišljanja emocija i privida nazad i kombiniranja unaprijed slobodnoga odlučivanja, djelovanja i griješenja bez čega ne bi bilo napretka.
Čovjeka ka materijalnog bića i čovjeka kao kontinuirano pomlađivanog duhovnog bića, zahvalnoga stvoritelju za postojanje življenje i darovane osobi-ne, postojanje svete ljubavi, prijateljstva tolerancije u društvu istovrsnih.
A u zbiru svakodnevnih različitosti na zemaljskoj kugli specifičan ures: stvarni i nestvarni duhovni čovjek.
Domoljubac - Zyonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'
nedjelja, 09.02.2020.
ROĐENDANU
Božićni je ugođaj. Bijele pahuljice nestašno se kovitlaju. Na zatvoreni prozor navaljuju. Igru stvarnost-nestvarnost dočaravaju. Zbilja je tu a već je ne-ma. Nevidljiva je!
Prijemčivi zvuci svečarskih, radosnih melodija, upijeni u najranijem dje-čačtvo živo me obuzimlju, a nema ih. Svjesno ih ne mogu čuti ni ostvariti.
Nestvarnost je, evo, tako lijepa, draga, puna topline, miline, osebujne lju-bavi ....
A bliži mi se rođendan.
Rođendan moj,
Komu reći da sam sam.
Da sam zauvijek Tvoj...
Posvud je praznina. Tebe nema,
Ni suza mi u oku više nema...
Prazninu ispunja iluzija.
Draga mi iluzija moja,
Smisao moga još postoja...
Gdje li je ostala
Djetinja radost,
Pa čežnja susreta,
Žudnja ljubavi
Punine bliskosti .. !?
I ruka u ruci
Srce uz srce,
Uron u zjena dubinu
Jednote toplinu, milinu;
U zajedništvu odanom
Jedinstvu dvaju bića
U jednom paru zaljubljenom...
Postah slab, nevoljan.
Nemam snage
Te ne voliti
Niti nade
Išta moliti...
Samo ljubav, ljubav moja
Brani od nespokoja...
Božić nudi veselu bjelinu;
U srcu mi mraz. Svu toplinu
Upila su najdraža slova,
Slova na besćutnom kamenu...
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'
Naši dani
Dani davno prohujali
Škrtom ugodom protkani
Bliski su još u sjećanju
Živi u nezaboravu.
Kada prijateljska ruka
Stišće ruku prijatelja
Zato dragi prijatelju
Pjevam tebi sa ljubavlju.
Pjesme bez pravih riječi
Ali iz srca istječući
Sa toplinom prijateljstva
Duševnoga zadovoljstva.
Neka prijateljstvo naše
Puni dane svakidašnje
Dane, dane sve dok traju
Sa blagoslovom na kraju.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'
| < | veljača, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | |
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Promišljanja o postojećoj stvarnosti
Kontakti
Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.
Živim u Rijeci od 1947. godine.
Statisika posjeta
Free counters