Božićni je ugođaj. Bijele pahuljice nestašno se kovitlaju. Na zatvoreni prozor navaljuju. Igru stvarnost-nestvarnost dočaravaju. Zbilja je tu a već je ne-ma. Nevidljiva je!
Prijemčivi zvuci svečarskih, radosnih melodija, upijeni u najranijem dje-čačtvo živo me obuzimlju, a nema ih. Svjesno ih ne mogu čuti ni ostvariti.
Nestvarnost je, evo, tako lijepa, draga, puna topline, miline, osebujne lju-bavi ....
A bliži mi se rođendan.
Rođendan moj,
Komu reći da sam sam.
Da sam zauvijek Tvoj...
Posvud je praznina. Tebe nema,
Ni suza mi u oku više nema...
Prazninu ispunja iluzija.
Draga mi iluzija moja,
Smisao moga još postoja...
Gdje li je ostala
Djetinja radost,
Pa čežnja susreta,
Žudnja ljubavi
Punine bliskosti .. !?
I ruka u ruci
Srce uz srce,
Uron u zjena dubinu
Jednote toplinu, milinu;
U zajedništvu odanom
Jedinstvu dvaju bića
U jednom paru zaljubljenom...
Postah slab, nevoljan.
Nemam snage
Te ne voliti
Niti nade
Išta moliti...
Samo ljubav, ljubav moja
Brani od nespokoja...
Božić nudi veselu bjelinu;
U srcu mi mraz. Svu toplinu
Upila su najdraža slova,
Slova na besćutnom kamenu...
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'
Post je objavljen 09.02.2020. u 16:09 sati.