Moj prvi susret plesnoj zabavi u Domoljubu je bio 1937. kada sam postao brucoš i član kluba Akademičara u Koprivnici, koji ju je i organizirao.
No kako sam tada ja bio titularni organizator, to sam bio i dužan pomoći u organiziraju dvorane, te su tu nastali i moji prvi dojmovi o situaciji, prve i sljedećih godina.
Dvorana je bila hladna, pa možda i neprijatna za vedro raspoloženje.
******
U nedalekoj šumi živi, raste, desetljećima traje hladovit bilogorski dub.
U gradu stoji, živi gradnja: izgled skroman al noseć kroz vihor i oluje sa ponosom, časno simbol, ime - koprivnički Domoljub.
Koprivnički Domoljub, kao namjensko stjecište svih društvenih zbivanja, svjedok je kotrljanja mnogih godinica, mnoštva listića kalendara koje, bilo hladni ili vrući vjetrovi raznose u nesjećanje ili zagrću u sanduke zaborava.
Ničeg nema, pa valjda nije ni bilo.
Međutim ipak jednog dana, kao ispala slika iz zaboravljenog albuma, budi se sjećanje kao da je nešto ipak bilo, što u svijest dolijeće iz nepostojanja, listić kojeg evo na svjetlu dana prije nego što ga brzo noga ugazi u pepeo zaboravljene fantazije.
A fantazija uočava i godine na koricama zaboravljenih kalendara s pitanjem imaginacije: ima li tragova sjećanja ispod praha zaborava.
Pod prahom se naslućuje i evo i brojka 1938./39., a i Domoljub drobi i skida sa svojih zidova prisjećanje. Domoljub „pamti“, proživljava, svjedoči, različita društvena zbivanja, nijemo i strpljivo prilagođavajući se zahtjevnim situacijama, sačuvavši ime i ponos.
******
Evo zapis kao osvrt na staru, ispalu, požutjelu sličicu iz skoro zaboravljenog albuma sjećanja. Podignute s tla prije nego što njen blijedi obraz noga užurbanog skorojevića pregazi:
- Prostor hladan i kao želudac žedan i gladan. Neka bude za sva topla srca utočište, a duši u čaru zadovoljstva i ugode, boravište.
Pa sad dobrovoljci naprijed, da se vidi što se može, kad se voljne ruke slože:
1. u roditeljskim stanovima posudite velike tepihe i zastore, pokrite prozore i dijeliće zidne golotinje
2. prikupite smrekine grančice, te ispletite mnoštvo lanaca na žici, pa ih objesite uz prozore i tepihe, a male visuljke uz svjetiljke
3. na pozornici oblikujte glazbenu školjku od kulisa u okruženju sa nekoliko smreka i zelenilom
4. od podstropnih žica na vrpcama raznih duljina postavite dječje gumene balone, neka se njišu
5. najtegobičnije je čišćenje parketa, premazivanje voskom, te glancanje, što će ostvariti svi budući plesači i neplesači sa četkama na nogama.
Sada prozori i zidovi ne zjape ledeno prazni prekriti sa tepisima i zastorima, uokvireni su kao golotinja, prekriveni dugim, dugim zelenim lancima. Stolci i par stolaca nanizano je uokolo uz zidove.
Pogled na zelenilom dekorirani prostor, od ulaznih vratiju prema pozornici, ili od pozornice prema vratima, bijaše dojmljiv, naročito raširenim zastorima otkrivena glazbena školjka na pozornici.
Uz nekoliko stabalaca smreke, sugestivno šumska čistinica, oaza, za nestvarni domjenak šumskih vila, koprivničkog cvijeća na kojima se u zvučnim valovima leluja svila toaleta (ponekih dobavljenih iz Zagreba ili kod krojačice „Bebe“, Viktorije Ivković) bile duge do poda ili podkoljenke, ali nikada dvije jednake, a sve lepršava kao prozirna krilca šarenih leptira, kružeći oko stabilne vertikale tamnih kavalira (crnih odijela, bijelih košulja i srebrnih kravata).
U poletu pa uzletu, u visinu nepostojanja u carstvo iluzija i ljubavi zvučne kulise jazz kvarteta (Šavor Vlado glasovir, Egor Fišer violina, Emil Holoubek saksofon i harmonika, Šandor Albahari bubnjevi) su posebno dojmljive. Pa pokret, okret, uzlet visoko, široko, još više, zove saksofon u sretnu budućnost ili „ljubavni tango“ kada par dva srca skladno zakuca, te korak duži, pa korak kratak ko za poljubac sladak.
Violina o ljubavi uzdiše, kosa uz kravatu miriše, jer sada upravo je čas, sat, dan, vijek kada svemirski tijek svoje postojanje života potvrđuje, i svoju svrhu i smisao produžuje.
Tada još uz veseli ritam udaraljki i nenametljivu pratnju klavira nestašni vragolan sve zasniježi sa snijegom korijandola. A uz usklađenost rasvjete, muzike, mjesečine, lampiona, balona, korijandola, ta nestvarnost vilinskog domjenka u združenosti sa koprivničkim cvijećem u Domoljubu, posta iluzija stvarne nestvarnosti.
******
I sada bi, ko da se fantazija zbi, sve u satiju dvadeset i tri:
sva preobrazba hladnog prostora u toplu, prijatnu bez materijalnih troškova, ostvareno je dobrovoljnim rukama koprivničkih studenata kluba Akademičara, nakon složnog zaključka o organiziranju plesnog valcera.
******
cijelom dogođaju novinar Dušan Ožegović izvijesti kao značajni događaj iz Koprivnice: U prošlu subotu u Domoljubu bila je organizirana plesna večer kluba Akademičara. Ples je otvorio poznati politički lider, a svojim prisustvom ga je uvećala i zagrebačka kazališna primadona Vjera Misita, otpjevavši nekoliko šlagera i romanci, za što je nagrađena dugim gromkim pljeskom.
U konačnici ljudi zemaljci znaju zakletvu zemlje raju, da se sve tajne odaju, odnosno da baš sve, bila zbilja ili ne, spontano se vraća i sve plaća.
Pa tako i mlad-star neimar štropot prošlosti osjeti kad koprivnički Domoljub posjeti, a dum transit gloria mundi, starina guslar nas uči što kao proroštvo zvuči: „Rod bo samo koji mrtve štuje na prošlosti budućnosti snuje“.
Rijeka, svibanj 2019
Domoljubac - Zvonimir Tomac
< | svibanj, 2019 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv