Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac
petak, 31.05.2019.
Domoljubu
Moj prvi susret plesnoj zabavi u Domoljubu je bio 1937. kada sam postao brucoš i član kluba Akademičara u Koprivnici, koji ju je i organizirao.
No kako sam tada ja bio titularni organizator, to sam bio i dužan pomoći u organiziraju dvorane, te su tu nastali i moji prvi dojmovi o situaciji, prve i sljedećih godina.
Dvorana je bila hladna, pa možda i neprijatna za vedro raspoloženje.
******
U nedalekoj šumi živi, raste, desetljećima traje hladovit bilogorski dub.
U gradu stoji, živi gradnja: izgled skroman al noseć kroz vihor i oluje sa ponosom, časno simbol, ime - koprivnički Domoljub.
Koprivnički Domoljub, kao namjensko stjecište svih društvenih zbivanja, svjedok je kotrljanja mnogih godinica, mnoštva listića kalendara koje, bilo hladni ili vrući vjetrovi raznose u nesjećanje ili zagrću u sanduke zaborava.
Ničeg nema, pa valjda nije ni bilo.
Međutim ipak jednog dana, kao ispala slika iz zaboravljenog albuma, budi se sjećanje kao da je nešto ipak bilo, što u svijest dolijeće iz nepostojanja, listić kojeg evo na svjetlu dana prije nego što ga brzo noga ugazi u pepeo zaboravljene fantazije.
A fantazija uočava i godine na koricama zaboravljenih kalendara s pitanjem imaginacije: ima li tragova sjećanja ispod praha zaborava.
Pod prahom se naslućuje i evo i brojka 1938./39., a i Domoljub drobi i skida sa svojih zidova prisjećanje. Domoljub „pamti“, proživljava, svjedoči, različita društvena zbivanja, nijemo i strpljivo prilagođavajući se zahtjevnim situacijama, sačuvavši ime i ponos.
******
Evo zapis kao osvrt na staru, ispalu, požutjelu sličicu iz skoro zaboravljenog albuma sjećanja. Podignute s tla prije nego što njen blijedi obraz noga užurbanog skorojevića pregazi:
- Prostor hladan i kao želudac žedan i gladan. Neka bude za sva topla srca utočište, a duši u čaru zadovoljstva i ugode, boravište.
Pa sad dobrovoljci naprijed, da se vidi što se može, kad se voljne ruke slože:
1. u roditeljskim stanovima posudite velike tepihe i zastore, pokrite prozore i dijeliće zidne golotinje
2. prikupite smrekine grančice, te ispletite mnoštvo lanaca na žici, pa ih objesite uz prozore i tepihe, a male visuljke uz svjetiljke
3. na pozornici oblikujte glazbenu školjku od kulisa u okruženju sa nekoliko smreka i zelenilom
4. od podstropnih žica na vrpcama raznih duljina postavite dječje gumene balone, neka se njišu
5. najtegobičnije je čišćenje parketa, premazivanje voskom, te glancanje, što će ostvariti svi budući plesači i neplesači sa četkama na nogama.
Sada prozori i zidovi ne zjape ledeno prazni prekriti sa tepisima i zastorima, uokvireni su kao golotinja, prekriveni dugim, dugim zelenim lancima. Stolci i par stolaca nanizano je uokolo uz zidove.
Pogled na zelenilom dekorirani prostor, od ulaznih vratiju prema pozornici, ili od pozornice prema vratima, bijaše dojmljiv, naročito raširenim zastorima otkrivena glazbena školjka na pozornici.
Uz nekoliko stabalaca smreke, sugestivno šumska čistinica, oaza, za nestvarni domjenak šumskih vila, koprivničkog cvijeća na kojima se u zvučnim valovima leluja svila toaleta (ponekih dobavljenih iz Zagreba ili kod krojačice „Bebe“, Viktorije Ivković) bile duge do poda ili podkoljenke, ali nikada dvije jednake, a sve lepršava kao prozirna krilca šarenih leptira, kružeći oko stabilne vertikale tamnih kavalira (crnih odijela, bijelih košulja i srebrnih kravata).
U poletu pa uzletu, u visinu nepostojanja u carstvo iluzija i ljubavi zvučne kulise jazz kvarteta (Šavor Vlado glasovir, Egor Fišer violina, Emil Holoubek saksofon i harmonika, Šandor Albahari bubnjevi) su posebno dojmljive. Pa pokret, okret, uzlet visoko, široko, još više, zove saksofon u sretnu budućnost ili „ljubavni tango“ kada par dva srca skladno zakuca, te korak duži, pa korak kratak ko za poljubac sladak.
Violina o ljubavi uzdiše, kosa uz kravatu miriše, jer sada upravo je čas, sat, dan, vijek kada svemirski tijek svoje postojanje života potvrđuje, i svoju svrhu i smisao produžuje.
Tada još uz veseli ritam udaraljki i nenametljivu pratnju klavira nestašni vragolan sve zasniježi sa snijegom korijandola. A uz usklađenost rasvjete, muzike, mjesečine, lampiona, balona, korijandola, ta nestvarnost vilinskog domjenka u združenosti sa koprivničkim cvijećem u Domoljubu, posta iluzija stvarne nestvarnosti.
******
I sada bi, ko da se fantazija zbi, sve u satiju dvadeset i tri:
sva preobrazba hladnog prostora u toplu, prijatnu bez materijalnih troškova, ostvareno je dobrovoljnim rukama koprivničkih studenata kluba Akademičara, nakon složnog zaključka o organiziranju plesnog valcera.
******
cijelom dogođaju novinar Dušan Ožegović izvijesti kao značajni događaj iz Koprivnice: U prošlu subotu u Domoljubu bila je organizirana plesna večer kluba Akademičara. Ples je otvorio poznati politički lider, a svojim prisustvom ga je uvećala i zagrebačka kazališna primadona Vjera Misita, otpjevavši nekoliko šlagera i romanci, za što je nagrađena dugim gromkim pljeskom.
U konačnici ljudi zemaljci znaju zakletvu zemlje raju, da se sve tajne odaju, odnosno da baš sve, bila zbilja ili ne, spontano se vraća i sve plaća.
Pa tako i mlad-star neimar štropot prošlosti osjeti kad koprivnički Domoljub posjeti, a dum transit gloria mundi, starina guslar nas uči što kao proroštvo zvuči: „Rod bo samo koji mrtve štuje na prošlosti budućnosti snuje“.
Rijeka, svibanj 2019
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Idila svakodnevnice
Davno rođen majhni Icek
Raste i Ivica postane.
Ivek, Ivanko, Ivina
Trgovčeg sluga konjušar,
Radi, služi, božji je dar...
«Gdje se skrivaš, Ivančina?
Ne vidim te celog dana!
Domaćica skrbno viče,
Daj Marenki drva suha»
Budem spekla friškog kruha»
Pa pevec zakukuriče...
A Ivanko črez dvorišča
Tupo mrmlja, srdit zriče:
«Tu sem. Pometem. Pa gdje bi bil?»
kam bi se ja pred štalom skril?
I tak navek po domaći
Teku dnevi svakidašnji,
I prolazi čovjekova
Zemaljska svakodnevnica!
Sunčeko jutrom izlazi
Život budi, pa zalazi,
A zemljica se okreće
U idili ljudske sreće.
I tako iz dana u dan
Prolazi življenje ko san.
Za svaku životnu dobrotu
Marenke i Ivančine.
U ljubavi sjedinjeni,
Kao zemaljski bračni par
Stupe zajedno pred oltar,
Te za svrhu svog življena
Svečani blagoslov prime.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz ybirke 'Drhtaji slutnje'
Smirena Znatiželja
Nujno šaptaše pop
Pjesmicu radosti
Življenja mladosti,
Kadli zagrmi top.
Rano ili kasno bi
Al pjevanja već ni.
Izosta grla pjev
Osta zvona napjev.
Smirenje naviješta
Pjev slavuja nesta.
Osta samo privid
Pjesme u sjećanju
Kao vjetra čurlik
U povečerju.
Nema, nema popa
A još manje topa
A tišina i muk
Te umišljeni zvuk.
Bez mačka u kući
Gospodare miši
Nema ničeg više,
Briga ni veselja
Kada znatiželja
Smirena ne diše...
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji slutnje'
utorak, 14.05.2019.
Oda Suncu
O sunčeko milo drago
Najveće si moje blago,
Čim u jutro se probudim
Prisutnost tvoju već žudim
Da čarobne zrake tvoje
Griju stare kosti moje.
Toplina je dar nebeski
Budi život zemaljski.
Pa obilna u kostima
Važni je poriv u srcima,
Za ljubav među ljudima.
Kada toplina nebeska
Zagrije srca zemaljska
Porađa se ljubav para
Što nove živote stvara.
Živote ljubavne slasti
Kad cvijeća radosti,
A cvijeće radosti
Ne vene ni u starosti,
Svjesno sunčeve milosti.
Toplina dar je nebeski
Za život zemaljski
Pa se i čudo dogodi
U dva srca ljubav rodi.
Ljubav sveta veza para
Potvrđena kod oltara
Za sretan život cijeli
S ljubavlju obitelji
Trajno u toplini sunca
Od početka pa do konca.
Radost se u meni budi
Stojim, hoda kao ljudi.
Za kretanje pomoć trebam,
Sunce i štap dar su neba
Pa drago, milo sunašce
Sa zahvalom pozdravljam te!
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zybirke 'Drhtaji slutnje'
Nada - Intima
Nakon godinama združen
Ostah samotan, usamljen.
Neću jela, neću pića
Nemam volje, nema žića.
Poći u šume daleke
Iza gora, preko rijeke.
Tamo gdje cvjetaju ruže
Tulipani i jorgovan
A prijateljstvo i ljubav
U srcu čovjekovom kruže
Prijateljstvo spaja srca
Dok u njima ljubav kuca
Prijateljstvo buja, diše
Iz srca ljubav miriše
Nesta snage nemam boli
Osta srce koje voli.
Voli, voli u tišini
Tihano, i sve još tiše.
Bolnom čežnjom tvoju sliku
Volim ljubim još najviše
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji slutnje'-
Ljetu
Kad proljeće rodi ljeto,
Pa dođe petrovo sveto,
Tad sunčani dani traže
Kupališta, pjesak, plaže.
Znojno lice osvježiti,
A sve brige i umornost
U dubinu potopiti,
Pa ljetovati uz radost.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji slutnje'
Miris Jorgovana
Svija li se svija
Na povjetarcu grana
Bijelog jorgovana.
Rascvjetani jorgovan
Miriše pa miriše,
Jorgovana mirisi,
djevojački uzdasi
Izazivački snube
Sve ljude di se ljube.
Miris i ljubav su dar
Od stvoritelja za par
Za sretnu zajednicu
Uz tortu vjenčanicu.
Domoljubac - Zvonomir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji slutnje'
Oznake: slika
| < | svibanj, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Promišljanja o postojećoj stvarnosti
Kontakti
Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.
Živim u Rijeci od 1947. godine.
Statisika posjeta
Free counters