Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 18.02.2018.

SLIČICA POPODNEVNOG DREMEŽA

Omara potiče popodnevno dremuckanje na mekanoj počivaljki u hladovini pod grana-tom šljivom. Tada podsvijest izvlači stari album iz arhive sjećanja i osvježuje davno pohra-njene sličice,
U našem kućnom dvorištu smo na zelenoj niskoj, zemlji priljubljenoj travi. Gledam na-suprot mi stojeću majku. Oniska, nekrupna, stajala je opušteno u malo razmaknutim kućnim vrtnim cipelama. Dobacivali smo si krpenu lopticu, koja mi je upravo ispala iz ruku i sagnuo sam se da ju podignem.
Gledala me je mirna strpljiva. Bijela njena prečaga bila malo zgužvana. Lice joj nas-miješeno, gledajući me s osjetilnom toplinom bez riječi, očekujući da podignem i odbacim lopticu.
Njen smiješak bijaše prodoran obuzimajući milinom cijelo moje biće. Milinom majčin-ske topline.
«Mama, draga moja mama, volim Te!» izustio sam spontano, nesvjesno, a u sebi po-navljao bezglasno: volim Te, volim, mama moja draga.
Smiješila se nijemom toplinom. Znala je da se rastajemo, a i ja sam to znao da nam je budućnost neizvjesna.
Loptanje podsvijest nudi kao materijaliziranu sliku našeg oproštajnog pozdravljanja. Loptica, ta otrcana, skrpana krpenjača, kao zgužvan skup banalnih, prečesto korištenih riječi. Na svakodnevnom gazištu surovim cipelama, eto, pomalja se ponik mlade trave, kao navješ-tajna slutnja obnovljene nade.
S oklijevanjem i sporim podizanjem loptice, naše se opraštanje odgađa i produžuje.
U majčinom biću, njenom držanju, smiješku i pogledu i pogledu razumjevanja posto-jećeg stanja, neumitnosti istine s možda malo nade, neobjašnjive nade, a ipak utješne.

Duga do trave crna suknja, bezbojna bluza sa dugim rukavima, ruke uz tijelo spušte-ne, srebrnastosniježna kosa mekano k vratu prilegnuta, - Gledam taj lik i osjećam, kao strp-ljivo očekujuću milinu u predvečernom nebeskom smiraju dana, još sa posljednim zrakama sunca s leđa obasjavajućima bjelinu kose -.
Pogled nježan sudbinski, istodobno pun nade, rezignacije pa i ohrabrenja, kao nijemi poziv: 'što ima biti, neka bude! Sine moj, uvijek moj!'
'Baci!'

Oklijevam. Produžujem oklijevanje ljubeći i grleći milinu bliskosti... Neutješna je nep-romjenljiva bespomoćnost – kad se iz vlastite kože, ne može –.

Odbacujem lopticu, a moje mame više nije bilo. Niti našeg dvorišta, niti susreta.

Probudio sam se još živo snatreći moju stvarnost-nestvarnost i davnašnju majčinsku toplinu. Izredao sam sve emocije jada, duševne boli i i tjeskobe.

Prošlo je tridesetak godina što majke nema, a više puta toliko je trebalo ljubavi da probije oklop moje lažne ravnodušnosti.
'Majko moja, draga mama možeš li mi oprostiti? Ti si samo šutjela i voljela, a ja nisam pokazivao, ali sam Te volio i volim Te!'

Bilo je to sve, što je na nekoliko trenutaka, nakon mnogo, mnogo godina, podsvijest uspjela izvući iz arhive sjećanja, te uz podsvjesni vapaj za malo ugode i radosti, darovati sta-račkoj osami.....

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Šaptaji života'

<	veljača, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters