Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 17.01.2016.

Listopadska jesen

A bilo je i bilo radosnih trenutaka, vedrih dana kakove samo život za zadovoljstvo nenadano pruža.
Tada i sada domaća riječ i nekoliko stihova upućenih putem radija budi milinu, a i nudi toplinu ognjišta s mirisom nadimljene 'kotlovine' za umorne s njiva vraćajuće se trudbenike.
Mjesec je listopad. Topli, sunčani 'ostaci babljeg ljeta'.. Bijahu sakriveni pod brdom iza hori-zonta sve dok se ne ispadaju rujanske kišurine, a tada, evo, smiješi se sunašce od jutra do sutra. Ono je obazrivo, diskretno draškajući vitalnost, budeći nove nade dojdućih dana... Pa neka traje i ne se skriva.
Upravo je vrijeme predvečerja, kad mali zvon iz seoske crkvice oglašuje 'Zdravo-Mariju' obaznavši da se iz seoske crkvice upućuje blagos-lov za ispunjeni radni dan. U crkvi su žene domaći-ce i muževi, svi nakon domaćinskih poslova. Svi s molitvom i pouzdanjem da izmole zasluženu odušku nakon tegobnog dana i milostivo steknu snagu za sve dojduće napore. Jer crkva im je pravo utočište za ispitivanje savjesti, pokajanje i nadu upravo kad orgulje zabruje, te orguljaš započne, a glasovi mnoštva prihvate veličanstveni pozdrav i zahvalu Majci Mariji stihovima kratke pjesmice:
«Rajska Djevo, kraljice Hrvata
Naša majko, naša zora zlata...»
Smiraj po Božjem blagoslovu i oduška po pjevanju srcem i dušom se očituje na licima izlaze-ćih iz crkvice, ozarenih i spokojnih, zadovoljnih svojim opstankom i životom.
Trudbenici, zatečeni još na polju ili na putu domu, na zvuk zvona načas će stati, sagnuti glavu, prekrižiti se pa pogledom k nebesima produžiti ku-ćama, idući tromih koraka s njiva sa torbama preko ramena punih mahuna graha ubranih na kukuruzištu, te prateći site kravice, lisu i belku, s pašnjaka, zadovoljni poslom koji su obavili i koji će sutradan nastaviti.
Lisa i belka poznaju put. Idu mirno. Ne skreću niti ne zastaju sve do pred staju kad svaka pobrza na svoje mjesto uz jasle.

Ljetne večeri listopada su vrijeme komuša-nja kukuruzovih klipa. Najradije kod gospodara i pekara, koji ima najviše kukuruzišta i najviše vozova kukuruzovih plodova, te dva velika koša na kraju dvorišta za pohranu i sušenje iskomušanih klipova, a njihova 'babinka' Kecija peče najbolje gibanice sa sirom. Kako su povečerja duga, a nemaju drugog posla, na komušanju će se naći i bez poziva seoski momci, čak manje radi gibanice za komušare, a više radi smješkanja susjedove jsdinke Sibi, tamnih očiju i valovite kose. Gustih trepavica i izazovnih usana... Naravno tu će biti i smijeha uz pratnju gitare, i vrlo poželjne harmonike, a možda još kojega glazbenog instrumenta pa će se po komušanju motati u plesnom ritmu i bose noge nestrpljivih plesača.
Starije gospodar nudi domaćom jabukova-čom, koja sa gibanicom dobro paše i budu skupa prava poslastica i gozba.

Po pomirenju večeri i noći u selu nasta mir. Tek još, možda, trgovčev kudrov objavi da je dežu-ran nedaleko jedne seoske trgovine.
Selo pronalazi svoje skromne užitke u po-večerju ne predugog trajanja, jer sutrašnji dan zah-tjeva odspavanje i odmorne trudbenike. Makar 'mlađarija' je uz rad željna druženja. A i ova druže-nja često su početak trajnih veza i razvoja tajan-stvenih emocija uz skriven uzdah i zbunjeno srce, jer omladina i postoji zato da se zaljubljuje, a pravih prilika nikada previše. Kao ni gugutanja golubova iz golubinjaka duž cijele strehe kumove štale.

Takav je mogao biti zaboravljeni davnašnji scenarij listopadske seoske idile: U danu rad, umor i gugutanje golubova, a u povečerje razgovori u druženju uz neke specifične poslove, prikladnije ženskim prstima (kao trebljenje graha iz mahune ili čehanje perja i sl.) u kućama iza osvijetljenih prozora, te šaptajuće gugutanje, možda budućeg roditeljskog para, ispod neosvijetljenog prozora, čujno tek kao šum suhih listova stare pogrbljene šljive...

Noć je smiraj i tišina sve do pred zoru kad 'gu-gu' zaguguće svoj zov i pozdrav izlazećem sun-cu mala grlica s najviše grančice visoke kruške, a ranoranioci pohrle k crkvici, na misu 'zornicu' po kratki blagoslov djelatnom danu.
Konačno jesen se leluja ponudom i ubira-njem plodova, zaslužene plaće trudbenicima.

Zanosna su listopadska zbivanja; ubiranje plodova ljudskog truda, pa susjedsko složno ispo-maganje.
Druženje čovjeka s čovjekom je poticajni melem vitalnosti sa iskricama radosti, pa kad izos-tane, žalimo s malo utjehe u sjećanju. A zajedništvo ljudi nas upućuje na združenost čovjeka i svih prirodnih datosti u vječnosti svemira, koji će se i noćas osuti ukrasom bezbrojnih, svu noć bdijućih krijesećih se zvjezdica, širom cijele dužine i širine nebeskoga svoda.


Ri, listopad 2015.

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke

<	siječanj, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters