I ode nam S I J E Č A N J. Više oblačan nego sunčan, no stalno uporno hladan. Pa kišurina, rosulja sa ledenim metcima, vjetrina s malo sniježnih pahu-lja, njegova je promjenljiva odječa. Pod nogama led, na granama inje su mu slika, kad nas njegova 'toplina' grize. Šal i rukavice su rekviziti svakodnevice. Najkraće dane , uz žareće ognjište za stare kosti pribježište, nadomještaju duge noći. Ipak, kako sa 'sibircem' noću prišulja svoju vlast, tako ju potiho, zlovoljno u podne prikriva, kad mu se sa smiješkom obečanja V E L J A Ć A približava i na horizontu pomalja.
Što njen smiješak obečaje, to nam ne daje ! Ledci, sige još sa strehe vise, na zubatom suncu ljeskaju, kaplju i nestaju, kao da ih nije ni bilo. Najkraći mjesec noći stišče , a dane isteže, Svetog Valentina pozdravlja, u znak , da spavanje i mrak, već nadomješćuje probuđena potreba vinograda rezidba, voćnjaka čišćenje, poljodjelskog alata i oruđa pripremanje.
A kad dragi Valentinček pusice nudi, neka se u radnom prekidu iz-ljube svi ljudi. Neka propupala slast ljubavi, sloge nježnosti i vjernosti u mladi-ma prevlada odspavalu zimsku neizvjesnost, a svima 'treće dobi' probudi sje-ćanja na davnije proljeće sa procvalim zumbulima, ljubicama, ružama i otvore-nim srcima, te ponovno u srdačnom zagrljaju osvježi trajanje suživota, jer evo već kao prvak na konju zelenku jaše O Ž U J A K .
Sve živo je spremno za življenja početak u ravnodnevici sa varavim suncem - bolje da Te kačka ujede, nego ožujsko sunce ugrije - obilnim rado-vima u poljima, oranicama, vrtovima i okućnicama, svakodnevno žureći, na obavljanje poslova jureći, jer u sve više i više zelenila, te uz odložene kapute, počinje brojiti dane mjesec T R A V A N J
Proljeće je tu sa obilnijim nasmijanim suncem. Više sunca pobuđuje da niče, raste, cvjeta sve što proljetna kiša zalije, , a topla zraka nebeske toplo-te pomiluje. I , gle, vidi drago lice, kad plavi jorgovan zamiriše. A jorgovan i sve cvijeće daruje nam dugo željeni mjesec S V I B A N J. On je mjesec cvje-tanja i ljubavi, kad smo radosni, sretni što smo živi. 'Parica' traži svoj 'par', te par paricu grli.
Svibanjska je klima i intima prijemčiva svima. Tad u predvečerja uz sklad brujanja zvona 'Zdravo Marije' , kad smiraj dana nudi ćar emocije, ruka ruci bliskost, žudeći radost, nježnost i vjernost, na svibanjskoj mjesečini, doživ-ljavamo sreću i puninu života. Po tomu jesi čovjek, budi čovjek i ostani čovjek zahvalan Stvoritelju što Te stvorio i čudo Ti emocije podario –(bez emocija bio bi životinja).
No i taj mjesec probuđene nade već prepušta nasljedniku, mjesecu L I P N J U da u najdužim danima ostvaruje maksimum, te slijedi : 'ustaj rano, liježi kasno', jer već ubrzo 'najduljina' teži skračenju, koje će iz dana u dan obujmljivati svu prirodu. No sad još rascvjetana lipa miriše svršetak školske go-dine, požurujući svima odmore i nestrpljivo veselo pripremanje puta za odma-ralište. A vrijeme je u radosnom okruženju početka ubiranja darova prirode : crvenih trešanja, jagoda i drugog 'ranika' , ali i napora za kosce, zorom, dok je trava rosna i oštroj kosi podatna, a leđa još ne pali/peče dodir i milovanje prsti-ju užarene nebeske zvijezde.
Tako nam, eto prolazi i je prošlo polugodište našega kalendara.
Sve što dalje kalendar donosi, u SRPNJU ćemo saznati.
Domoljubac Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke
Vidim li Te plahu
Ili jr to samo
Tanka sjena vjetra ?
Sjenka povjetarca, lahora
Što zoru boji mirisom,
A budi rosu poljubcom ?
U sjenci vjetra
Kuća mala, pogurena
Mala kuća, malecka
Duha gordoga, ponosnoga
Prozorčić joj suza
Oka zaljubljenoga
Maca prede na prozoru
Cvrcka srce na odmoru.
A, Ti …? U meni si,
Moja duša to si Ti !
Duša moja žarko voli
I u boli, Tebe voli !
Laste krilo sunce zakrilo,
Sjena nesta, nema lahora
Osta želja pusta, plaha
Neispunjena, neutažena….
Domoljubac – Zvonimir Tomac - Iz Zbirke Bez naslova
NESLOGOM JADNO
NA GVOZDU SLOMLJEN
PREMNOGA LJETA
STENJAO SKRIVEN
S L O B O D E S T I J E G
NAGRNULI NA NJ' JOŠ
TERET NEPRAVDE
ROBOVANJA JADE
VAS KAMENJA BRIIEG
POD TEŽINOM SE BUDIO
OD BOLI OKRETAO
POLOMLJENE KOSTI
HRVATSKE KOSTI
UOKOLO SRETAO
NO DANA SRETNOGA
PONOSNO DIGNU
FRANJO NJEGA
NA TVRĐAVE HRID
DRŽAVNOSTI ZID
A USKRSLI KLIKNU:
H R V A T S K A ! H R V A T I !
ŽIV SAM, JA SAM ŽIV!
FRAN, UBLAŽIV NARODA BOL
USKRISIO SVETI SIMBOL,
TE OVAJ USPRAVAN,
STOJEĆI GORDO
SAD BI STRAŠNI DIV.
HRID, FRANJO, I STIJEG,
OVJENČAN TROBOJKOM,
VIJOREĆI S VJETROM
NAŠ JE PONOS – SIMBOL
NEOSVOJIV BRIJEG
NAKON MINULIH MUKA
POUZDANA SMJELA
HRVATSKIH JUNAKA
UZDIŽE IH RUKA.
NEK VJEČNO GORDO VIJORE
DOMOVINE SLAVU ZBORE,
ZAGRLJENI STIJEG, TROBOJKA
I TRUBLJA SLAVOPOJKA :
OJ, HRVATICE, HRVATI,
NA BRANI HRVATSKE STOJMO,
U SLOBODI DRAGOJ SLOŽNI,
NIKOMU VIŠE PODLOŽNI
ZAVJET SLOBODE ČUVAJMO!!!
Domoljubac - Zvonir Tomac - iz zbirke Bez naslova
< | veljača, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv