I ode nam S I J E Č A N J. Više oblačan nego sunčan, no stalno uporno hladan. Pa kišurina, rosulja sa ledenim metcima, vjetrina s malo sniježnih pahu-lja, njegova je promjenljiva odječa. Pod nogama led, na granama inje su mu slika, kad nas njegova 'toplina' grize. Šal i rukavice su rekviziti svakodnevice. Najkraće dane , uz žareće ognjište za stare kosti pribježište, nadomještaju duge noći. Ipak, kako sa 'sibircem' noću prišulja svoju vlast, tako ju potiho, zlovoljno u podne prikriva, kad mu se sa smiješkom obečanja V E L J A Ć A približava i na horizontu pomalja.
Što njen smiješak obečaje, to nam ne daje ! Ledci, sige još sa strehe vise, na zubatom suncu ljeskaju, kaplju i nestaju, kao da ih nije ni bilo. Najkraći mjesec noći stišče , a dane isteže, Svetog Valentina pozdravlja, u znak , da spavanje i mrak, već nadomješćuje probuđena potreba vinograda rezidba, voćnjaka čišćenje, poljodjelskog alata i oruđa pripremanje.
A kad dragi Valentinček pusice nudi, neka se u radnom prekidu iz-ljube svi ljudi. Neka propupala slast ljubavi, sloge nježnosti i vjernosti u mladi-ma prevlada odspavalu zimsku neizvjesnost, a svima 'treće dobi' probudi sje-ćanja na davnije proljeće sa procvalim zumbulima, ljubicama, ružama i otvore-nim srcima, te ponovno u srdačnom zagrljaju osvježi trajanje suživota, jer evo već kao prvak na konju zelenku jaše O Ž U J A K .
Sve živo je spremno za življenja početak u ravnodnevici sa varavim suncem - bolje da Te kačka ujede, nego ožujsko sunce ugrije - obilnim rado-vima u poljima, oranicama, vrtovima i okućnicama, svakodnevno žureći, na obavljanje poslova jureći, jer u sve više i više zelenila, te uz odložene kapute, počinje brojiti dane mjesec T R A V A N J
Proljeće je tu sa obilnijim nasmijanim suncem. Više sunca pobuđuje da niče, raste, cvjeta sve što proljetna kiša zalije, , a topla zraka nebeske toplo-te pomiluje. I , gle, vidi drago lice, kad plavi jorgovan zamiriše. A jorgovan i sve cvijeće daruje nam dugo željeni mjesec S V I B A N J. On je mjesec cvje-tanja i ljubavi, kad smo radosni, sretni što smo živi. 'Parica' traži svoj 'par', te par paricu grli.
Svibanjska je klima i intima prijemčiva svima. Tad u predvečerja uz sklad brujanja zvona 'Zdravo Marije' , kad smiraj dana nudi ćar emocije, ruka ruci bliskost, žudeći radost, nježnost i vjernost, na svibanjskoj mjesečini, doživ-ljavamo sreću i puninu života. Po tomu jesi čovjek, budi čovjek i ostani čovjek zahvalan Stvoritelju što Te stvorio i čudo Ti emocije podario –(bez emocija bio bi životinja).
No i taj mjesec probuđene nade već prepušta nasljedniku, mjesecu L I P N J U da u najdužim danima ostvaruje maksimum, te slijedi : 'ustaj rano, liježi kasno', jer već ubrzo 'najduljina' teži skračenju, koje će iz dana u dan obujmljivati svu prirodu. No sad još rascvjetana lipa miriše svršetak školske go-dine, požurujući svima odmore i nestrpljivo veselo pripremanje puta za odma-ralište. A vrijeme je u radosnom okruženju početka ubiranja darova prirode : crvenih trešanja, jagoda i drugog 'ranika' , ali i napora za kosce, zorom, dok je trava rosna i oštroj kosi podatna, a leđa još ne pali/peče dodir i milovanje prsti-ju užarene nebeske zvijezde.
Tako nam, eto prolazi i je prošlo polugodište našega kalendara.
Sve što dalje kalendar donosi, u SRPNJU ćemo saznati.
Domoljubac Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 15.02.2015. u 14:44 sati.