Zbilo se jutros, neposredno pred buđenje, možda kao zadnja sekven-ca prethodnoga sna, kojemu početak uopće ne pamtim, niti mu se sadržaja domišljam. No, evo sada je z a v r š e t a k tu :
. . . . . . . . . 'dolazimo od nekuda. Od kuda smo krenuli i kamo smo došli, te što je prethodilo ne znam. Na puteljku smo uz manju šumsku čistinicu. Je li se jut-ro dobrano odmaklo, ili je predvečerje ne razabirem.
Sjeli smo na mekanu podlogu. Da li je to mahovina na panju, ili nat-rula grana, deblo ili komad zaboravljene klupe nije jasno. Podalje , ali nedaleko krivi se drvena baraka- brvnara, nad čiji se lišćem prošaran sivi krov, jedva zapažljivo vijori slabašna, providna traka kao maglica plavičastog dima, gubeći se u granatim krošnjama, nad krov nadvitih debelih grana starih bukava.. Iza nas kao da se naslućivalo narijetko šumsko drveće i potom gušća šuma.
Iz barake dopiru do nas zvuci- akordi jedne ili više gitara. Dojmljivo kao uz daleku tihanu simfonijsku pratnju, te potom i riječi napjeva jednog ugodnog muškog glasa.
Tišina je. Nema vjetra ni lahora, niti šuštanja lišća, a ptice, ako ih ima šute. Mirina je nepomućena, te osluškujemo ugodne lepršaje zvukova iz barake, koji nam se približuju sad tiše, sad glasnije. Pjesmice ne poznam, no ugođaj je prijemčiv. Pjevač ponavlja više puta zadnje stihove sugestivno i za-nosno, kao usamljenik na barki sred mora, ili samotan očajnik u pustinji ::
''Ti si moja ljubav prava - Ti si meni život dala ..''
Uz te riječi napjeva, kao za buđenje emocija, kad u svemu našemu okruženju ljubav se nesmetano leluja u harmoniji zvukova gitare i pijeva iz ba-rake, tišina posta dojmljiva, osebujna i zanosna.
Tad u zanosu i obujmu raznježene emocije, kad vrijeme stoji, a sva stvarnost je samo radosna sreća postojanja, ostvarena po zvucima nefizič-kog posredovanja, te duhovno jedinstvo dvoje bliskih u ljubavi kroz bubnjiće bruji, potičući radosne otkucaje srca, tada je šutnja najsvrsishodniji govor srca i duše, a dodir bliske drage je rajska ugoda.
Pa baš tada, kod stiha '' … moja ljubav …Ti si …'' glas pjevača ponudi tako su-gestivno posebnu ugodu, to se sama podigne moja ruka i spusti na rame moje drage, moje bliske, moje jedine životne družice, a ona se predajno nagne i pri-pije uz moja prsa. Obuhvaćen sam sav najugodnijim raspoloženjem, ne mičući se, bojažljivo drhteći, ne želeći prekid, dok čutim na mome vratu vruče usne moje drage, a zvuk gitare i dojmljiv osebujan glas pjevača se diskretno gube.
Budim se, ali bunovan produžavam snatrenje sve dok se u tišini jutra ne počinje razabirati sramežljivo ' tik – takanje ' zidnog sata, navješćujući pro-laženje šetajućeg vremena i još u ritmu ponavljane pjesmice '' Ti si moja ljubav prava - Ti si meni život dala '' , moje srce, usklađeno s 'vremešnikom' na zidu, nastavlja postojano otkucavati : ' tika – taka ( uz moj šapat zbrkano premještanjem riječi stihova pjesmice) dala ljubav, - meni Ti si - novi život – ljubav moja - sve dok milina snatrenja ne prijeđe u stvarnost svakodnevice, te mi bude pod tim dojmom, s v a n u ć e novoga dana ugodno ….
<<<<<< ooooo>>>>>>
Domoljubac - Zvonomir Tomac - Iz neobavljene zbirke
Drage i svi dragi iz sjećanja vedrih i nezaboravnih trenutaka !
Nisam siguran za prihvatljivost, nakon dvanaest mjeseci mrtvila, čestit-kom podsječati da još srce odkucava vrijeme kojim brojimo život i buđenje svijesti koju nam ego uspješno blokira brigom za prehranu, ležaj i krov, tih materijalističkih potreba zemaljskog opstanka i trajanja zanemarujući i zatomljjući bitnost postojanja.
Ipak u kucajućem srcu još mi se žare iskre ljubavi za Vas bliske.
Pa neka rođenje slabašne i majušne dojduće nadice bude u okruženju mirisa ljubavi. L j u b a v i svih za sve, koja se rođena iz punog i pretijesnog sr-ca, bezazleno izlijeva i nudi svima, čija duša prihvaća,a srce suzvučno kucka boži-ćni navještaj rođenja – sa željom da u času kad božićno zvonce navijesti porod no-vih nada, osjetite toplinu prjateljske ruke t treptaje l j u b e ć i h usana, jedinih nenadoknadivih vrijednosti u zajednici bliskih i jednakih.
U veselju radosni, osluhnite (ruku pružite, zagrljaj ne propustite ) te sretno Vam bilo božićno i u cijeloj Novoj godini 2o15 . Vaše postojanje ….
***********
Domoljubac - Zvonimir Tomac
O vrijeme moje, vremešno vremence, kolijevko svih nastanaka i da-tosti od najprvih pa sve do danas i još mnogih.
Ti si najstarije postojanje. Ti si tada, onda, potom, prije, poslije, zauvijek, u ono vrijeme i danas tu, posvuda prisutno, nenadomjestivo, kao okvir, svjedok, kum, te nadasve dulje i dosega daljeg, nego što doseže razum
U tebi je nastalo sve postojeće : tama i svjetlo, žarenje i gašenje, mrak i zorenje, toplina i led, muk i zvuk i još, još druga čuda, tvari opipljive bile mirisave obojene ili ne, s krunom čudesa iskrenjem iskara svih života, čineći jedinstveni rajski vrt života. da bude svima dobrota. A sam život je iskra nesta-šna : 'Sad je vidiš (a prije nego što kažeš) ''i'' , već je nema, a postojala je. Postoja-la je : : rođena, rasla, stasala, starila, nemočala i se ugasila, pa zadivljujuće se reciklirala, da bi pomlađeno ponovno zasjala, blistala u ljudima, djeci Stvoritelja
O vrijeme postojano, ti i brat tvoj blizanac p r o s t o r , preteče ste svemira nastalog iz 'ničega' po Ideji i Riječi. Stvoritelja. Tada, baš onda, u onom času vremenca i stanja prostora, gdje još ničega nema,pa tek rođenjem Ideje i Riječi, se ostvari da 'ništa' počinje rađati datosti svemira : iskrice, zvjez-dice, galaksije, sunašca, planete, komete, satelite, te tad, samo onda, eto, se ostvari, da se tu nađe i naša zemljica, čoškasta ali okruglasta loptica .u društvu bezbroja i beskraja.
A na zemljici, od sunašca trajno obasjavanoj, zvjezdicama okruženoj, morima okićenoj, čudesnim darovima opskrbljenoj, majčici strpljivoj,te za sretno postojanje i prebivanje svakojakih stvorova podesnoj, gle sad, kako se u glavi čovječuljka, imitacijom iskustva, uobliči ( pa izobliči ) logika i kombinatorika i poimanje, ali ne dokuči i saznanje svrhe, smisla postanka, te velebnost svemira posta umišljajna majušna- majušna nebulozica ,,! … kad, ali eno čuda nenadanoga, a svjetlosnoga,- pa čovječe stani, okreni se, gledaj, vidi, da upravo mi se pod spuštenim kapcima, gle, na ekranu svevida, sivilo magle bistri, i rumeni, a iz gustoće tame se već probuđena zorica pomalja. Ne trči, čovječe, svjestan ne bulazni, daleki obzor gledaj, u slavu Stvoritelja pjevaj, jer zorica već rudi. Rujna Zora sjajna …kao BOREALIS AURORA bajna !
*********
Domoljbac - Zvonimr Tomac - iz neobjavljene zbirke
< | prosinac, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv