O vrijeme moje, vremešno vremence, kolijevko svih nastanaka i da-tosti od najprvih pa sve do danas i još mnogih.
Ti si najstarije postojanje. Ti si tada, onda, potom, prije, poslije, zauvijek, u ono vrijeme i danas tu, posvuda prisutno, nenadomjestivo, kao okvir, svjedok, kum, te nadasve dulje i dosega daljeg, nego što doseže razum
U tebi je nastalo sve postojeće : tama i svjetlo, žarenje i gašenje, mrak i zorenje, toplina i led, muk i zvuk i još, još druga čuda, tvari opipljive bile mirisave obojene ili ne, s krunom čudesa iskrenjem iskara svih života, čineći jedinstveni rajski vrt života. da bude svima dobrota. A sam život je iskra nesta-šna : 'Sad je vidiš (a prije nego što kažeš) ''i'' , već je nema, a postojala je. Postoja-la je : : rođena, rasla, stasala, starila, nemočala i se ugasila, pa zadivljujuće se reciklirala, da bi pomlađeno ponovno zasjala, blistala u ljudima, djeci Stvoritelja
O vrijeme postojano, ti i brat tvoj blizanac p r o s t o r , preteče ste svemira nastalog iz 'ničega' po Ideji i Riječi. Stvoritelja. Tada, baš onda, u onom času vremenca i stanja prostora, gdje još ničega nema,pa tek rođenjem Ideje i Riječi, se ostvari da 'ništa' počinje rađati datosti svemira : iskrice, zvjez-dice, galaksije, sunašca, planete, komete, satelite, te tad, samo onda, eto, se ostvari, da se tu nađe i naša zemljica, čoškasta ali okruglasta loptica .u društvu bezbroja i beskraja.
A na zemljici, od sunašca trajno obasjavanoj, zvjezdicama okruženoj, morima okićenoj, čudesnim darovima opskrbljenoj, majčici strpljivoj,te za sretno postojanje i prebivanje svakojakih stvorova podesnoj, gle sad, kako se u glavi čovječuljka, imitacijom iskustva, uobliči ( pa izobliči ) logika i kombinatorika i poimanje, ali ne dokuči i saznanje svrhe, smisla postanka, te velebnost svemira posta umišljajna majušna- majušna nebulozica ,,! … kad, ali eno čuda nenadanoga, a svjetlosnoga,- pa čovječe stani, okreni se, gledaj, vidi, da upravo mi se pod spuštenim kapcima, gle, na ekranu svevida, sivilo magle bistri, i rumeni, a iz gustoće tame se već probuđena zorica pomalja. Ne trči, čovječe, svjestan ne bulazni, daleki obzor gledaj, u slavu Stvoritelja pjevaj, jer zorica već rudi. Rujna Zora sjajna …kao BOREALIS AURORA bajna !
*********
Domoljbac - Zvonimr Tomac - iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 07.12.2014. u 14:30 sati.