Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 23.09.2012.

S U R F I N I J A

Četvrtak …. Baš nikakav posebni četvrtak. Moglo je to biti jutro u petak ili u utorak, ma kojigod dan. Ništa određeno, … ili je možda ipak bilo predodređeno ?
<<<<<<<<<<
Lijevo, šarenilo cvijeća i mirisi – desno, mirisi i cvijeće.
Nasmijane cvječarice ….
Put – prolaz – cvijeće… nije moja 'staza', no danas sam ovdje, valjda iznimno slučajno. Iznenađen sam igrom svjetla- boja- mirisa i oblika.
Kakvih li sve 'čuda' oblikuje priroda i čovjekov um, ruke i trud…
Tu je kraljica ruža, mnogo princeza, sramežljive kneginje, dopadne namiguše, nasmijana snjegulica, skromne pepeljuge, čarobna trnoružica, no i bodljikavi vitezovi, riteri, kraljevići, kauboji i hajduci. Bez 'harmonije' …, a sve u šarenoj h a r m o n i j i r a z n o l i k o s t i …!
Okrećeš li se, ili samo putuješ-kružiš pogledom, tu si u a l e j i cvijeća – u prodajnom cvjetnjaku okružen dopadljivim aranžmanima i samodopadnim individualcima.
<<<<<<<<<<<<<
Nisam zainteresiran, no i z n e n a d n o mi oko zapinje –kao u prolazu, diskretno za tek propupalu djevojačku oblinu - te se, valjda nesvjesno okrećem da još jedanput provjerim, sa strane, prvotni utisak – pa opet, još jesdanput, po treći put !
Gledam ne primjećujući ni cvječarku, niti njenu omalovažavajuću nepažnju za vjerojatnog nekupca.
Ipak,valjda sam nesvjesnim pokretom ili kakovim migom, dahom, pobudio njen interes, a možda sam u sebi i izustio ' o v a ' .., a cvječarka je već taj nježni cvjetak izdvojila iz jednakoga društva i stavljala u moju košaricu. Iznenađen, začuđen i zatečen, dakako i zbunjen platim neželjno, nesvjesno kupljeno, te se ubrzano pokrenem uz
- 'Hvala Vam '
- 'Hvala Vama, … i za drugi puta' – trgovački smiješak - i ' zalijevajte ju redovito'
Nakon korak-dva intuitivno osjetih da mi nešto fali, da nešto nemam,neznam, nisam dobio, te prigušeno, kao da tražim nešto skriveno, tajnovto , stanem obraćajući se svječarki :
' a kako se zove …?'
' SURFINIJA …. Sur- fi- ni – ja ! .. i ne zaboravite ju zalijevati redovito !'
<<<<<<<<<<<<<
Ne kupujem cvijeće. Bila je to iznenadna iznimna zgoda i nepomišljena refleksna odluka.. Ponosno, ali veoma pažljivo i oprezno donio sam je na sunčani balkon. Od tada gledam ju ,gledam, svako jutro zalijevam, a ona cvate – cvate ! Plaća svaku čašu vode purpurnim ukrasom.
Kako je samo tajanstvena, dubinski lijepa, n a j l j e p š a . . . moja s u r f i n i j a :
---- lijepa kao m la d o s t,
---- na povjetarcu nestašno prpošna kao p r o l j e ć e
---- svježa kao o b e č a n j e
---- topla kao k r v.
<<<<<<<<

-prema legendi –
Niodkoga upućeni o zgodama i radostima života, no emotivno se grleći, ADAM I EVA, u bezrezervnom zbliženju, kad nestane svjesno postojanje, a nastane samo u g o d a ž i v l j e n j a u zajedništvu, ne osjetiše niti ne zapaziše u Eve manju zagrebenu povredu … Adam je bojažljivo očekivao njenu reakciju, no vidjevši joj u oku mirnoću zadovoljstva, bi i sam sretno smiren. Oba nisu niti primijetili da je svjedočanstvo trenutka u obliku rumene kapi upravo kapnulo na beznačajnu neku bezbojnu laticu u travi, a o v a počinjaše poprimati odmah kapljičinu c r v e n u baršunastu boju . . .
Dotada beznačajni, neupadljiv cvjetak posta ' s t i d l j i v k o ', koji otkriva svoju dubinski utkanu značajku, tek u u ozračju ljubavi – ali isključivo č i s t e, sretne ljubavi- kad ga uz nježne rumene latice prokazuje diskretan, diskretan zavodnički miris.
No tako to bijaše , tada u davnini prapočetka, a slijed : l j u b a v – b o l – s u r f i n i j a posta i osta sve do danas, bezbroj puta ponovljena-produžena jedinstvena čovjekova s t v a r n o s t …!

<<<<<<<<<
Cvjetovi crveni, karmin-baršunasti. Latice guste, neprevelike, predvečer tamne, zagonetne kao zaljubljene oči ili uzdah usamljenika, a na jutarnjem suncu providno žarke, uočite kao vriskava igra djevojčica.
Naprskane kapljice vode na laticama zaiskre kao biserne s u z e na purpurnom baršunu.. A m i r i s skriveno znatiželjan, tek kod zalaza sunca u večernjem lahoru osebujan, nježan, kao da uopće ne postoji ,ili kao da se kod svakog koraka-pokreta ili šušnja skriva i već ga nema, da bi opet bio tu …..
<<<<<<<<<

Neupadljiva, nenametljiva, ali tu je sada na balkonu prisutna…moja s u r f i n i j a…
Pomalja se kao š a p a t – podsjetnik na postojanje tolikih neotkrivenih i nezapaženih d a r o v a /nagrada za dobre čovjekove namjere . . . u beskraju bijede i zloče..
Crvenom bojom, tim simbolom bliske nježnoti, uvijek isponova p o m l a đ u j e zaspalu sklonost zaljubljenih, te pobuđuje obnovljenu, jednostavnu , čistu, sveobuhvatnu t o p l i n u …… u meni za T E B E ……

ZVONIMIR (ZVONKO) TOMAC –'' domoljubac'' – iz zbirke ''UMORNO CVIJEĆE'

<	rujan, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters