Četvrtak …. Baš nikakav posebni četvrtak. Moglo je to biti jutro u petak ili u utorak, ma kojigod dan. Ništa određeno, … ili je možda ipak bilo predodređeno ?
<<<<<<<<<<
Lijevo, šarenilo cvijeća i mirisi – desno, mirisi i cvijeće.
Nasmijane cvječarice ….
Put – prolaz – cvijeće… nije moja 'staza', no danas sam ovdje, valjda iznimno slučajno. Iznenađen sam igrom svjetla- boja- mirisa i oblika.
Kakvih li sve 'čuda' oblikuje priroda i čovjekov um, ruke i trud…
Tu je kraljica ruža, mnogo princeza, sramežljive kneginje, dopadne namiguše, nasmijana snjegulica, skromne pepeljuge, čarobna trnoružica, no i bodljikavi vitezovi, riteri, kraljevići, kauboji i hajduci. Bez 'harmonije' …, a sve u šarenoj h a r m o n i j i r a z n o l i k o s t i …!
Okrećeš li se, ili samo putuješ-kružiš pogledom, tu si u a l e j i cvijeća – u prodajnom cvjetnjaku okružen dopadljivim aranžmanima i samodopadnim individualcima.
<<<<<<<<<<<<<
Nisam zainteresiran, no i z n e n a d n o mi oko zapinje –kao u prolazu, diskretno za tek propupalu djevojačku oblinu - te se, valjda nesvjesno okrećem da još jedanput provjerim, sa strane, prvotni utisak – pa opet, još jesdanput, po treći put !
Gledam ne primjećujući ni cvječarku, niti njenu omalovažavajuću nepažnju za vjerojatnog nekupca.
Ipak,valjda sam nesvjesnim pokretom ili kakovim migom, dahom, pobudio njen interes, a možda sam u sebi i izustio ' o v a ' .., a cvječarka je već taj nježni cvjetak izdvojila iz jednakoga društva i stavljala u moju košaricu. Iznenađen, začuđen i zatečen, dakako i zbunjen platim neželjno, nesvjesno kupljeno, te se ubrzano pokrenem uz
- 'Hvala Vam '
- 'Hvala Vama, … i za drugi puta' – trgovački smiješak - i ' zalijevajte ju redovito'
Nakon korak-dva intuitivno osjetih da mi nešto fali, da nešto nemam,neznam, nisam dobio, te prigušeno, kao da tražim nešto skriveno, tajnovto , stanem obraćajući se svječarki :
' a kako se zove …?'
' SURFINIJA …. Sur- fi- ni – ja ! .. i ne zaboravite ju zalijevati redovito !'
<<<<<<<<<<<<<
Ne kupujem cvijeće. Bila je to iznenadna iznimna zgoda i nepomišljena refleksna odluka.. Ponosno, ali veoma pažljivo i oprezno donio sam je na sunčani balkon. Od tada gledam ju ,gledam, svako jutro zalijevam, a ona cvate – cvate ! Plaća svaku čašu vode purpurnim ukrasom.
Kako je samo tajanstvena, dubinski lijepa, n a j l j e p š a . . . moja s u r f i n i j a :
---- lijepa kao m la d o s t,
---- na povjetarcu nestašno prpošna kao p r o l j e ć e
---- svježa kao o b e č a n j e
---- topla kao k r v.
<<<<<<<<
-prema legendi –
Niodkoga upućeni o zgodama i radostima života, no emotivno se grleći, ADAM I EVA, u bezrezervnom zbliženju, kad nestane svjesno postojanje, a nastane samo u g o d a ž i v l j e n j a u zajedništvu, ne osjetiše niti ne zapaziše u Eve manju zagrebenu povredu … Adam je bojažljivo očekivao njenu reakciju, no vidjevši joj u oku mirnoću zadovoljstva, bi i sam sretno smiren. Oba nisu niti primijetili da je svjedočanstvo trenutka u obliku rumene kapi upravo kapnulo na beznačajnu neku bezbojnu laticu u travi, a o v a počinjaše poprimati odmah kapljičinu c r v e n u baršunastu boju . . .
Dotada beznačajni, neupadljiv cvjetak posta ' s t i d l j i v k o ', koji otkriva svoju dubinski utkanu značajku, tek u u ozračju ljubavi – ali isključivo č i s t e, sretne ljubavi- kad ga uz nježne rumene latice prokazuje diskretan, diskretan zavodnički miris.
No tako to bijaše , tada u davnini prapočetka, a slijed : l j u b a v – b o l – s u r f i n i j a posta i osta sve do danas, bezbroj puta ponovljena-produžena jedinstvena čovjekova s t v a r n o s t …!
<<<<<<<<<
Cvjetovi crveni, karmin-baršunasti. Latice guste, neprevelike, predvečer tamne, zagonetne kao zaljubljene oči ili uzdah usamljenika, a na jutarnjem suncu providno žarke, uočite kao vriskava igra djevojčica.
Naprskane kapljice vode na laticama zaiskre kao biserne s u z e na purpurnom baršunu.. A m i r i s skriveno znatiželjan, tek kod zalaza sunca u večernjem lahoru osebujan, nježan, kao da uopće ne postoji ,ili kao da se kod svakog koraka-pokreta ili šušnja skriva i već ga nema, da bi opet bio tu …..
<<<<<<<<<
Neupadljiva, nenametljiva, ali tu je sada na balkonu prisutna…moja s u r f i n i j a…
Pomalja se kao š a p a t – podsjetnik na postojanje tolikih neotkrivenih i nezapaženih d a r o v a /nagrada za dobre čovjekove namjere . . . u beskraju bijede i zloče..
Crvenom bojom, tim simbolom bliske nježnoti, uvijek isponova p o m l a đ u j e zaspalu sklonost zaljubljenih, te pobuđuje obnovljenu, jednostavnu , čistu, sveobuhvatnu t o p l i n u …… u meni za T E B E ……
ZVONIMIR (ZVONKO) TOMAC –'' domoljubac'' – iz zbirke ''UMORNO CVIJEĆE'
Post je objavljen 23.09.2012. u 15:38 sati.