Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 26.02.2012.

KADA MUK PROPJEVA

Evo , život nam teče, protječe, prolazi,....... ali i stoji ?
Danas prolazeći ulicom sretnem susjedu Eli. Nasmiješeno, prijazno pozdravi uz dvije tri riječi dobrih želja reče : „ I lijepo mi pozdravite Vašu gospođu. Ne viđam ju, pa ju pozdravite. ...... Želim zdravlja i m i r !“ - doda i prođe....
'' Hoću, hoću - i Vama želim isto .“
Susjeda Eli bila je uvijek prijazna. Smatrali smo je po nečemu starijom od nas, ali se pokazalo da je dosta mlađa-. A upravo je osamnaest mjeseci prošlo što sam sam, a 'moja polovica' o t i š l a u m i r , kako to gospa Eli joj želi.

Čovjek se mora, po svojoj prirodi međusobno odalečiti, da bi shvatio koliko je u biti sa svojima neraskidivo vezan, blizak i istobitan. Ta, sad neopozivo znam koliko je cijelo moje biće bilo zapravo samo dio naše zajednice- p a r a , iz kojega se je jedna 'polovica' tjelesno odvojila, ali naša, ona dublja, jednota je ostala cijela.. Pa dok me fizička praznina grubo podsjeća na zemaljsku materijalnu stvarnost, naša jednota kao dio sveopće bliskosti u jedinstvenom 'f l u i d u' ljubavi je ostala nepromjenljiva...!
A čar-spona te veze je naša ljubav, ljubav dvaju bića odjednom i za uvijek. A spajanje i razdvajanje je predviđena biološka faza materijalnog postojanja, koje je po biološkoj zakonitosti ograničenog trajanja. Ako su iskre života mikrodjelići sveopće svemirske jedinstvene bliskosti, jednote, tada je ljubav samo zemaljska manifestacija da se djelići jednote spoje, te ostvare ponovno i zauvijek jedinstvo sa matičnim cjelinom.
Nemam, uopće, pogodne riječi da iskažem veličinu i značenje tog jedinstva s v e t e l j u b a v i. Tu ljubav neznam opisati niti obznaniti, no ja ju osjećam u sebi, u svakom mom atomu, možda baš zato tako intenzivno, jer nikakova materija-tijelo- nije zapreka da p u n i n u toga osjećaja zaživim i ispoljim..
Nemam riječi ni mekih ni grubih za obznanu onoga što se riječima ne može obznaniti ( kao kad bi želio grubom kamenom hridi –četkom- izgladiti nježni baršun, te uz svu želju ne možeš ne napraviti grube oderotine na onome što si želio ugladiti ). A riječ, samo kriva riječ, bez realne podloge (možda samo o d u š k a za bezveznu napetost ) bijaše povod vike, svađe, surove psovke, grubosti strašne,prestrašne, fizički neoprostive , ...a z a š t o ...? Zbog 'povrede' sujete, taštine umišljenoga Ega, neto-lerantnoga za prihvaćanje bogatstva misaone različitosti ..!
Tada su šiljak i oštrica verbalnoga noža sjekli, rezali, raskrvarili, razarali nježnu sponu n e v i n e harmonije-suzvučja-rezonance suživota, toga kratkotrajnog nam dara za izgradnju zajedništva –jednote budućnosti (da nije bilo harmonje ne bi moglo biti ni povrede !) A riječ je sjekla n e v i n o s t, umjesto uvrijeđene umišljene taštine vlastitoga Ega.
Prekid harmonije ostavlja trajne ožiljke, nezaboravljive, a teško oprostive. Žaljenje ne može izbrisati niti izblijedjele ožiljke. Njih sjećanje, prvom prilikom, izvlači iz zaborava, makar kao fiktivne mrlje na saniranom ovratniku..
Glasovi , krikovi su prirodne manifestacije obrane ili agresije, a tek oni najslabijeg intenziteza mogu signalizirati p o z i v na zbliženje, ali samo do 'bliskosti', jer dalji put do milovanja emocija je šutnja.
Slušao sam 'ljubavnu pjesmu' na T.V. – veoma agresivnim, drečećim namečućim kričanjem, koje je izazivalo toliko o d b o j n o s t i, da sam prekidom zvuka obustavio z l o p o r a b u odnosnih riječi i v r i j e đ a n j e emocija (ljubavi) . Međutim iste riječi pročitane u osami, bezvučno, zabrujale su mi osebujno, upravo dozivajući i dočaravajući posebnost emocije nematerijalnim vibracijama onoga neopipljivoga,a postojećega i raspoznavajućega tek u m u k u zagledom u dubine očnih zjena, u spontanoj šutnji- izražajnom muku, koji ne govori riječima, ali izazove ljiubav, ljubav koja se nasmiješi ... ' k a d a m u k p r o p j e v a ' ...
Ljubav nije 'gotova datost' ,koja čeka na nekoj hrpi da ju korisnik usput nagrabi ili mimoiđe.
Ljubav kao vječna zagonetka, nikad jednoznačno determinirana. Milijarde ljudi su o njoj snatrili, milijarde riječi upotrijebili, a nikad jednoznačnost definirali. Naravno da i ja samo kao jedan od nebrojena mnoštva o ljubavi snatrim, te od bezbroj kombinacija, tražeći prave riječi, ne mogu ih pronaći za opis- sliku koja bi mene samoga zadovoljila.... ---Da li možda ' sveobuhvatna milina ?' A, što je milina ? Eto zapinjem već na samoj riječi koja bi trebala biti objašnjenje (mnogi će i pojam 'milina' drugačije objašnjavati, a kako bi tek ljubav objašnjavali ?)
„ Ja Te ljubim -- Ti me ljubiš ...“ su stihovi, a kakovo im je suštinsko značenje ?!
Nudi mi se objašnjenje : ' l j u b a v j e č a r o l i j a ' ! Razmišljam :možda je to objašnjenje najbliže istini...?! Suštinski čarolija je „ nestvarna –stvarnost“ ! - Sad me vidiš , sad me ne vidiš ! –Može biti ugodna, najugodnija ali i neugodna ! – ima karakteristike koje često dajemo ljubavi, međutim ma koliko bila mnogoznačna, ipak je za opis ljubavi tako siromašna, siromašna ..
Ljubav je a k t i v n o s t omogučena ljudima da ju ostvare ili ne ! Ostvarenje je složeno, ali prirodno.. Budući da je osnovna karakteristika biosfere kretanje i vibracije, to su specifično frekventne vibracije taj podstrek, koji potiče da vibracije u čovjeku se usklađuju sa frekvencijom vibracija prirodne datosti u suzvučje, te istom tada ostvarena rezonanca se manifestira i bude prepoznata kao u g o d a nazvana l j u b a v .. Rezonanca, baš kao i same vibracije izazvane 'životom' , je neopipljiva nestvarna u materijalnom smislu, a svi koji je ožive i dožive će potvrditi da stvarno postoji. Kako se rezonanca ostvaruje –može čuti- samo kad 'nema smetnji', pdnosno nikakve zapreke za 'o d z i v na p o z i v' , to je njeno ostvarenje olakšano kad je zagrljaj bez zvučne zapreke, odnosno kad je u muku ...
Šutnja u zagrljaju je najviši mogući stupanj iskazivanja blistosti – jednote dvaju ljudskih bića.

I pitanje na kraju : mogu li ,uopće, zvučni signali, stihovi, izjave (bilo pisani ili izrečeni) biti odraz, slika, pokazatelj istine, one duboke emotivne istine ? U prvom redu nema 'pravih' riječi kojima bi se mogla naslikati neizreciva, nedefinirljiva emocija, a drugo : čim su izrečeni podliježu z l o p o r a b i zvuka i interpretacije interpretatora, koji je najčešće robot indiferentan na dubinu, toplinu,, značaj emocije.
te on prezentira oholo s e b e ....
Intima ne zahtijeva riječi , a pogotovo ne nasilnu zvučnu agresiju suviše sebesvjesnih interpretatora, no zato se ona podatno priljubi, i n t i m a uz i n t i m u tek u muku , kad ,,,,, z a p j e v a u suzvučju.. . .
Stoga u povoljnoj prilici prepustimo da m u k p r o p j e v a !
U muku je neotkriveno, neslućeno bogatstvo mogućnosti !! pa se u muku mogu ispoljiti najsveobuhvatnije ,a n e i z r e c i v e značajke ljubavi .......
. Neka svima - što češće - muk propjeva ....


Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	veljača, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters