BLOGZZZZ:
fat "slow ball"
fajruntina
treba svašta
vulgarna mačka
penelopa (al ne kruz)
crna mačka
bauštel reloaded
kikiriki
diNANAmo
božji nektar PIVA



tu me vrijeđaj:
domi_nations@yahoo.com

domijeve nacije



ponedjeljak, 29.11.2004.

domi nije uvijek dobročudan, simpatičan, nasmijan i poticajan... jebiga

evo, vikend je gotov...prošlost...zgotovljeno.
bio je nadasve odvratan (makar ja fakat nisam neki negativno nastrojeni čangrizavac, al ovaj vikend mi je zbilja otvorio oči i nisam se nikad osjećo ovak fizički sjeban i neispavan... zašto? izvještaj slijedi:
otišli smo na vikendicu kod Krese, snimali neku reklamu. sve je počelo jako glupo i neorganizirano, dugo je trajalo, bilo je zima, bio sam gladan...bla bla bla
u jednom trenutku, otišo sam van s Krešom, nacijepali smo drva za kamin i kad je bilo već dosta da zgrijemo cijelu Aljasku, ja sam reko: "Ma odi ti nutra, ja ću još samo ovaj komad prepolovit i dolazim." Naravno, jedan dio mozga je držo granu da ju pomakne, a drugi je zamahnuo ko sivonja... prst je osto između grane i pločica... i, duuum! booool!
ušo sam unutra i pogledo da je prst, a posebno nokat, ljubičast... ekipa s gađenjem gleda, al i dalje je "logično da si ludi Domi nekaj napravi", pa je bilo i smijeha i posprdnih komentara "Pa kaj ti je baš to trebalo?"...

krenuli smo prema doma, odlučili skrenut prema Hitnoj da mi daju Ketonal, jer sam brijo da doma nemam nikakvih tableta...i iznenađenje...
RADNO VRIJEME
08 - 22 h...

JEBALA TE "HITNA" KOJA IMA RADNO VRIJEME!!!
razočaran odlazim doma, Luxon je našo neki voltaren (koji na tu bol nije utjeco ni najmanje), otišo sam doma, lego u krevet i bolilo je tolko da sam mislio da bi bilo najpametnije da progutam neke bolesne tablete, koje će, ako se ikad i probudim, držat najmanje 5 dana... već dugo nisam plako, al ova bol je suze zvala ko vlasnik cucka...
sekunde su prolazile sporo ko kad čekaš uzbudljivu tekmu gledajući "Prizma magazin" na HRT-u. oko nisam sklopio, osim kad sam stisnuvši zube bolno jaukao... svaki put kad srce zakuca, tak ja osjetim kak mi krv pritišće taj ranjeni dio prsta i gura nokat prema mesu i u isto vrijeme prema van...čudna bol!
ujutro sam odletio do hitne koja, vidi vidi, radi.. pa normalno kad je 9 ujuto... molim ih da mi daju nekaj za uspavat konja, na što se one oduševljeno smiju, a meni bome nije do smijeha...
pripisale su mi Ketonal forte i neke antibiotike "da ne bi došlo do upale i gnojenja" ????!!! jebote, samo mi još treba da mi režu prst... doktorica mi veli "a dobro, sigurno ste se u školi cijepili protiv Tetanusa" :)) nije bed kaj sam na faxu i još na 4. godini... al dobro, izgledam mladoliko...
zamotali smo taj neugodni prst i vratio sam se doma... spavo opet nisam ni minute. tak da me san nije vidio već nekih 36 sati (tolko o mom prošlom postu).. i cijeli dan mi je prošo odvratno. i onda sam došo do zaključka: ljudi sjede u kućici, griju se, a ja cijepam drva i sjebem si cijeli nadolazeći tjedan. znaimljivo... zato sam odlučio da više nikad neću bit altruist, više se nikad neću trudit jer se na to nerijetko gleda zdravo za gotovo, a na kraju krajeva valjda me prati neka karma, i takve stvari mi se na najnelogičniji način "osvećuju" i još k tome me kažnjavaju za moj prošli post (za sve je kirv blog!:)... zato, poruka svim mojim strahovima, debilnim osvetama i nepotrebnim poslovima:

P.S.jebiga, ljudi... svako ima svojih loših dana, kušnji i sjebanih trenutaka kad se sve sruši...imam posla, a kad ti jedan od važnijih prstiju na desnoj ruci ode u pizdu materinu, onda ste malo onemogućeni obavljat svoje dužnosti i zadovoljstva properly... a boli u pičku materinu, makar izgleda ko da "je to samo pričepljeni prst", vjerujte, nisam hipohondar... si ju



- 00:41 - komenterejšn (20) - ko još printa?! - povijest



subota, 27.11.2004.

sliping bjuti...

četvrtak je prošo onak prilično priglupo, pogledo sam tekmu (o tom potom, jer se o meni najdražem dinamu uvijek mogu raspisat i razbrbljat, al mislim da za to moram odvojit cijeli post kojeg ću naslovit tak da ga pročitaju samo muški i meni uvijek drage cure koje shvaćaju zakaj nam je ta najvažnija sporedna stvar na svijetu tolko prirasla srcu --> jer smo ljubomorni na ljepotana Ronaldinha i Veldina Karića), bauljo po blogu, malo slušo muzikicu i otišo spavat s mišlju "pa jebote, moram se probudit u 7:13 sutra"... jesam se probudio? pa naravno.....da NE!
već sam sam sebi glup u pizdu materinu i ekipa po kvartu već zna legende o domiju koji može spavat kolko god treba (a rekord mi je sitnih 18 sati)... jebiga, kaj da radim?! obožavam svoj krevetac i jastuk koji je vikendima redovito zasljinjen tolko da drugi dan jedva odljepim facu koja pol dana ostane smežurana... petak sam proveo doma i u kinu sam pogledo onaj THE VILLAGE... malo dobar, malo fora, malo priglup, malo izneneđujuć, malo razočaravajuć... čudno...

enivej...dakle, ovaj post odlučio sam posvetiti njemu...mom najboljem bezimenom frendu...lejdiz end džentlmen, aj prezent ju DOMIZ BED!



gornji je taj lijepi mekani madrac koji se već anatomski prilagodio mojoj umornoj kičmi (makar najčešće spavam na trbuhu s rukom ispod jastuka, a druga se grije pod jajima), a donji je tolko zasran s pivama, gemištima, sjemenom, majonezom, mašću i ostalim uobičajenim artiklima da se samo jako zdravstveno otporna ekipa skuplja na njemu i gleda tekme (na TV-u koji je prek puta)... ipak, budući da je moj, i njega tu i tam počastim svojim tijelom (to je najčešće onaj "aftrnun nep")... još k tome, veliki se planovi vode o preuređenju sobe tak da se ta dva kreveta spoje pa da bude i udobniji za neke, i praktičniji za neke druge stvari :)

i tak, iz dana u dan, iz noći u noć, domi tu obitava... i uživa... ak mi se netko hoće pridružit, nek komentira...:) si ju, ljudi uz onu staru: "ne dajte da vas jebu...osim ak to hoćete"...



- 04:13 - komenterejšn (17) - ko još printa?! - povijest



srijeda, 24.11.2004.

po jutru se dan poznaje!!!!

eto ti ga na...
nisam znao da se ovolko mogu zakačit naovo piskaranje i čitanje...nemreš vjerovat... falilo mi je probrijavanje po dragim dnevnicima ili izvještajima mojih kompanjona pucačice petardi, kišobranke, zgotovljene, male s dobrim frendicama, debeljuha, tihog jahača, pijandure, ivve (kojoj nisam uspio zmislit pametniji nadimak), luđakinje, ewitcha, proizvedene, vještice + ostali koji su mi ikad ostavili komentar (sad mi ne radi moj blog pa nemrem pogledat, a ipak sam zaboravljivi panj)

al, ovaj kaos sa blog.hr (za kojeg dzebo ima svoju teoriju) nije ostavio područje kroz koje je protutnjao netaknuto... naime, moj zadnji post otišao je u raj postova i ušao u legendu...ne znam jel bio nekome uvredljiv ili možda zakonom nedozvoljen, ali imam osjećaj da ga je priroda ipak prerano uzela i odvela u vječna lovišta... ALI! on postoji u našim srcima i, igrom slučaja, spremljen u mojem notepadu!!! hehehehe buahahahaha!!!.. svijet više nikad neće biti miran, jer ko zna što nas još čeka... zauvijek zaboravljeni klon našeg pokojnika? ili nešto sasvim novo? ne preostaje nam drugo nego da čekamo...i čekamo... i strepimo.............. buuuuaaahahahahah (podlog prizvuka)...............

P.S. nakon ovak blesavog posta, doći će i onaj u kojem ću reć i nekaj pametno... ipak sam bio večeras na roll,roll, spin,spin, dribl,dribl, slurp,slurp ... dalje znate



- 22:51 - komenterejšn (24) - ko još printa?! - povijest



petak, 19.11.2004.

po jutru se dan poznaje...



- 17:01 - komenterejšn (13) - ko još printa?! - povijest



srijeda, 17.11.2004.

slurp slurp, puš puš

probudio sam se na vrijeme... NE!
odletio do vukovarske, probrijo na pivi, skido brutalno nepotrebne stvari s neta jer mi se to činilo pametno... trebala je bit proba al niš od toga... sutra sam naručen na nekom sessionu s obradama... bumo vidli...
tak da sam na večer mogo gledat tekmu... al, nisam se previše češko po jajčekima, jer je bilo par blesavih frendova kod mene i još je goc prdeko ko da mu je zadnji dan u životu... u jebote kak su se prozori morali otvarat! (a zrak pun njegovih crijevnih ostataka nije opće uspaljujuć... možda njegovoj dragoj je, al brijem da ga mulja:)).... .al, još k tome ne volim se sam češkat po jajčekima... pa sam se malo strpio... :)
sad je sve gotovo, uključujući i ovaj utorak. bio je prosječan, al da su svi dani ovakvi ne bi bilo loše... uljenio bi se, potrošio love, obavio zanemarivu količinu konstruktivnog rada, sprdo se sa spoxom, udiso brutalno smrdljiv zrak (dzebina zasluga), škicnuo na blog na moje kompanjone (pogle lijevo) i njima bliske... i evo me... podočnjaci skoro ko kod luke i spremam se propustit još gro sutrašnjih predavanja...


P.S. GOC, ČENĐAJ SE ZA JAKNU SA MNOM! pred cijelim auditorijem klečim na podu i molim te (na makedonskom jeziku) da mi uslišiš snove... ljudi, dajte mu recite, pliiiiiiiiiiizz... si ju lejtr...



- 03:13 - komenterejšn (17) - ko još printa?! - povijest



utorak, 16.11.2004.

roll roll, spin spin, dribl dribl...

tel mi vaj aj don lajk mandejz... ovaj i onije bio tak loš... zima je u pizdu materinu, i to mi je onak fora... frendica me pitala: "pa zakaj već nosiš kapu? kaj ćeš kad bude fakat zima?" pa jebote kaj sad nije zima? 2 stupnja celzijuseva, nije to baš tropska vrućina po kojoj se i aboriđini znoje... a ustalom oooobožavam nosit kape... kad velim da ih imam 6, pol vas će mi reć "pičkico" :) al fakat sam na tenisice i zimske kape slab... jedino kaj me onda zajebavaju ove prljavštine koje trljam u kosu, jer kad nemam niš izgledam ko pilić... a to nije fora :(
kako ovaj gornji odlomak nema smisla! zanemarite ga, al jednostavnije mi je nastavit pisat nego se vraćat i pobrisat nekaj... danas sam naletio na svoju bivšu.. jebote, kak je smiješno (i ohrabrujuće) nakon par godina se pitat: "pa jebote, zakaj si ti za njom patio?! jel se sjećaš kolko si buljio u zid i pito se kaj si napravio?!" niš nisi napravio, bio si panj, al bolje da si bio... al to tak ide, svima je tak, kaj ne? stvari i ukusi se fakat mijenjaju... nekad na bolje nekad na gore... zanimljivo... ili nije... kak sam neodlučan... ili nisam :)
i sad kad vidim ovaj jadni smajlić napisan sa prekul-ludo nezaboravne i originalne dvije točke i zagradom, dođe mi da se poserem sebi u ruke... a kad se sjetim na kojem faxu studiram i kad vidim da si ne znam instalirat one smajliće koje svi imaju, mogu si samo reć: "IDIJOTEEEE." al dal se živciram? ni malo... :) danas sam bio na nogometu jer se bojim da se ne pretvorim u ovak nekaj... zato se i bojim naučit kak se isfuravaju smajlići...


spava mi se, a moram još malo proroštat po nekim materijalima za sutra, pa je bolje da prionem... ljudi, čuvajte se i ne dajte da vas jebu... jedino ak to hoćete :)

P.S. roll roll, spin spin, dribl dribl... apstiniram od poroka, pa sam mutav... al ne od svih :)



- 00:36 - komenterejšn (11) - ko još printa?! - povijest



nedjelja, 14.11.2004.

after-subota...

subota je bila iznenađujuće obična i totalno fora... bucek se opet zopil i pjevali smo pjesme usmjerene samo veldinu kariću... popilo se pivi... al vikend je gotov... kaj si radio? niš! di si bio? nigdje? o čem ste pričali? o ničemu! kak ti je bilo? super...
sad jedino kaj mi preostaje je nedjelja... samo se nadam da će vrijeme bit odvratno tak da mogu bauljat po sobi, po blogu, po mreži i po nepotrebnim stvarima koje otkrivaš samo kad ti je jebeno dosadno...



jedna gospodična koja voli fajrunte (ko zna kakve) mi je u vezi nedjelje ipak dala totalno dobru idejicu i sad će moja "Idijot" morat pretrpit još jedan od mojih "bolesnih, nenormalnih i simpatičnih sexy" prijedloga... tekma na telki i češkanje jajčeka... i onda se pitamo zakaj nas je sve Bog stvorio ko totalne hedoniste... ko zna...
zakaj radimo? da zaradimo lovu... kaj će nam lova? da platimo račune... kaj će nam plaćeni računi? tak da imamo di živjet... kaj ćemo tam? ležat, jest, pit, gledat TV, smijat se, glupirat se, "ljubit" se... zakaj sve to? TAK!
si ju, ljudi



- 02:32 - komenterejšn (14) - ko još printa?! - povijest



subota, 13.11.2004.

đž..đž..

šatro subota... ovakvo vrijeme zaslužuje samo nedjelja, tak da mi ne bude bed skeljit se u trosjed i gledat sve kaj je na telki.. od svih nepotrebnih prijenosa 3. francuske rukometne lige do Nedjeljom u 2 kad gostuje Ivo Trboljic iz mađarske manine i član stranke MGHZUI... jebiga, nemremo birat... idem probat izletit van, pa možda se opet iznenadim... znaš ono, izađeš loše volje van i misliš kak ćeš otić doma za 45 minuta, i onda se to pretvori u takav raspašolj da ti se ne ide doma do slijedećeg vikenda... sumnjam.. al ipak, vjerojatno će sve završit ovak:


Ak ko ima neku ideju nek me pozove, prihvaćam svakakve ponude... moralne i nemoralne

P.S. cure, doljnji post pročitajte s razumijevanjem... inače ja ispadnem šovinistička svinja... a nisam :)



- 20:50 - komenterejšn (7) - ko još printa?! - povijest



četvrtak, 11.11.2004.

grlz, grlz end grlz

kiša je padala... padala ko blesava... al jebiga kad se zaigranu budalu nemre oneraspoložit... za uzvrat sam kiši pokazo srednji prst, spomenuo joj par predaka u dosta pogrdnom kontekstu, otvorio kišobran i skužio da mi se moje riječi totalno osvećuju. kišobran (košto je neku siću, i još k tome sam ga dobio od frenda kad je on igrom slučaja imo dva - > fala špox!) je bio strgan, više je skupljo vodu nego me štito od nje i imo je više žbica koje me tuku po mojoj frizurici nego onih koje drže onaj komad nekvalitetnog platna napetim... zato, treba izvagat između jeftinog kišobrana uz malo pokisnuće i skuplji kišobran koji ćeš tak i tak zgubit... teško je, teško..

navečer sam protiv svoje volje i protiv slobodnog vremena (kojeg baš i nemam, a kad se i nađe često utipkavam 2., pa 12., pa 15. pa 7. slovo engleske abecede na tastaturi nakon spajanja na carnet) završio na probi i odsviro tih par stvari... o tome ipak nešto više drugi put kad bude više smisla za to... ipak, i unatoč umoru uspjeli su me krvavim odreskom najfinijeg bizonovog mesa namamit u Hard Rock caffe na gažu svima mega popularne skupine Feminem... igrom slučaja mi je Neda nekakva poznanica, a i sviram s njima dragim kolegom sa tog showa... (često slegnem ramenima i kažem o ukusima se ne raspravlja)... koncert je bio ispunjen pjesmuljcima koje pjeva 87,9 % svih mladih pjevačica na koncertima, al mi je bilo zapanjujuće vidjet ekipu koja se po tom kurvinom vremenu našla u Gajevoj... nit su klošari koji samo traže razlog da se napiju, nit su neke pretrendy face... čudno i dosta raznoliko...
ali, cure! plava ili u manjoj mjeri smeđa kosa, majica na bretelice sa rock and roll uzorcima (nema veze kaj je zima, ipak su grudi dobro došla dodatna oprema koja uspaljuje atmosferu.. s tim se slažem i opravdavam :), one kul nove traperice koje se na dnu onak kul naboraju i spreme u najšpičastije čizmice... sve u svemu, cure u tom zbilja znaju izgledat jebeno, sexy itd itd.... ALI! nemru mi baš njih 90% doć tak obućene... jebemu sunce, nakon toga uočljivija bi mi bila i nečija ujna...



dakle, moj savjet: obucite nekaj svoje, bar neki detaljčić... jer, kolke god da znamo bit svinje i ljubitelji stereotipnih djevojaka, ipak nam je jako primamljivo vidjet curu koja je drugačija, hrabra u toj različitosti i samim time "ima ono nešto"... bar meni... i mislim da sam u pravu... ustvari, znam da sam u pravu... i ovo nisu riječi nekog alternativca koji se pali na čudne stvari.. jednostavno, tak stvari stoje. inače ćemo morat bit u situaciji ko da pastiru neko nudi da si izabere jednu od ovci sa gornje slike... :)
zato! pozdrav lijepim, polulijepim i manje lijepim curama... drugačijih tak i tak nema na ovom svijetu...
iiihaaaa!!



- 03:09 - komenterejšn (14) - ko još printa?! - povijest



srijeda, 10.11.2004.

here we go again(st)....

GRGUNJAR!
utorak... više mi se ni ne razlikuju dani... nekim bolesnim putevima sam na večer završio u Tuškancu na nekom besplatnom španjolskom filmu... ne bi to bilo niš čudno da nisam prozvan jednostavnim ljubiteljem blockbustera i onih pravih jednostavnih američkih filmova... jebiga, kad se volim zavalit u fotelju i ne tražit puno od onih bića koje skaču, pričaju, ševe se i prebrođuju "neprebrodne" probleme u TV-u... al da su španjolci zmislili dobar film -> jesu!
tu u kvartu smo se spojili u mrežu (nas 50-ak) i sad mi ne gine puno provedenog vremena skidajući pizdarije koje ti jedino mogu pomoć u zapostavljanju društva, faxa, cura i svega kaj ide uz to :) al ne dam se ja... još uvijek napišem pokoju nepotrebnu pizdarijicu na ovom guzičarskom i svima nam dragom sajtiću...

a sad ono za pravo... krenuo sam u grad, na putu između najudaljenijih točaka mog puta presrela me je vojna policija koje sam bez pol problema porazbaco uokolo i naspominjao se njihovih majki. kasnije sam, uz ono standardno hrvanje sa divovskim zmijama i skakanje sa zgrade s probušenih padobranom koji se samo na pol otvorio, nastavio svoju svakodnevnu rutu.. kad sam mislio "pa dobro uzbuđenja su valjda gotova" iza ugla me je napalo 3 divne predstavnice prelijepog spola... samo su me sexy poluljuto pogledale i bacile me na pod... jebiga, muriju mogu sjebat al cure ipak ne mogu... ili neću... ali! onda sam se probudio.....indžoj



- 00:24 - komenterejšn (11) - ko još printa?! - povijest



utorak, 09.11.2004.

hladnoća


dobra prijateljica iz prošlog života

fax je bio u deset, a prvo kaj su moje oči ugledale bilo je 13.24... smijeh me je probio makar sam se trebo udarit u galvu i reć si: "pa daj počni pit kavu, idijote"... a jebiga, volim si malo (previše) odspavat...
jučer sam bio na nogometu i svi koji su bili tam će potvrdit da su mislili da ak i preživim, ostat ću 78,4 % invalid... zaletili se ja i anonimni dečko na loptu, sudarili se i ja sam izvuko deblji kraj... grunuo sam drito na bulju i zato ovaj post neće imat smisla... ili već nema...
znate kaj? totalno mi je drago kaj je ovak brutalno zahladilo... nemojte me sad isprintat i gađat s pikadom, al mislim da je logičnije da u 11. mjesecu budo oko nule nego 20 stupnjeva... a i odmah si promislite: ak zima bude hladna, ljeto će bit toplo, a ak zima bude šupčinska, onda će nam na ljeto padat kiša... zato, ak volite ljeto, složit ćete se...
jer hladnoća vam je jedna drevna tvorevina koja potječe još iz stare Kalamburgundije i izumio ju je Franc Shupak, inače poznati igrač podvodnog kriketa i jedan od najlegendarnijih trenera džepnog biljara... i mene je učio... al ipak, najveći zanat je ispekao podučavajući grimizni trombon... te nezaboravne 109. godine 16. doba u glavnom gradu već spomenute Kalamburgundije, Šočćhkhu-u, posegnuo je za svojim nezaobilaznim alatom, Devetastim Hrbtom, i jednostavno se poigrao sa ogomnom glavom našeg poznatog blogovca Stempa i preogromnim torzom OKruglog Džebelina iz Sesveta. hladnoća je samo počela izvirati... e sad, pitate se od kud mu ideja da izmisli hladnoću? e pa jednostavno je - bilo mu je jeeebeno vruće...
zato, ak vam je zima, sad bar znate zakaj vam je...siux

P.S. na prošlom postu je slika i oni koji su pitali koji sam ja: znači, imam žuju, al imam na sebi još jednu pivu...



- 01:06 - komenterejšn (7) - ko još printa?! - povijest



subota, 06.11.2004.

death shines her golden light...



ovo sam ja s ekipom na roštilju... slika podsjeća na neku nogometnu momčad, al po popunjenosti naših mješina, mislim da bi nas se odreko i najoptimističniji trener...
a ovo je slika samo mene (naknadno stavljena) samo za našu DJ GREYP:


nevažno... idemo dalje... dakle, petak je, moja kronična ljubav za krevetom i flašom (jučer sam se zopil s ekipom u mojoj sobi) me natjerala da se ipak ne probudim i ne odem na predavanje... ipak, na večer sam završio na nekakvoj arapskoj večeri kod ANE "STRAŠNO STRAŠNO, KO ZOVE?" i jeli smo (na hrvatskom) felafle s nekim bolesno dobrim umacima i za desert mandarine i banane koje se umaču u čokoladu (!!???). fakat zadovoljavajuće dobro, čak i za mene neljubitelja čokolade... djevojke, nisam lud, samo više volim ševu nego čokoladu... ovo bi moglo postat i glasanje...
tolko sam se napalio na to kuhanje da bi se moglo desit da i ja koji put zagrijem tavu i nabacim ponekaj na nju... al do onda, samo da znate, jebeno dobro mažem paštetu na kruh... ak ste za, samo mi se javite...



- 03:39 - komenterejšn (18) - ko još printa?! - povijest



srijeda, 03.11.2004.

dan za bljufki

jebeeem ti sunce... napišem blogčinu od 100 redaka, kliknem "objavi post" i evo ga! error on page, pa pizda ti materina, i kaj sad? normalno da do texta nisam opet uspio doć i ne gine mi ponovo pisanje (stemp, nemoj mi sad ti zmislit način na koji mogu doć do tog starog texta)... jebiga
za početak... vidim da ćete me gledat ko panjinu koja je pukla ko kokica ak se ni malo ne osvrnem na američke izbore... jebiga, svi o tome pišu... evo to je bio moj osvrt, za ostalo sve američke političare šaljem na vrh moje najdraže tenisice... kurvini sinovi

drugo... opet sam se jedva probudio al sam zato danas skužio zakaj Dalmatinci nekad ne vole Zagreb... danas je vrijeme bilo preodvratno... jebote, kiša ne pada, al ko da stoji u zraku i moči me... a kišobran svaki put il strgam il zgubim il oboje (najčešće ovo zadnje)... uglavnom, dan za kurac...citiram:

"What a day, what a day
If you can look it in the face
And hold you're vomit" ... faith no more

za kraj da se samo malo osvrnem na jedan blogić... sviđa mi se kaj sam napokon vidio jednu slikicu pisca... makar ne znam koja je, jer se dvije osobe nalaze na slici. ipak, za svaku pohvalu... dakle, mala balafa ifa... pozdrav tebi... nikom drugom!

P.S. pljugica bi mi pasala ko budali šamar



- 20:28 - komenterejšn (13) - ko još printa?! - povijest



utorak, 02.11.2004.

utorak (koji liči na ponedjeljak)



totalno me sjebalo ovo mijenjanje vremena, i još ovaj neradni ponedjaljak... nemrem si nikak složit u glavi i brijem da će mi vikend doć nekak brže neg inače... uuuu beeeed.... u četvrtak sam bio u grazu, u petak se odmaru od graza, izletio van do ane, popio, popušio, nasmijo se -> dovoljno, u subotu bio u mariji bistrici na frendovom tulumu... ooo da, to je alan šćuric... u nedjelju prolunjo po obližnjem krtičnjaku od nogometnog igrališta, istegnuo gležanj, došo doma i odmah po pivama... ponedjeljak mi je prvi u životu da nisam išo sa starcima obić rodbinu i posjetit groblje (deda je nedavno umro, a baka je sad završila u bolnici)... al zato sam odletio na obližnje sesvetsko groblje oko 9 navečer i totalno je fora... kad prebrodiš strah od nedavnog dogođaja kad je neki frajer ispiko s nožem curu koja je išla u školu (jebote, bilo je 7 ujutro -> frajer je fakat car) i od tuđih pričica, lijepo je malo stajat u mraku pred hiljadu svijeća i razmišljat o svemu...
i onda dođe utorak, budilica me budi u 8 a trebala je u 9 jer ju nisam namjestio... prvi put u povijesti feničana sam zavolio budilicu... probajte i vi slijedeći put kad se bude vrijeme mijenjalo... odletio sam do faxa i dan je prošo s uobičajenim pitanjima koja si postavljam kad putujem: zakaj se nemrem sam od sebe probudit prije pol 2, na kakve pizdarije trošim pare, kolko fakat ima hmelja u jednoj žuji, zakaj goc tolko jede, zakaj se veldin karić neće ošišat, na koju foru se više isplati kupit novi printer nego nove kertridže, u kolko sati nastupa jutro u Burmi, kaj ću radit u životu i kolko košta fergloder za mercedes 123....
odgovore nisam dobio, možda drugi put... zato slobodno komentiraj jer me ta pitanja već duže vrijeme muče... pogotovo ovo zadnje... iiiihaaaaa



- 23:57 - komenterejšn (1) - ko još printa?! - povijest



< studeni, 2004 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Click Here



SITEZZZZ: