dinajina sjećanja

ponedjeljak, 06.01.2025.

miris tamjana i smirne u zlatu...







Mirisi, zlato i tamjan, roman Slobodana Novaka
Radnja traje točno osamnaest dana, započinje nekoliko dana
prije Božića 1965. godine i traje do Sveta tri kralja 1966. godine.
Blagdan Sveta tri kralja otkriva nam i simboliku naslova romana.





Daniel Golemann, autor "Emocionalna inteligencija"
naziva nos mozgom mirisa, arhaićno osjetilo mirisa.
Osjećajući, pamteći i sjećajući se mirisa razvijamo
emocionalnu mudrost.
Miris nas čuva, miris nas brani, vodi, ubrzava
i zaustavlja na postajama našeg životnog puta.

Miris maminog mlijeka, miris tamjana u katedrali
mog krštena, miris sapuna jastuka za previjanje,
miris dunja u sobi praroditelja, ljubičica u proljeće,
naranči, vanilije i cimta u vrijeme došašča,
miris tamjana i smirne u zlatu darovi kraljeva
u parfemu zagrljaj Amora i Psihe, metafora
moći emocionalnog pamćenja.






Dijana Jelčić

- 09:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.01.2025.

Ispovijest...





Tennessee Williams rođen je u Columbusu, Mississippi, 26. ožujka 1911. godine, a preminuo je u New Yorku 24. veljače 1983. godine. Zbog siromaštva mijenjao je razna zanimanja, no uporno je pisao, te je nakon teško dočekanog uspjeha drama »Staklena menažerija«, »Tramvaj zvan čežnja« i »Mačka na vrućem limenom krovu« postao profesionalni književnik i stekao slavu jednog od vodećih američkih dramatičara nakon Drugog svjetskog rata.U njegovim rastrojenim protagonistima slabih živaca kao da se ogleda neuroza suvremenog društva i sve veća depresija u koju polako, ali sigurno i duboko tonemo








Sumom minulih godina postajem tragačica
za vrijednostima koje su obilježile moj život
Jedna od njih je film,
Iznenada prošlog ljeta, sjetih se škrinje i
već zaboravljene kućne kinoteke,
Tennessee Williams kao terapeut.
Odgledala sam ga u mladosti.
zrelosti i jučer ponovo.

Zazvonili glasovi umukli u žamoru zbilje
vrisak optužbe, jecaj tuge, vapaj boli.
Svjesno ranjavah samosažaljivu sebe.
Provodih je kroz koridore tmine
u kojima su ostali njeni tragovi.
Prisiljavah je da osjeti bol u sebi
i bol koju je drugima zadavala,
ona mućenica i griješnica.
Samoranjavanje nije mazohizam,
ono oplemenjuje zbilju, rezultira
odbacivanjem tereta prošlosti.
Jutros pogledah sliku
Lovre artukovića i spoznah
život je lomljiv i nepredvidiv.







Dijana Jelčić

- 09:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 04.01.2025.

Pod zastavom...








Albert Camus
Mondovi, 7. studenoga 1913. – Villeblevin, 4. siječnja 1960. francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru"
Radi se samo o vjernosti pravilu borbe. Ta misao može biti dostatna kao hrana duhu: ona je podržavala i podržava cijele civilizacije. Glede toga, apsurdna radost u pravom smislu, to je stvaranje, umijeće umjetnosti i ništa do umjetnosti imamo umjetnost da ne bismo umrli od istine
.








Ulični svirači zaglušuju tišinu, trgaju kobaltnu koprenu noći,
najavljuju početak predstave. Dolaze glumci i kukičaju
čarobni igrokaz. Bruj glasova pretače riječi u zvijezde.
Slušamo. Rifovi u razotkrivaju duše ispod kojih
stoluje Hermes, glasnik bogova, vodič između vizije i zbilje.
Aplaudiramo.
Ovacije. Ćutim čudesan zakon umijeća. Osjećanja pretvara
u dragulje, san u stvarnost, stranca u znanca,
neprijatelja u brata.
Širimo ruke, ispreplićemo ih u krug, blagost se slijeva
u poglede, nose nas ka suncu, nadlijećemo brdo tuge,
oblijećemo visove boli, uranjamo u ekliptiku srca.
Kristali na stijenkama klijetki se slažu u memoriju.
Srce pamti emocije.
slušaći smo ljepote, na licima se ocrtava nestajanje
ružnih uspomena, rađanje drugačijih nas,
nas oslikanih na stazama razgranatog vremena,
nas daleko od prebivališta nesreća, od proročišta,
od jazbina zla.
Glumci odlaze.
Mi ostajemo pod zastavom Libertas omamljeni ljepotom viđenog.






Dijana Jelčić

- 08:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 03.01.2025.

Mozak slavi pobjedu...




Karl R. Popper i John c. Eccles, i njihova zajednička knjiga.
"Mudro "Ja" i njegov mozak"
Priča o evoluciji od Hominida do Homo sapiensa je jedna od najčudesnijih priča uopće.
To je priča o nama i mi jednostavno moramo shvatiti da je hominidna evolucija bila naša
jedina šansa da postanemo ovo što jesmo.
Karl R. Popper






U beskraju mogućnosti koje nam mozak
svojim neprekidnim radom nudi, se krije
tajna onoga što nazivamo ljudskom
naravi, karakterom, duhovnošću.
U glavi lepetm krila slobodnih ptica
se često mjenja reljef sive tvari,
nastaje ljubav, mržnja, sjećanje,
tuga, strah, spoznaja i doživljaj.
Neurofiziolozi tvrde nahveća revolucija
21 stolljeća će se događat u našim glavama.
Revolucija u mojoj glavi, pokušavam osjećaje
prevesti na jezik neurona. Izmišljam riječi
nepostojeće u vokabularu svakodnevice.
Uzbuna misaonih ćelija, ovo je bezvlašće,
revolucija jede savoju djecu, glas istine.
Svjesno razaram barikade, slobodni
osjećaji lepršaju pred nutarnjim očima,
melem su nutarnjem sljepilu i gluhoći.
Mozak slavi pobjedu nad mudrim Ja.





Dijana Jelčić

- 10:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.01.2025.

Vrijeme je iluzija...






Fizičari su dugo vremena pokušavali razumjeti što je vrijeme.
Zapravo, oni nisu sigurni postoji li vrijeme uopće. Neki mtvrde
vrijeme iluzija stvorena od strane našeg mozga. prostor piramide
kao predodžba vječnosti i u njenom vrhu, u jednoj jedinoj točki
slovo alef kao predođba cijelog svemira, pretoćeno u slovo
alfa zrcali početak prije našeg vremena, beskonačnost
u konačnosti naših tijela.

Promatram Dalievu figuru slona s piramidom na leđima.
Vizija bezvremenog kozma, iz kojeg proizlazi vrijeme.

U prostoru naših tijela titraji minulog vremena,
iskre sjećanja, bljeskaju uspomene. Promatram
porcelanske figurice na prozoru. Krasile su vitrine
mojih praotaca, Hrt i clownovi su svijetlost sjećanja..
Da, vrijeme je samo iluzija mozga, a mi smo te iluzije
koja traje već milijardama godina.






Dijana jelčić

- 10:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 01.01.2025.

Novogodišnje želje...






Nad križištem sudbina sjaj
ponoćnog sunca i trenutak
odlaska minule i dolaska
nove godine.
komorno, uz zvuke nocturna i
sjaj svijeća smo odbrojavali
dvanaest udaraca zidne ure.
uz pjenušac kazivali
želje za sreču
a sreću čine sitnice, susret,
osmijeh i zagrljaj prijatelja.
a kad je utihnulo slavlje,
vatrometi i petarde,
šapnuo si pred snove
Oliverov stih

Sve će zvijezde s tobom leći
Pune tajnih putovanja
Prije sna ti moram reći
Budi dobra, lijepo sanjaj!

Sanjala sam zvjezdano nebo
i ljubićasto svitanje tek naćete
mlade godine







Neka vam, dragi prijatelji, bude sretnija od minule!



Dijana Jelčić

- 09:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>