dinajina sjećanja

utorak, 28.01.2025.

Susret s imaginarnim...







Oslonjen na nosač mosta gledao sam kako odlazi.
Po prvi put otkako sam je upoznao, ona se okrenula i pogledala me.
Krenuo sam nekoliko koraka napred ka slijedećem nosaču sa željom
da joj se pridružim. Potom, kada je bila još dalje, ona se okrenula po
drugi put, stala potpuno mirno i pogledala me, prije nego što je
nestala zauvijek. Da li je to uradila zato što je htjela da tiho i sa
udaljenosti potvrdi njeno naređenje da je ne pratim?
Ili je možda željela da mi dozvoli da joj još jednom vidim lice?
Nikada nisam saznao odgovor.

Alain Fournier... Veliki Mon








Gledala sam u nebo očima djeteta koje se gubilo u obmanama
nekog nametnutog mu vjerovanja. Svetom vodom krštenja su
mi oduzeli pravo odabira, mislila sam. U sebi sam nosila meni
samoj nepristupačnu tajnu, tajnu grijeha.
Gimnazijska ljubav, ispit zrelosti, brucošijada, unutarnji rast
poželjeh učiniti korak ka ljubavnom činu, ali korijenje me
čvrsto držalo za koljevku rođenja.
Kratkotrajna čarolija je nestala, izgubila se u vrtlogu
bezimenog osjećaja i okusu razočaranja.
Čitala sam Velikog Mona. imaginarni sudionik je bio
čovjek kojem, odgojem žigosana, ne uzvratih želju bliskosti.
Upitah se, što je grijeh, nosim li ga u sebi, koji je to grijeh?
Uzročnik mog bijega iz koljevke odgoja je misao
Svetog Augustina,
Ako opraštaš, opraštaj iz ljubavi!!!
Oprostih odgojiteljima i oprostih sebi zabludu.






.
Dijana Jelčić

- 10:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica