Susret s imaginarnim...
Oslonjen na nosač mosta gledao sam kako odlazi. Po prvi put otkako sam je upoznao, ona se okrenula i pogledala me. Krenuo sam nekoliko koraka napred ka slijedećem nosaču sa željom da joj se pridružim. Potom, kada je bila još dalje, ona se okrenula po drugi put, stala potpuno mirno i pogledala me, prije nego što je nestala zauvijek. Da li je to uradila zato što je htjela da tiho i sa udaljenosti potvrdi njeno naređenje da je ne pratim? Ili je možda željela da mi dozvoli da joj još jednom vidim lice? Nikada nisam saznao odgovor. Alain Fournier... Veliki Mon Gledala sam u nebo očima djeteta koje se gubilo u obmanama nekog nametnutog mu vjerovanja. Svetom vodom krštenja su mi oduzeli pravo odabira, mislila sam. U sebi sam nosila meni samoj nepristupačnu tajnu, tajnu grijeha. Gimnazijska ljubav, ispit zrelosti, brucošijada, unutarnji rast poželjeh učiniti korak ka ljubavnom činu, ali korijenje me čvrsto držalo za koljevku rođenja. Kratkotrajna čarolija je nestala, izgubila se u vrtlogu bezimenog osjećaja i okusu razočaranja. Čitala sam Velikog Mona. imaginarni sudionik je bio čovjek kojem, odgojem žigosana, ne uzvratih želju bliskosti. Upitah se, što je grijeh, nosim li ga u sebi, koji je to grijeh? Uzročnik mog bijega iz koljevke odgoja je misao Svetog Augustina, Ako opraštaš, opraštaj iz ljubavi!!! Oprostih odgojiteljima i oprostih sebi zabludu. . Dijana Jelčić |