dinajina sjećanja

ponedjeljak, 27.01.2025.

Miruj, miruj srce moje...








„Tko je, srce, u te dirno,
Da si tako sad nemirno?
Kao ptica u zatvori,
Za svietom te želja mori:
Nij' u svietu nebo tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!..”

Pjesnici su u davnim vremenima često bili prognani sa ognjišta,
bjegunci, buntovnici. Iz njihove nijeme boli su izranjale pjesme,
njihova tugovanja su postajala poezija koju pamtimo. Davno
napisana pjesma je zrcalo sudbine Petra Preradovića.

Zrcalo naše sudbine, zemlja čokolade i satova je ostavila
tragove u pamćenju. Nije to bila dijaspora, bili smo samo
hodoćasnici novim iskustvima. sakupljači novih izazova
Bili smo sretni, radosni i ponekad zbog slabosti tužni.
Nakon četiridestljeća boravka nudili državljanstvo.
Imali smo mogućnost izbora. Izabrali smo
povratak u dolinu djetinjstva.
Cvjetni plac nas je dočekao bez cvjećarica za tezgama
pod suncobranima, okružen staklenim kućicama, savršeno
složenim buketima i aranžmenima za vjenčanja, rođenja, slavlja
rođendana, matura, diploma, godišnjica, okružen stablima, i novim
kafićima. U mladosti smo poslije noći prepune izazova tu slavili zore.
Statua pjesnika oduvijek bdije nad cvijećem. Danas djeca igrom, trgom
šire žamor radosti, veselja i smijeha. Povratak na cvjetni trg nas je usrećio






Dijana Jelčić

- 09:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica