Tiha pedagogija...
Nono, dobri moj nono...
Reka si, sićan se dobro i glasa tvog:
Život je spleten od tuge i od veselja
i pamti, uvik puni smo želja,
al' malo se ostvari od tog.
Glas Tereze Kesovije kruni moja sjećanja
na moga nonića, Rođen u najljepšoj uvali
na svijetu u gradu svetog Donata i Krševana,
sv Sošije, morskih orgulja i pozdrava suncu.
u vihoru prvog svjetskog rata je napustio grad
svoje mladosti i zaustavio na sjeveru.
Završio naćetu učiteljsku školu, zaposlio se
i studirao pedagogiju, a onda radio na
odgoju i obrazovanju djece u osnovnim školama
Njegova tiha pedagogija me vodila stazama
djetinjstva. usmjeravala me putem odrastanja,
naučio me voljeti sva živa bića, ljude, životinje,
drveće, cvijeće, glazbu, knjige i more.
A onda sam odrasla i spoznala da je život spleten
od tuge i veselja. U vrijeme došašća i Božića se
uspomenom vratim u idilu Badnjaka i njegova glasa.
Njegov bariton oživi u sluhu kad čujem tonove
klape Intrade Tomislava Bralića.
Pričinja mi se njegova tiha pedagogija još
uvijek živi u meni.
Dijana Jelčić
|
