Marketing
Mozaik...
Mama ispod slike lutke koju je utjelovila
na daslama koje život znače. U tišini
nesanice lutam starim fotografijama,
iz podsvjesti izranja emocija,
prožima me nemir iz priče odgledane
u djetinjstvu. Bilo mi je devet godina
tada nisam razumjela poantu,
gledala sam mamin ples
između dvoje ljudi koji su govorili
za mene nerazumljivim jezikom.
Kasnije pročitah dijalog djevojke i Arlekina.
Ta noć je bila zrcalo nečega nestvarnog,
noći ne ostavljaj samu svoju djecu,
uvedi nas u san. Sama, ostala sam sama
glas razbijene lutke izranja iz tišine.
Srce se budi, prelazi planine, mora, a
onda zaspe pod zvijezdama.
Sjetih se jednog našeg dijaloga,
govorili smo o ljepoti te poetske drame.
o ptici koja je ukrala srce, o lovcu koji
ubija pticu, o srcu koje padajući govori,
kako je lijep ovaj svijet.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 14.01.2025. u 08:28 sati.