26.02.2007., ponedjeljak
.Neka nova vremena
.
"Ova voda što se slijeva na zidu, ide li ona s unutarnje strane cijevi ili teče niz nit - je li nit mokra kad je takneš?" upitam je kad se vratila k meni. To pitanje formiralo mi se u mozgu nakon što je vlasniku prostora odbrusila da i majstor kad dođe radi posve isto što sad radi ona, te da će ta osušena nit proraditi nakon što je malo promrda amo tamo. Izgledala je kao da svira harfu a onda je voda potekla niz nit...
"Izvana teče!" veli ona gledajuć me nasmiješeno.
"Ma daj! Super! Meni molim te čaj, i volio bih da sebi uzmeš što god te volja!" rekoh neizoštreno zureći u prozirne niti preko kojih su klizile titrave kapljice raspršujući noćne boje neona. Da bih tako mutno gledao u vodu, morao sam gledati preko nje i njen je nejasan osmijeh bio savršena dekoracija - predivan detalj koji je suptilno ispunio sliku.
Točila si je colu u čašu, zahvalno.
"Ona cijev gore je pod pritiskom" reče najednom. "Prozirne niti izlaze iz gumica koje vrlo čvrsto brtve ta cijevi, veliki pritisak raširi malo gumicu i izbaci kap kroz nju koja onda klizi po flaksu naniže. Onda se voda skuplja u ovoj velikoj plosnatoj cijevi dolje, a u toj plosnatoj cijevi je i pumpa koja opet vraća vodu u gornju cijev!"
Jel se meni samo učinilo ili je njen smiješak sad bio pomalo ironičan. Podigao sam jednu obrvu, a ne radim to često. Zatim sam zatvorio blago raširena usta - napokon sam prihvatio činjenicu da nije samo prelijepa već i da u toj glavi nečeg ima. Itekako ima.
"Hvala...sad znam sve" rekoh smiješeći joj se, ali gledajuć i dalje osvijetljenu vodu, daleko - preko nje i šalice čaja. Mislim da je i moj smiješak sad djelovao pomalo ironičan, ali samo zbog neobičnosti situacije. Nisam to namjeravao kad sam sjeo, ali sad sam znao da se isplati nastaviti ovaj razgovor:
"Jel ti ovo baš pravi posao, ili studiraš?" upitam.
"Već šest godina radim, otkad sam završila srednju školu. Nisam htjela ići na faks."
"Baš šteta!" pomislim u sebi.
"Baš neobično." - rekoh na glas i naglo vratim pogled s kapljica direktno na nju. Smiješak uzpoznavanja, ramena se opuštaju, dlanovi se okreću prema gore a oči se blago šire. Progovaram:
"Inače...ja sam Ddadd!"
"Znam, vidjela sam na Vašoj kartici. Ja sam I., i molim Vas za broj mobitela!" ona će. Valjda zbog načina na koji je to rekla uopće nisam pomislio da mi se upucava.
"Ajmo biti na ti, može?"
"Može!" - nasmijala se zabacivši glavu. Njegovana crna lagano kovrčava kosa poletjela je natrag i poklonila mi pogled na lijepi, tanki bijeli vrat. Tada me zainteresirano pogledala, nekako ispod oka: "Reci, ti baš ništa ne piješ sa šećerom?"
Shvatio sam da sam zbilja odmaknuo vrećice šećera daleko od čaja. Godilo mi je što misli.
"Točno - ništa ne pijem sa šećerom!" - nasmiješim se, tražeći joj pogled. Kad sam joj ugledao duboke crne oči upitao sam je šeretski:
"A što će ti moj broj?"
"Rekao mi je gazda da ti uzmem broj kako bismo te mogli obavještavati o svemu što se događa." Veselo se smijala, tko bi znao zašto. A tada je dodala:
"Samo ti i još dvojica ste platili punu članarinu. Svi ostali su platili onu manju. Zato vas trojicu držimo ko kap vode na dlanu, hihihihi!"
Upitao sam samog sebe je li taj njen non stop i vrlo vjerojatno iskren smiješak ide na konto držanja mene 'ko kapljice vode na dlanu'? Ponadao sam se da ne. Osjetio sam želju da vidim što bi bilo da nisam toliko platio...ali prekasno je, platio sam! Sad će mi se uvijek smješkati sa barem jednim razlogom...
"Nevjerojatno mi je da nas je samo troje platilo - pa ovdje sve vrvi od članova!" rekoh pomalo zbunjeno.
"Da, ali ako se svi stolovi popune njih ću maknuti kako bi gosti mogli igrati, a tebe ne!"
"Ma daj?!" ko fol se iznenadim iako sam to već znao. Uživam kad mi objašnjava, shvatio sam to malo prije...
"Vidi:" - počne ona. Shvatio sam da i ona uživa objašnjavati: - "tu nižu članarinu svi oni pokriju za dva i pol dana. Ako netko tko dođe kao gost ne bi mogao igrati zbog njih, mi bi bili na gubitku! Te niže članarine smo uveli kako bi se pokrila praznina u jutro i rano popodne - nastojimo ih usmjeriti da dolaze tada!"
Shvatio sam tada da mi ta mlada dama priča kao da je vlasnica ovdje...kao da je kraljica! A nije.
Obična je konobarica...dobro, ne baš tako obična...
U nastavku večeri pričala mi je još i o vlasničkoj strukturi čitavog objekta, o dugoročnim ciljevima poduzeća, o profilu ljudi koji zalaze amo...a vrhunac večeri došao je kad sam shvatio da zna napamet sadržaj svih frižidera!
Bilo je to ovako:
"Kako znaš u kojem je frižideru što?" upitam je pokazujući na niz od desetak metalnih frižidera-ladica koje su sve u vlas izgledale isto.
"Ne samo da znam gdje je što, već znam i koliko čega ima!" bubne ona. Izgleda da joj je stvano bila smiješna moja začuđena faca jer se zvonko i od srca nasmijala. Tad se uozbiljila:
"Na primjer, imamo još trinaest fanti!"
Otvorila je jednu ladicu u sredini niza. U polupraznoj ladici bilo je uredno posloženo nešto nekakvih sokova...i trinaest fanti! Točno trinaest.
Ustao sam iako sam ovako mogao do sutra. Ali morao sam kući.
Pomalo mi se vrtilo u glavi...naime, ni konobarice više nisu što su nekad bile :)
Vaš Ddadd :)
|
22.02.2007., četvrtak
.Zajednički faktor
.
Kod majke sam na ručku. Ispred mene se kao prilog šepire paradajz i rotkvica. Nije baš da sam ljubitelj rotkvica...
"Pojedi rotkvicu sine, to je važno." reče mi majka.
"Što rotkvica ima a da paradajz nema?" upitam ja.
"Slovo R!" - bubne ona!
Pojeo sam...ne znam tko ne bi pokleknuo pred takvim argumentom :D
Vaš Ddadd
 
|
.Upoznavanje...
.
Prišla je večeras k našem bilijarskom stolu jer ju je Š. pozvao.
"Ovo je N." - reče Š.
"Š. je zaljubljen u mene" - drsko će ona, zezajući ga.
"Posve mi je to shvatljivo." rekoh joj mirno, gledajuć je mirno. Bio sam očaran.
Zacrvenjela se.
Kasnije, tijekom večeri:
"Čime se baviš?" upita ona.
"Danas sam dao otkaz" odgovorim joj. Nakon toga morao sam odgovoriti na još puno pitanja.
"Čime se ti baviš?" upitam sad ja nju, netom nakon što me je posve prorešetala.
"Ničim" ona će.
"Najbolji mogući posao!" uzviknem ja.
"Ja sam sponzoruša." ona će tad. Vrag će ga znat jel se šali i malo sam zastao:
"Kad sam imao osamnaest, i ja sam bio sponzoruša." rekoh joj polako, gledajući je u oči. Njeno me iznenađenje nije iznenadilo.
"Sponzorirali su me igrači bilijara koji su igrali slabije od mene.", velim i nasmiješim joj se. Laknulo joj je. Mislim da je u tom trenu zaključila da sam ipak taman dovoljno nenormalan:
"Ona djevojka s kojom si bio tu prije tjedan dana, jel ti to cura?" upita ona.
"Nije" rekoh.
"Pa što si onda izišao s njom? Prijateljica?"
"Da, prijateljica. Nisam želio biti sam za Valentinovo." - oči su mi vjerojatno bile stravično tužne pa je njen smiješak bio dalek i lagan, poput bijelog oblaka.
Igrali smo bilijar ostatak večeri. Kad god bi nam se pogledi sreli bio je to pravi okršaj očima. Činilo se kao da me pita: "Tko će prvi maknuti pogled? Ha?!"
Vjerujem da sam elegantno rješavao te dvoboje momentalnim dovlačenjem nekih parametara da nam presjeku vidno polje. Neriješeno je bilo na zadovoljstvo obiju strana - morao sam tako jer mi se čini da sam prestar za tango.
Upoznavanje je trajalo do tri u jutro. Postajem opet ja...i osjećam se pomalo divlje najdraži moji :)
Ako mi puhne, zaplesat ću jedan divlji tango kad je sretnem opet i zubima joj odvojiti ružu od prelijepih usana!
Vaš Ddadd :)
|
19.02.2007., ponedjeljak
.Možda nekom spasim život - drugi dio :)
.
Pozdrav svima, prije no što krenete čitati ovo, ako već dosad niste, bilo bi najbolje da ipak pročitate prvi dio, zar ne? :)
A sad još malo o temi:
Najprije da vas obavijestim da mi je tata odlično, posve se oporavio od jučerašnje havarije, ali ga je zato onaj živac pakleno uklještio i sad je praktički nepomičan u krevetu. Ne smije ni uzimati analgetike, objasnit ću vam zašto, ali prema onom jučer to je kikiriki i svi smo sretni jer znamo da će to proći :-)
Ispravak jučerašnjeg netočnog navoda:
Napisao sam jučer da se ukočio i pozelenio. Nije se ukočio već je posve omlitavio. Ono za što sam mislio da se majka bori da mu otvori usta kako bi mu ubacli tinidil umjesto nitroglicerina bilo je skroz suprotno - borila se da mu ih zadrži zatvorenima jer mu je ispadao nitroglicerin. Pozelenio jeste i to skroz.
Nadalje - u onoj situaciji bilo ga je skoro nemoguće polegnuti pa je on bio uspravno na stolcu, a glava mu je skroz pala na majčino rame. Ja sam, kako bi majka izdržala dok nazivam hitnu (već je i ona vidljivo padala duhom jer je otac evidentno skroz nestao, još k tome onako jezivo zelen), viknuo majci:
"Drži ga - ti imaš strašnu bioenergiju!"
To joj je zbilja pomoglo, sva se uzdigla i nadalje se borila ko lavica :)
A sad da vam pobliže objasnim što se izgleda dogodilo:
Tatu je uklještilo i osjetio je jake bolove. Uzeo je voltaren rapid. Voltaren je premazan nekom bojom kojoj treba dvije minute da se otopi u želucu. Čini se da je alergičan na tu boju i pao je u anafilaktički šok! To je izgleda bila izuzetno jaka reakcija na boju te tablete i, kako glavni liječnik interne kaže, po svim simptomima ta je reakcija uzrokovala prestanak rada srca.
U prvi mah liječnik je bio ljut što smo mu trpali nitroglicerin pa poslije tinidil jer je mislio da smo mu to dali odmah, čim je rekao da mu je slabo, a tinidil jako snižava tlak, ali kad je shvatio da smo mi to njemu trpali tek nakon što je problijedio pa pozelenio i posve se izgubio - nije disao, niti je imao puls - kad je to shvatio rekao je da je najvjerojatnije došlo do zastoja rada srca i da smo ispravno učinili - vjerojatno smo mu spasili život.
Već sam jednom davno imao na ovom blogu malo živčaniju raspravu sa jednom liječnicom, to je bilo kad smo spasili baku- moja priča "Zašto vjerujem u čuda. Činjenica je da su je tada liječnici bili pokrili nek umre, a da smo joj mi laici dali nitroglicerin i da je ona oživjela!
Isto se jučer desilo i sa mojim ocem - on je bio takoreći mrtav, mi smo mu dali pola tabletice i oživio je! Drugi put se počeo gubiti u trenu kad je došla hitna pomoć - taj put se gubio jer su mu nitroglicerin (koji se skoro nimalo nije otopio ali ga je izgleda to malo što se otopilo toliko vratio da je imao barem mrvicu sline da se tinidil otopi i skroz ga povrati) i tinidil snizili tlak ispod svake mjere!
Davno je mojoj majci koja je radila u zdravstvu jedan od naših najboljih liječnika prišapnuo:
"Kad se ništa više ne može, nemojte se bojati staviti nitroglicerin!"
Kako zbog jučerašnjeg razgovora sa liječnikom, tako i zbog reakcije hitne kad je drugi put došla k baki, te iz reakcije blogerice koja me napala da sam priču o baki izmislio, svijestan sam da davanje tih tabletica nije ustaljena i službena liječnička praksa ali sam isto tako svijestan da mi imamo dva od dva uspješna oživljavanja, a majka ih je imala još podosta dok je gledala što taj liječnik radi..
Nikako ne želim ispasti nešto sveznajuć ili pametan, ali ako je netko praktički mrtav, tinidil ga zaista neće još dodatno ubiti :-/
Ono zbog čega sve to pišem još jednom jeste sljedeće:
Nemojte te tabletice davati preventivno! To se daje tek u krajnjoj nuždi!
Mi smo u oba slučaja dali to ljudima koji su bili otpisani. Tinidil ima neku ludu sposobnost da od njega prokuca srce i vjerujem da ni dan danas liječnici ne znaju točno što je tu posrijedi. Znam da riskiram da me netko znanstveno i gadno popljuje, ali isto tako znam da je to dvaput dok sam bio prisutan zbilja pomoglo i da bih čak i volio da me netko tko istinski zna što se dešava popljuje! Svakako želim više znati o tome!
Dakle, pamet u glavu. Pitati liječnika smijete li uzet to, imate li kakve alergije na te lijekove i dati ako i samo ako vam stvarno druge nema - nema liječnika, a unesrećena osoba kraj vas više praktički ne diše, srce ne kuca....
I za kraj:
Kako je otac imao tlakomjer na ruci čitavo vrijeme, tako sam danas pogledao u memoriju što je tlakomjer izmjerio u trenutku kad je moj otac pao u nesvijest:
SYS: 053
DIA: 000
Čovjek tada skoro da više uopće nije imao tlak...
Toliko o tome, sve je super prošlo i za mene je ova tema okončana. Sljedeći put vam moram napisati nešto veselo, najdraži moji :)
voli vas vaš Ddadd :)
|
18.02.2007., nedjelja
.Možda nekom spasim život
.
Napomena prije no što krenete čitati:
Svakako vas molim da nakon ovog teksta pročitate i drugi dio, tj. prvi tekst iznad ovog!
Nipošto ne smijete poslušati naputke o lijekovima iz ovog teksta bez dodatnih pojašnjenja koja sam dao u gornjem tekstu. Sretno vam bilo :)
***
Najdraži moji. Još se sav tresem. Crven sam ko paprika i mučno mi je.
Prije otprilike jedan sat mog je oca odvezla hitna pomoć!
Počelo je benigno, trebali smo svi skupa ručati, on je gledao TV i pokušao ustati ali nije uspio - uklještilo ga u leđima. Takvo što mu se već jednom davno prije dogodilo pa se nitko, čak ni on, nije previše zabrinuo. Prišao sam da mu pomognem, podigao ga i posjeo za stol. Donio sam mu lavor da opere ruke i krenuli smo jesti. Odjednom on zajauče da ga boli i da mu damo voltaren. Majka mu ga da i on ga popije i nastavi jesti juhu. Uzeo je dvije žlice i zatražio tlakomjer! Naočigled nam je problijedio, majka je zavikala da pozovem hitnu pomoć a on veli da ne treba. Sljedeće sekunde je posve pozelenio (ono...baš pozelenio!) i izgubio svijest!
Sad ide ono zbog čega vam pišem:
Pozvao sam hitnu i nitko se nije javljao! Pozvao sam opet i ništa. Pozvao sam je i treći put sav u kaosu jer je majka neprekidno urlala "Zovi hitnu zovi hitnu" a ja sam urlao "Zovem zovem ali se nitko ne javlja". Tata se već posve ukočio i jedvo smo mu razmaknuli usta i ubacili nitroglicerin pod jezik. Od hitne očito ništa pa sam dao majci slušalicu da čeka da se ovi jave, a ja sam mobitelom pozvao policiju.
Javila se vrlo ljubazna žena, rekao sam joj da ne možemo dobiti hitnu, da mi otac ima infarkt i dao sam joj podatke. On je rekla da će poslati hitnu pomoć istog trena.
Nakon toga smo skužili da je tata mrvicu dobio boju pa smo mu otvorili usta i skužili da se nitroglicerin vrlo malo, praktički nimalo otopio, pa smo mu umjesto njega u usta umrvili tinidil. Sve vrijeme sam pokušavao dobiti hitnu pomoć. Dva puta sam čak dobio i poruku da je linija nedostupna!?! Tada sam ponovo nazvao policiju i ista žena mi je rekla da je ona odmah pozvala hitnu, da su krenuli i da imaju moj broj moba pa će nazvati. Nastavio sam zvati hitnu. Nakon bezbroj pokušaja ipak se netko javio i pitao sam ih jesu li poslali hitnu na našu adresu. Žena za telefonom mi je rekla:
"Ispred vaše zgrade su!"
Pogledao sam na sat. Od trenutka kad sam odustao od hitne i nazvao policiju, do trenutka kad sam dobio hitnu prošlo je točno 20 minuta. Mom ocu je upravo u tom trenutku počelo ponovo bivati lošije i hitna je stigla u pravi čas - stigla je točno u onom trenutku kad bih ih tek dobio na telefon da sam ih zvao normalnim putem!!!
Ne znam što bi bilo s mojim tatom da se nisam sjetio nazvati policiju, ovako su ga odvezli u bolnicu i upravo su mi javili da je on dobro i laknulo mi je beskrajno! Sad samo čekam da mi jave hoće li ga zadržati u bolnici, ako hoće pripremio sam popis svega što ću mu ponijeti. Evo:
ručnik
šlape
čarape x3
piđama
sapun
č. za zube
pasta
šampon
ap. za brijanje
češalj
t-shirt - ako ima infuziju ne može preko piđame.... x2
potkošulja x3
gaće x3
wc papir x2
papirnate maramice/vlažne
naočale
radio
sat
križaljke
kekse
Postoji mogućnost da ga puste kući, ovisi o rezultatima nalaza koji se upravo čekaju.
Da rezimiram najdraži moji:
1) Ne možete dobiti hitnu - zovite policiju!
2) Imajte uvijek u kući tableticu nitroglicerina i/ili tinidila. Ako nekom pozli, stavite mu pol tabletice pod jezik. Pomoć može, a ubit ne može :-/
3) Sve se desilo izuzetno brzo! Za manje od dvije minute moj je otac bio bez svijesti. Ne puštajte tu osobu da padne - zgrabite ju, zagrlite, masirajte, vičite joj, govorite joj da se vrati i drži, da otvori oči! Uvjeren sam da je danas to pomoglo, vrlo očito se vidjelo kako se otac potaknut nama trudi 'držati' :(
4) Neka netko pričeka hitnu na prilaznom putu. Tu sam pogriješio danas - mislio sam da će me nazvati na mobitel (jer mi je policajka tako rekla), a i nisam želio ostaviti majku i njega same pa nisam otišao ispred zgrade. Kad su mi na hitnoj rekli da su mi ispred kuće sjurio sam se dolje i našao sam samo vozača. Onda sam odjurio natrag u stan a doktora još nigdje nije bilo - izgubili su se u zgradi!
5) Priredite ove gluposti - zdravstenu knjižicu, deku!
Pitali su me: Daj neku deku. Tu deku su stavili na nosila nek moj otac legne na nju.
Pa onda su me pitali: Daj zdravstvenu knjižicu. Imao sam sve to pri ruci i pružio im.
Da sam to morao tražiti izgubili bi vrijeme, minuta je minuta - ako ne daj bože dođe do problema tri puta bih radije da mu se nešto zakomplicira u trenutku kad ga već guraju bolničkim hodnicima nego dok ga voze prema bolnici! Danas sam zaista iz prve ruke spoznao koliko minute mogu biti bitne! Prestrašno nešto!
Toliko za danas najdraži moji, nadam se da ovi moji napuci nikome od vas neće pomoći, naime, nadam se da ih nikad nećete trebati :)
Ako ih ipak zatrebate, e, onda se jako jako nadam da će vam pomoći!
Vaš Ddadd
Update.
Malo sam prespavao najdrazi moji i shvatio da post ne smije ostati ovakav. Obavezno procitajte i gornji post. Ne bih htio da ovaj post bude potencijalno opasan pa cu razjasniti neke detalje. Hvala vam svima na podrsci :*
|
16.02.2007., petak
.Iskrenost...vrlina?
.
Nazvala je malo prije. Veli:
"Ddadd, ja sam razmišljala. Razmisljala sam o nama.
Sjećaš li se kad si govorio da te zanemarujem? Uvijek sam mislila da to nije istina, ali jučer sam shvatila da jest! Zanemarivala sam te jako i sad znam da jesam, oprosti!"
Zatim je dodala:
"Nazvala sam jer sam mislila da će ti možda biti lakše ako ti to kažem!"
Na stranu to što mi po tom pitanju već duže vremena nije nešto naročito teško, na stranu što ne volim kad nazove, na stranu svi drugi osjećaji...osjetio sam da sad želim pričati totalno iskreno:
"Zbog toga što si mi rekla, nema mi što biti lakše! Tu činjenicu da si me zanemarivala ja sam već znao - dakle, nisi mi rekla ništa novo. S druge strane, to šti si TI to napokon spoznala, to je meni nebitno, prekasno je - mi nemamo više ništa zajedničko!
Činjenica da si TI shvatila kako je meni bilo sad se tiče samo tebe, samnom to više nema nikakve veze, meni osobno ta informacija znači jednako kao da me nazoveš i kažeš da si sinoć gledala crtić."
Plakala je malo...opet sam bio iskren:
"Ipak, drago mi je da si me nazvala i rekla mi to..."
"Stvarno?" upita ona.
"Da..." rekoh, smiješeći se.
To kao da ju je osokolilo.
"Čula sam se sa K. Pitao me je kako si ti. Rekla sam mu da ne znam, jer se ljutiš na mene i ne želiš baš pričati samnom..."
"Uopće se ne ljutim na tebe..." - posve iskreno ću ja. Udahnem zrak pa nastavim:
"...samo mi se gadiš. Jako mi se gadiš."
"Dobro." reče ona šuplje.
Mučno smo priveli razgovor kraju.
.
.
.
Kako je lako biti brutalno iskren kad želiš povrijediti onu koju si jednom volio najviše na svijetu!
Takvog mene sam već odavno bio zaboravio, a evo mi ga sad!
Jedvo čekam da se stražari napokon vrate onamo odakle su došli...
Vaš Ddadd :)
|
14.02.2007., srijeda
.Crno...ili pak ne + kratka priča na kraju :)
.
Bio sam malo po doktorima. Pa bih, nakon što bih se vratio od doktora ili iz bolnice, radio. Uvečer bih čitao. Vještica i kiša. Poklon jedne divne žene.
Nisam pisao...nisam želio opterećivati nikoga. Kad sam dobro želim da čitav svijet to zna. Kad nisam dobro želim da ljudi žive svoj život. I da budu sretni! Što ću im ja ovakav...
Danas sam primio mail. Razmislit ću si još o tom mailu - o njegovom značenju. Skoro posve nevezano uz značenje stigla je u tom mailu i pričica. Pričica koja mi je trebala dočarati kako razmišlja osoba koja mi je poslala mail. Vi, najdraži moji, vi znate da ja u pravilu ovdje ne prenosim tuđe priče i ne prepričavam viceve - trudim se biti originalan...ali ova priča je zbilja nešto posebno! Meni.
Možda pak vi iz te priče vidite kako ja razmišljam, možda čak lagano i naslutite zašto nisam dobro ovih dana - a možda ćete samo uživati. A možda čak ništa od svega? Ma ne...nikako ništa od svega, ne biste stigli do ove rečenice koju sad čitate, odustali biste od čitanja puno ranije da niste za ovu priču :)
Inače, ja sam vam dobro. Skužio sam još neke stvari o sebi, skužio sam čak i na dva primjera da sam osvetoljubiv! Tješim se i pomalo zavaravam...kakti učim pameti te ljude, ružne u duši, a u biti se beskrajno guštam što sam uzvratio udarac - tisućupostotna škorpionska ćud se ne može samo tako sakriti!
To znači samo jedno - da se u meni probudio nagon za samoodržanjem. Kad je kriza protiv nagona ne valja ići, nikako ne treba zanemarivati činjenicu da smo mi, ljudi, preživjeli sve okrutnosti prirode zahvaljujući tome što smo u važnim trenucima mislili samo na sebe.
Dok smo još sjekli kamenim sjekirama nismo nikako mogli naškoditi prirodi, ali danas smo prerazvijeni i dobro je da je naš primitivni nagon za pokoravanjem svega koliko toliko ukroćen jer bismo inače raznijeli Zemlju! Međutim, u svačijem životu rađaju se trenuci kad se čovjek osjeti ugrožen. Tada ne treba biti fini! To što sam fini ne znači da sam glup i da ću dopuštati svakome da me lupa po glavi. Maknut ću se i lupanje će prestati...ali što ako se ne mogu maknuti!? Prvo ništa...jer sam fini. Onda dobijem tlak. E, to je upozorenje - organizam kaže: "Ddadd, ako tako nastaviš, nikako nećeš doživjeti 150 godina! Učini nešto!"
Dugo je trebalo da se iz kutka mog mozga ponovo podignu davno uspavani stražari...ali kad su se digli posljedice su bile strašne! Ne po mene...dakako.
Moj fini ja kaže: "Ddadd, ti si životinja"
Stražar kaže: "Neka, ali je barem živ! A uskoro će biti zdrav!"
:)
Danas je Valentinovo. Zato sam se sjetio vas. Jer i vi ste ljudi koje volim, iako vas većinu takoreći uopće ne poznajem! Ironično - sumnjam da bih napisao ovaj post da danas nije Valentinovo...dan koji mi inače u mom životu baš ništa ne znači!
Uskoro, vrlo uskoro stvari će se posložiti tako da ću opet imati želje za pisanjem - neke teške priče kuhaju se u mojoj glavi ali ih se ne usudim zapisivati - mislim da sam sad jednostavno preprazan i prelogičan da bih pisao! Jedan moj znanac rekao bi: "Ne želim svoje Muze prostituirati!" Sad posve kužim što je htio reći.
Najdraži moji, uživajte, volim vas i dalje i uskoro ću pospremiti stražare pa ću posve biti onaj stari...i tada neće biti sretnijeg čovjeka na svijetu od mene! Kad, uskoro, prvi put nakon dugo vremena opet osjetim istinsku sreću, tada ću znati da sam opet uspio i vi ćete biti prvi koji ćete to saznati! I to ću vam servirati uz pregršt detalja :-)
I evo, to je sve stigli smo do samog kraja pa vam eto priča, ovo dolje vam je moj lako ušminkani copy paste :-)
NAHRANITI DRUGE
Jednom čovjeku pružila se prilika da obiđe i raj i pakao kako bi mogao izabrati svoje vječno konačište. Đavo je prvi dobio priliku da "potencijalnom gostu" pokaže pakao. Čovjek se iznenadio. Stanovnici pakla su sjedili za bogatom trpezom koja je bila prepuna svakojakih đakonija - meso, voće, povrće, kolači - sve što bi čovjek mogao poželjeti! Đavo se pravdao da više od toga stvarno ne može.
Ali, kad je čovjek pažljivije pogledao ljude za trpezom vidio je da se nijedan ne smiješi. Nije bilo nikakve muzike niti bilo kakvog veselja koje prati takve gozbe. Ljudi za stolom su bili mlitavi, tromi - bili su bukvalno kost i koža. U taj čas posjetilac je vidio da je svakom čovjeku viljuška zavezana za lijevu, a nož za desnu ruku. Kako su drške tih noževa i viljušaka bile dugačke više od metra, s tim se priborom nikako nije moglo jesti! Pred ljudima je bilo obilje hrane, a gladovali su!
Sljedeća stanica bio je, naravno, raj. Na veliko čovjekovo iznenađenje slika raja je bila potpuno ista kao u paklu - ista hrana, isti noževi i viljuške privezani za ljude i dugački više od metra! Ali, začudo, stanovnici raja su se smijali, pjevali i divno se zabavljali! Svi su sa guštom nešto žvakali i izgledali su vrlo zdravo i uhranjeno! Posjetilac se za trenutak zbunio i upitao se kako je moguće da u istim uvjetima rezultati budu toliko različiti. Ljudi u paklu su bili gladni, dok su oni u raju bili siti i zadovoljni. Onda je otkrio razlog. Svaki čovjek u paklu pokušavao je nahraniti samog sebe, ali je to bilo neizvodljivo s tako dugim nožem i viljuškom.
U raju je svaka osoba hranila osobu preko puta nje.
Pomažući drugima, pomagali su sebi!
Vaš Ddadd :)
|
09.02.2007., petak
.Tele Kinez :D
.
Najdraži moji, došao sam k svojima na ručak kad li kod njih upaljen TV...to Ančić igra Davis Cup protiv Haasa! Gledam i ne vjerujem jer Ančiću nešto zbilja loše ide.
Odlučim mu pomoći i velim svom starom:
"Vidi, ja sam ti pravi tele kinez. Sad ću pomoći Ančiću!"
"To se igra u Njemačkoj, kak misliš djelovati tako daleko?" - upita me stari.
"Ma, daleko, blizu...nama tele kinezima je svejedno..." promrmljam skoncentrirano, čekajuć pravu priliku...i evo je! Ančić je upravo opalio i loptica je vidljivo išla barem za pedalj u aut. Naglo sam se namrštio, bljesnulo mi je ispod oka i u taj čas se teren izvitoperio pomaknuvši se nekih trideset centimetara u stranu i loptica je pala u dio terena koji sam joj podmetnuo! Odmah potom teren se vratio u normalu. Nije se začuo sudac...nije bio aut - bio je to bod za Ančića!
Slavodobitno pogledam starog kad li me on spusti na zemlju:
"Zakaj nisi pomaknuo lopticu? Kaj nije lakše pomaknuti tu malu lopticu nego čitav teren?" upita me stari.
Pogledao sam u njega baš kao što svaki tele kinez bulji u šarena vrata i pljesnuo se po čelu:
"Joj, kako sam glup! Nisam se sjetio toga!" :D
Toliko zasad, pozdravlja vas vaš kosooki tele Ddadd :))
PS:
Nažalost, našem dragom Ančiću danas ni telad ni kinezi nisu mogli pomoći :)
|
06.02.2007., utorak
.A ja mislio... :D
.
Najdraži moji, nećete vjerovat što mi se upravo desilo!
Nazovem mobitelom frendicu i krene ona omražena poruka:
"Iznos na vašem računu bit će uskoro potrošen. Molimo vas obnovite svoj račun što prije!"
Super...baterija mi je totalno pri kraju a žena melje...sigurno mi je to podiglo tlak barem za 1 :D
Sljedi nastavak poruke:
"Trenutno stanje vaseg računa je..."
i onda najednom:
"KAHKAHKMMM KAH pet kuna i šezdesetosam lipa"!
Žena se nakašljala!
LOL LOL LOL!
Ima pravo moja baka...u mobitelu su mali ljudi koji pričaju...nisu ni oni nepogrešivi :D
Vaš Ddadd :)
|
05.02.2007., ponedjeljak
.Pokušaj vica :D
.
Najdraži moji, pitali ste što mi je diglo tlak. Ne mogu vam baš pričati o svemu, ne bi bilo lijepo, ali napalo me odjednom previse stvari, jednu bih vam baš i mogao ispričati. Ta pričica me nije skoro nimalo nasekirala, od onih 185 u tlaku, njenih je 5, ali tražili ste - čitajte :D
Izgubio ključeve od auta.
Odem u šetnju. Vratim se iz šetnje do auta i nema ključeva!
Imam duboke džepove, pazim, sjećam se svakog centimetra puta ali ključeva nema!
Nije to strašno reći ćete - odeš kući i izmeš rezervne ključeve.
Ja ću vam odgvoriti:
"Jasno da je strašno ako su ključevi koje si upravo izgubio rezervni ključevi!"
Naime, originale sam na identičan način izgubio prije tjedan dana!
I nemam rupu u džepu, provjerio sam ;)
Epilog:
Postojali su i treći ključevi za koje nisam ni znao da ih imam. Tako nisam morao provaljivati u vlastiti auto i mijenjati brave :D
Napravio sam odmah par kopija za svaki slučaj :-)
A sad samo za vas, najdraži mojii, svježi vic, izmislio sam ga prije nekoliko sati:
- Kako se zove ženski pastuh?
- Kujatuh!
:D
Vaš Ddadd :)
|
04.02.2007., nedjelja
.Crvenoglavi
.
Gospodo draga, najdraža, dogodilo mi se malo prije par preglupih i prefatalnih gluposti u nizu za koje nisam nimalo kriv i to mi je diglo tlak!
Prvi puta u životu sam istinski skužio što znači 'dići tlak' - navrla mi krv u glavu, lagano sam se tresao, osjetio sam neku slabost i mučninu.
Krenuo sam do ogledala i ugledao crvenoglavog. Presmiješan prizor, glava mi crvena ko pavijanova guzica, oči izbuljene ko da će otpasti, usne plave i lagano se tresu! Nisam mogao a da ce opako ne nacerim crvenoglavom :D
Onda sam uzeo tlakomjer.
tlak: 185/115
puls: 93
LOL
Ddadd :-)
|
02.02.2007., petak
.Priče...
.
Izišao sam van prije neku večer. Benigni izlazak u mirni birc koji je trebao proteći u komornom tonu završio je tipično Ddaddovski - tamo gdje nije trebao završiti - na bučnom mjestu prepunom rulje, a vaš se Ddadd neočekivano našao oči u oči i prilično blizu sa mladom zgodnom profesoricom srednje škole.
Počelo je drsko, u skladu s mojim stilom ponekad, kao zadirkivanje i šokiranje ovlaš, usudio bih se reći da sam gospodični čak u prvom trenu bio i malo antipatičan. Zatim je moje podjebavanje prešlo posve nenamjerno u pričanje priča. Istresao sam pred svoje društvo crtice iz mog života, na svaki lonac imao sam poklopac i, uživajući u dobrom i pametnom društvu, naglo sam ulazio u element tako da je veseli smijeh čitave ekipe bivao sve glasniji i češći, a jedne lijepe isprva sumnjičave oči sa svakom mojom rječju postajale su sve veće, sve toplije, sve nježnije!
Dok sam tako pričao, u jednom trenutku sam shvatio da pričam priču koju svi vi, najdraži moji, već znate - znate je jer sam je objavio ovdje! Tada sam prvi put u životu osjetio živu nelagodu zbog bloga!
Pomislio sam si: "Što ako me čita!?"
U tom trenu sam se samom sebi zacereketao, jer, ako me dama čita bit će:
a) Ti si Ddadd! Jipii, čitam te!
ili
b) Tu sam priču već negdje pročitala! Kradeš Ddaddove ideje ti, neotesani!
Čudno je to bilo: gomila ljudi, pivo (jako rijetko pijem), učiteljica, naše glave skroz blizu, osjećam njen dah, lagano sam opijen, a ona mi priča priču! Ozbiljno, pametno, slatko - njene su riječi govorile o njoj, njenoj intimi, ili točnije, o njenom vlastitom unutarnjem svijetu u kojem je odrasla...
U tom trenu shvatio sam nešto vrlo šokantno najdraži moji! Shvatio sam da sam vas, i ne znajući, iskoristio! Pišući priče vama dobio sam strašan osjećaj što ljudi vole, a što ne. I shvatio sam da sam čitavu večer pričao uglavnom ono što bi jedna divna duša, duša poput ove djevojke sasvim mi blizu, željela čuti! Jer imam ja i drugih priča, meni značajnijih ali manje velebnih - uzbudljive priče su veliki dio života bile moja svakodnevica, dok su obične, male, slatke priče nešto što sam očito propustio uvijek stremeći visoko...poput Ikara!
Dok je ta djevojka pričala o sebi priču kakvu imaju valjda sve djevojke svijeta, jedino što je ne znaju ispričati onako kako je pričala ona, osjećao sam da u mene sa tim njenim toplim riječima ulazi punoća, dašak jednog života, spoznaja o jednoj vrijednosti više...i sad je na meni bio red da moje oči počinju bivati sve nježnije i sve veće, i da je počinjem slušati totalno pažljivo, toliko pažljivo da se mi se činlo da bi bio smrtni grijeh ako propustim makar i jedno jedino njeno slovo...slovo njene duše!
Sretan ti put draga pričalice! Nadam se još ponekoj priči kroz koju godinu, kad se vratiš od tamo izdaleka. Ako ikad pročitaš ovaj post znaj da je ovo što sljedi ovdje samo zbog tebe...
Tanah je skraćenica koja se najčešće prevodi kao Biblija ili Stari zavjet, a u sebi sadrži početna slova tri osnovna dijela. Prema masoretskom tekstu, dakle prema židovskom kanonu, podijeljen je na 24 knjige i sastoji se od Tore, Neviim i Ketuvim, a kako se skraćenice izgovaraju sa samoglasnicima A i I, tako se od spomenutih početnih slova i samoglasnika dobiva riječ TANAH.
Voli vas Ddadd :)
|
|
