Prišla je večeras k našem bilijarskom stolu jer ju je Š. pozvao.
"Ovo je N." - reče Š.
"Š. je zaljubljen u mene" - drsko će ona, zezajući ga.
"Posve mi je to shvatljivo." rekoh joj mirno, gledajuć je mirno. Bio sam očaran.
Zacrvenjela se.
Kasnije, tijekom večeri:
"Čime se baviš?" upita ona.
"Danas sam dao otkaz" odgovorim joj. Nakon toga morao sam odgovoriti na još puno pitanja.
"Čime se ti baviš?" upitam sad ja nju, netom nakon što me je posve prorešetala.
"Ničim" ona će.
"Najbolji mogući posao!" uzviknem ja.
"Ja sam sponzoruša." ona će tad. Vrag će ga znat jel se šali i malo sam zastao:
"Kad sam imao osamnaest, i ja sam bio sponzoruša." rekoh joj polako, gledajući je u oči. Njeno me iznenađenje nije iznenadilo.
"Sponzorirali su me igrači bilijara koji su igrali slabije od mene.", velim i nasmiješim joj se. Laknulo joj je. Mislim da je u tom trenu zaključila da sam ipak taman dovoljno nenormalan:
"Ona djevojka s kojom si bio tu prije tjedan dana, jel ti to cura?" upita ona.
"Nije" rekoh.
"Pa što si onda izišao s njom? Prijateljica?"
"Da, prijateljica. Nisam želio biti sam za Valentinovo." - oči su mi vjerojatno bile stravično tužne pa je njen smiješak bio dalek i lagan, poput bijelog oblaka.
Igrali smo bilijar ostatak večeri. Kad god bi nam se pogledi sreli bio je to pravi okršaj očima. Činilo se kao da me pita: "Tko će prvi maknuti pogled? Ha?!"
Vjerujem da sam elegantno rješavao te dvoboje momentalnim dovlačenjem nekih parametara da nam presjeku vidno polje. Neriješeno je bilo na zadovoljstvo obiju strana - morao sam tako jer mi se čini da sam prestar za tango.
Upoznavanje je trajalo do tri u jutro. Postajem opet ja...i osjećam se pomalo divlje najdraži moji :)
Ako mi puhne, zaplesat ću jedan divlji tango kad je sretnem opet i zubima joj odvojiti ružu od prelijepih usana!
Vaš Ddadd :)
|
