30.04.2006., nedjelja
Ja frik...
Baš me zanima bi li ste vi objavili post nakon što ste išli spavati u 7 u jutro a probudili se u devet u jutro? Pa ste nakon toga igrali stolni nogomet do 7 navečer? A dan prije toga ste devet sati u komadu također igrali stolni nogomet. A između ta dva stolnonogometna dana ste čitavu noć ispravljali neke tuđe pogreške u projektu koji treba prošljakati odmah u jutro?
Kako vidite, umjesto da idem spavati ja objavljujem post...znači trodupli sam frik:
stolnonogometni frik
radoholičarski frik
blogerski frik
:)
Da se pohvalim (ko da bih i mogao napisati post a da se ne pohvalim ;) ):
Bio je jučer turnir, igralo je sedamdeset parova, od kojih su mnogi bili vrlo jaki, neki su samo zbog tog turnira doputovali iz Splita, Rijeke, Istre, Varaždina, Osijeka...
Mi smo bili četvrti :-)
Trebam krevet, čim legnem popit će me i sanjat ću stolni nogomet, ne zato što bih ja to htio već zato što sam frik...frik...frik...zzz...z
:D
|
29.04.2006., subota
Škripe li vam kreveti? ;)
Hej, najdraži moji, par puta godišnje nekud otputujem i primjetio sam jednu pojavu zajedničku apsolutno svim privatnim smještajima u kojima sam bio pa sam odlučio da vas pitam:
Škripe li apsolutno svagdje kreveti?
Mislim...dođem sa Dragom, trebam odmor i putene užitke (to baš i nije odmor...doduše...kako kome :D ) taman se 150 kila zajedničke mase uzbiba kad počinje cvilež šarafa, lupanje kreveta u zid, njihanje...ma jel to namjerno napravljeno kako bi vlasnici apartmana u svakom trenutku znali što mi radimo!?
Napominjem da ne odsjedam u baš najjeftinijim smještajima gdje bi se to još donekle moglo i očekivati...
Molim vaša iskustva i još samo da ovim putem apeliram na vlasnike apartmana da za sezonu što predstoji nabave solidne krevete i da to unesu u prospekt. Slobodno tu dodatnu pogodnost smiju naplatiti 20 kuna više po noćenju.
Tako bi prospekt mogao izgledati ovako:
KLIMA...............................................DA
TELEFON...........................................PO UPITU
TV.....................................................DA
SATELITSKA TV.................................DA
STROJ ZA PRANJE RUBLJA.................PO UPITU
TERASA............................................10 m2
OSIGURANO PARKIRALIŠTE..............DA, 5 AUTA
POGLED NA MORE............................DA
UDALJENOST OD MORA....................30 m
UDALJENOST OD CENTRA.................35O m
DRŽANJE KUĆNOG LJUBIMCA............DA
GRIJANJE..........................................DA
KUHINJA...........................................HLADNJAK, PEĆNICA, ROŠTILJ
KVADRATURA....................................72 m2
NEŠKRIPAJUĆI KREVET.................DA! 
Vaš Ddadd :)
|
28.04.2006., petak
Trrrinaest stupnjeva iliti kako se kupati i kad se nitko ne kupa :)
Moram priznati da ne volim utrčati u more. I kad je voda najtoplija ja vam uđem u plićak i polako hodam prema sve dubljoj vodi. Tek kad mi se smoče gaće tada znam da mi nema povratka pa se onda poprskam i bacim u vodu. Jasno, ima iznimaka, meni zaista nije nikakav problem brzo ući u vodu ako je potrebno, ali više volim ovako :)
Prije par dana sam se kupao na Lošinju. Voda je bila prilično hladna - oko 13 stupnjeva. Bilo je to zbilja zanimljivo iskustvo.
Kad ljeti ulazite u more i kad vam se noge toćaju u plićaku uskoro vam postane ugodno toplo za njih te je vam sve lakše ići dublje. Kad sam prije par dana ulazio u vodu nije bilo šanse da mi ikako bude toplo od toćanja, smisao zagrijavanja mog tijela bio je u kretanju a ne u navikavanju na hladnoću pa sam, čim sam to skužio, poduzeo sve mjere da uđem u vodu što prije. Prvo sam se počeo lagano prskati vodom da si snizim temperaturu, onda sam se počeo polijevati po prsima i po leđima. Tako sam se čeličio par minuta i kad sam zaključio da mi je sad prohladno od hladnog vjetrića koji je pirkao po meni uronio sam u more. Šoka uopće nije bilo, voda je bila ugodna - zima mi je bilo jedino za tricepse na rukama!
Počeo sam plivati, mislio sam da će mi se tricepsi tako zagrijati ali šipak, nikako, uvijek taj isti ljigavo hladni osjećaj u njima. Plivao sam neko vrijeme i udaljio sam se pedesetak metara od obale i bilo mi je full ugodno! Uopće mi nije bilo zima osim za tricepse. A onda je počelo nešto jako čudno!
Kroz čitavo tijelo počela mi je strujati jaka toplina! To je bio tako nevjerojatan osjećaj - za tricepse mi je zima, a svagdje drugdje vruće, kao da sam u vrućoj vodi i kao da toj vodi temperatura stalno raste - iz trena u tren bivalo mi je sve toplije!
Moram priznati, osjetio sam neku nelagodu i odlučio nikad ne saznati što se dešava kad voda postane nepodnošljivo vruća :)
Otplivao sam do obale, dobro se osušio i osjećao sam se fenomenalno, tako se još i sad osjećam, inače mi stalno curi nos, ali evo, već par dana ne trebam maramice - zdrav sam ko dren!
I tako, ako ikako možete bućnite se malo i van sezone, zbilja vrijedi doživjeti i osjetiti kako je ljudsko tijelo savršeno prilagodljiv stroj :-)
Vaš Iron Ddadd :D
|
27.04.2006., četvrtak
Što ne volimo kod bivših III - kra(l)j sapunice ;)
Eh, najdraži moji, najsmiješnije u čitavoj priči je što sam zbilja morao ići - odradio sam 3 poslovna sastanka i usput Dragu odbacio do faksa. Dilema je bila jedino objaviti sve u ovom terminu ili objaviti onoliko koliko sam napisao :) Super je ispalo, sve si nekako mislim da se okušam u pisanju sapunica :DD
Ako netko slučajno ne zna o čemu se radi nek prvo ode na prethodni post pa će sve skužiti 
Pa da nastavim:
***
Ja sam ležao, ona se privukla mom licu kao da će mi dati pusu u obraz....imala je krajnje ozbiljan izraz lica, dobro ga je glumila...
Prišla mi je licem skroz blizu, njene lijepe duboke crne oči bile su zagledane u moje i nekako tople, nježne.
"Ribice, ja sad idem spavati." rekla je tiho i ovlaš me poljubila u obraz. A onda je spustila glavu i naslonila lice na moja prsa!
A tada je veselo digla glavu: "To mi je smetalo!"
?!?!
Moram priznat da sam bio krajnje iznenađen...
"I?! Što ti je tu smetalo?" upitam zbunjeno.
"Ma daj, kak ne kužiš, stavio bi mi svaku večer glavu na prsa a onda bih ga morala zagrliti i držati u krilu! Osjećala sam se ko da sam ja tu muško!"
Počeo sam se smijati ko lud a ona doda:
"Ponekad bih ja njemu rekla: Hoću da se zamjenimo, ti lezi a ja ću ti staviti glavu u krilo! Fakat nisam više mogla!"
Urlao sam od smijeha ali sam htio da mi malo nahrani Ego:
"A kako se osjećaš samnom?" upitao sam.
"Ko sa pravim muškarcem!" odgovori ona ko iz topa.
O Yeah :D
|
Što ne volimo kod bivših II ;)
Na vašu beskrajnu sreću Draga  je dala zeleno svjetlo pa ću vam opisati što nije voljela kod bivšeg :) Ovo je nastavak prošlog posta, samo ću se nadovezati na njega! Uživajte u prosvjetljenju, vi voajeri bez premca :)))
****
Nisam samo ja bio ozljeđen. Draga se odbila od mojih rebara (ja sam elastičniji od poda, hihihihihhi) i lupila desnim ramenom u rub našeg ogromnog bračnog kreveta. Tada je ona legla na svoju polovicu držeći se za rame a ja sam ostao ležati gdje sam već i bio. Pa sam prosoptao onu:
"U, jebo te...nije ni čudo da to nisi voljela kod njega..."
...a Draga se počela smijati iz sveg glasa:
"Hahahaha, nasmijavaš me, ali pojma nemaš kako me boli rame!"
"A meni se klimaju rebra!" odgovorim joj ja, pa smo se počeli smijati tako jako da su nam počele ići suze od smijeha (ili muke, tko bi ga znao :D ).
Kad se situacija malo smirila draga se dovukla do mene i rekla:
"Evo, sad ću ti pokazati što nisam voljela kod njega!"
Ja sam ležao, ona se privukla mom licu kao da će mi dati pusu u obraz....imala je krajnje ozbiljan izraz lica, dobro ga je glumila...
Uh, upravo sam se sjetio da moram nekud ići...nastavit ću popodne! :))))
|
26.04.2006., srijeda
Što ne volimo kod bivših ;)
Spremamo se Draga i ja spavati, kad li me upita Draga:
"Znaš što ja nisam nikako voljela kod svog bivšeg?"
"Što?"
"Evo, sad ću ti pokazati, lezi na leđa, ti si ja, ja sam on."
"Ček, ček, ja sam ti i ležim, ti glumiš njega i sad ćeš mi pokazati što nisi voljela kod njega?"
"Da" umiljato će Draga pa ja legnem na leđa bezazleno, ništa ne sluteći...
Ja ležim i Draga počne hodati po krevetu prema meni. Još uvijek nisam slutio ništa...
Kad mi se pribiližila krenula se sagibati da mi pokaže ono što ne voli kod svog bivšeg a tada se spotaknula na neki nabor na krevetu i pala!
Znate li kako se dočekate kad padnete, kad skroz ispružene ruke i otvorenog dlana udarite u pod tako da ne padnete na lice? E, točno tako je Draga pala na moja rebra, divljački me je munula svojim otvorenim dlanom! :D
Nisam baš mogao disati, sve me je boljelo, soptavo sam se smijao ali nisam odolio da ne procijedim kroz zube:
"U, jebo te...nije ni čudo da to nisi voljela kod njega!"
|
Falili ste mi :)
Ej, najdraži moji, baš sam si sinoć jako poželio da dođem i 'vidim' se s vama, počeo sam vas posve smatrati svojim prijateljima...i falili ste mi :)
Preumoran sam da nešto nadahnuto pišem, umorio me pozitivno ovaj odmor, bio sam u Artatoreu kraj Malog Lošinja, bilo je stvarno mrak, uživao sam totalno - kupao sam se, jedan dan sam sa Dragom hodao blizu 20 kilometara a od toga pola po najvećem suncu, društvo je bilo odlično, roštiljalo se, sunčalo se, spavalo...a sigurno se radilo još ponešto sa 's' (kao recimo sanjalo :D )
A sad, crtice presmješne (draga mi je npr. umalo slomila rebra, hahahahahaha :) ) sljede ovih dana, a za večeras sam vam spremio posebnu poslasticu - filozofski ICQ razgovor između mene i nikog drugog doli samog
KOBILINOG ZUBALA!
Dakle, pogledajte vi duboke teme o kojima se raspravlja kasno noću, upotrebljavajuć frtalj mozga (normalni ljudi upotrebljavaju 2 posto...navodno :D ):
zubalo(12:25 AM) :
ako padas u rupu bez dna, znaci li da na kraju umres od zedji/gladi?
ddadd(12:25 AM) :
ne...
ddadd(12:25 AM) :
ne znači :-D
zubalo(12:25 AM) :
kako ne? ne umres od udarca kad nema dna
ddadd(12:25 AM) :
manevriraš
ddadd(12:25 AM) :
ko padobranci
ddadd(12:25 AM) :
padaš brže ili sporije
ddadd(12:25 AM) :
pa loviš hranu putem :-D
zubalo(12:25 AM) :
a sises vlagu iz zraka?
ddadd(12:25 AM) :
loviš i vodu
ddadd(12:25 AM) :
piješ štakorima krv :-D
zubalo(12:25 AM) :
a stakori padaju usporedo s tobom?
ddadd(12:25 AM) :
ne, ali nešto pada brže, nešto sporije, zbog otpora zraka
ddadd(12:25 AM) :
ako se raširiš skroz vodoravno padaš relativno sporo
ddadd(12:25 AM) :
ako putem uloviš kakvog medvjeda, od krzna mu načiniš padobran :-D
zubalo(12:25 AM) :
pa ako copis koji kamen, malo zbuke, napravis kucicu...
ddadd(12:25 AM) :
tako je :-D
zubalo(12:25 AM) :
copis zenu, osnujete obitelj...
ddadd(12:25 AM) :
evo, vidim, ufurala si se :-D
zubalo(12:25 AM) :
hvala, rijesio si moje dileme, sad cu mirnije spavati
ddadd(12:25 AM) :
hahahaha
Eto...sad znate tajnu...upadnete li u rupu bez dna, još uvijek nije sve izgubljeno...
Vaš uvijek optimistični Ddadd :D
|
21.04.2006., petak
Odoh ja proć 
Bio sam kod Drage večeras.
Morao sam ići kući neke stvari dovršiti za jednu firmu pa sam pogledao na sat i skužio da je već 00:22!
"Uh, čini mi se ko da je bilo jučer kad sam došao kod tebe!" rekao sam joj i zbrisao kući :D
Kako možete naslutiti po slici, za 4 sata ustajem i idem na more, tamo vjerojatno neću imati kompa pa se vidimo u utorak 
Živili vi meni!
Vaš Ddadd :)
|
20.04.2006., četvrtak
Prst haiku :D
Posvećeno jednom fake haikuu ali neću vam reći od koga  <--- link, hihihihi :)
Svi prsti savijeni
Osim srednjaka
I palca na kažiprstu.
Vaš Ddaad
:-D
|
19.04.2006., srijeda
Nenastojanje
Vozio sam se prije neki dan s prijateljem po Novom Zagrebu. Prošli smo pokraj upaljenog lampaša okruženog cvijećem. Obojica smo pomislili isto i ušutjeli. Taj lampaš koji je svjetlucao u sumrak postavila je jedna mlada žena - jako dobra prijateljica od frenda s kojim sam se vozio.
Žena svakodnevno uređuje mjesto pogiblje svog supruga već nekoliko godina i obojica smo pomislili isto - da je vrijeme da krene dalje sa svojim životom! Krajnje joj je vrijeme iako je priča koja ih je zadesila prestrašna:
Vjenčali su se njih dvoje i uselili u svoj vlastiti stan. Ona je u visokoj trudnoći, imaju dobre plaće, napokon su kupili stan - sve je bilo više no idilično. Trebalo je još samo u taj novi stan donijeti još neke sitnice pa su suprug i šogor krenuli po to. Na tom križanju gdje gori lampaš pokupio ih je pijani vozač autobusa i usmrtio ih na mjestu! Odnio je dva mlada života i uništio još dva - ženin život i život njenog nerođenog djeteta.
"Bolje se roditi bez one stvari nego bez sreće" uzdahne moj frend pa nastavi:
"Neki ljudi guraju, upiru, trude se, rade ko crnci, nigdje ne griješe ali nikako da im krene! A neki drugi, da leže netko bi uplatio loto umjesto njih i dobili bi!"
To je bio moment kad sam počeo razmišljati o nenastojanju. Rekao sam:
"Znaš što ja mislim? Ljudi kojima ne ide svijesni su toga pa se grče više no što treba. Žele da im primjerice iduća stvar kojom se bave napokon krene. Sad su već nestrpljivi i ako vrlo brzo ne vide da je krenulo tada se emotivno vežu za ishod i jurnu bezglavo u to. Ako uspiju onda sa uzdahom kažu da se oni za sve moraju pomučiti pet puta više no drugi, a ako ne uspiju, tada kažu da njima ništa, baš ništa u životu ne ide, ali ne kuže da su vukući ko sivonje zbog tog neuspjelog cilja zanemarili hrpu aspekata života u kojima bi bili uspješni ali ih prihvaćaju zdravo za gotovo jer su 'lagani za ostvariti'. Da ostvare baš sve lagane ciljeve koje im se u životu nude, u svojim očima i u očima drugih bili bi jako uspješni...i usput bi počeli raditi komplicirane stvari - zbilja bi ih radili doslovno usput, sa lakoćom!"
Jel' vam se ikad 'upucavao' netko tko je 'zagorio'? Meni jest, mnogo puta.
Kako ste doživjeli nervozu osobe koja vam se upucava? Ja sam je doživio kao nešto uznemirujuće i, iako bih razumio da je žena koja želi biti samnom nervozna jer je na domak cilju i jer misli da bi bilo krajnje vrijeme da uspije, ne bih mogao biti sa njom! Titrava ponašanja, znojenje od nervoze, nesuvisao govor i zgrčeni osmijeh meni nikako nisu privlačni i sa takvim ljudima se i ja počenem osjećati nervozno pa zbrišem što prije koliko god me noge nose!
A zamislite sad istu tu mladu damu koja mi se upucavala, zamislite je smirenu, blagog osmijeha, sretnu. Odjednom je trideset puta ljepša! Možda i ta dama želi biti samnom, ali zna da je život prepun slatkih malih stvari i da je svaki dan užitak za sebe. Njeno nenastojanje je uspaljujuće i različito - ne bude li danas ništa od nas, bit će sutra. Ako ništa ne bude ni sutra, barem je uživala u svakom trenutku. Možda bi da je nešto bilo uživala više, ali da je čitavo vrijeme bila nervozna i nestrpljiva, tada uopće ne bi uživala! Nadam se da se slažete sa ovim što sam napisao :)
Ista stvar je i u biznisu. Kad smo trebali suradnika za jedan projekt vrijedan 3 milijuna kuna jedan mladi stručnjak, vlasnik jedne firmice, nas je toliko ispilio svojim agresivnim htjenjem da bude u projektu da smo svi pomislili da čovjek nema što jesti i da je neuspješan. Nije nam bilo ugodno u njegovom društvu i potražili smo druge suradnike, makar bili malo nepovoljniji, samo nek su ugodni i nek pridonesu dobroj atmosferi u projektu.
Duboko vjerujem da je ista stvar i u življenju. Evo nekih primjera:
1)
Moj frend i ja u gradu smo sreli dvoje ljudi koje nismo vidjeli godinama. Ušli smo u jedan kafić i to se pokazalo kao totalni promašaj - konobar je bio živi očaj! Prvo nije frendu donio šećer uz kavu, niti mu je donio vodu. Na svekoliko mahanje konobar se napokon udostojio doć i kad se vratio donio je samo vodu. Onda smo ga dozivali još valjda deset minuta pa je donio šećer ali je tada moj frend puko jer se kava ohladila i tražio je novu. Tip se deset minuta kasnije vratio sa istom tom kavom - to je bilo posve očito!
Unatoč tome, u pauzama između svađanja sa konobarom razgovor je bio baš ugodan a prijatelji koje smo sreli meni su bili jako dragi. Meni to popodne nikako nije bilo promašeno ali mom frendu jest...momak se sav zapjenio da dobije ono što mu pripada umjesto da uživa u istinskom razlogu zašto je sjeo! Na kraju kad je trebalo platiti frend se do krvi posvađao sa konobarom i rekao da neće platiti. Na to sam sad ipak morao reagirati jer mi je bilo neugodno od opće neugode i izvadio sam pedeset kuna. Mojih zadnjih pedeset kuna - nije da sam čitav svoj život u svakom momentu imao love :)
Konobaru sam rekao da zadrži kusur jer će mu trebati s obzirom da mi ovamo nećemo više ići i da ćemo svima pričati kako je tu, a da vjerujem da će i druge mušterije pričati. Kad smo izlazili u glavi mi se motalo kako mi je neugodno hodati bez kune u džepu a onda se desilo čudo! Dva koraka dalje od birca na podu je ležalo 50 kuna! Jedino sam ih ja spazio i sagnuo sam se po njih...a čitavo društvo je prasnulo u grohotan smijeh :)
Birc je propao.
2)
Djevojka s kojom sam bio pet godina u vezi događaj koji ću vam opisati vidjela je više puta...
Bili smo gladni i odveo sam je na ručak u menzu pa na kavicu. Dao sam svojih zadnjih dvadeset kuna. Ona sva tužna...pita kako ću sad bez novaca a ja joj velim da nema problema i da sam sretan što sam taj novac mogao potrošiti zato da nam bude lijepo.
Pratim je na faks, gužva je ogromna, penjemo se stubištem na kojem je more ljudi ali ja se sagnem i praktički ispod nečije cipele otrgnem 20 kuna! A moja zapanjena draga nikako da se navikne :)))
3)
Izigrao je vlasnik kluba za koji sam igrao obećanje koje mi je dao i odbio mi platiti put na turnir u Osijeku. Sav snužden hodao sam Kvatrićem sa frendom i objašnjavao mu da mi taj novac treba i da ne mogu ići u Osijek ako se neko čudo ne desi. Odjednom na jednoj tankoj rešetki pored neke zgrade primjetim sto kuna ali kako?! Novčanica je bila presavijena na pola i stajala je oko jedne šipke od rešetke skoro posve nevidljiva! Možda je tamo bila već nekoliko dana, tko bi ga znao, uopće me to ne bi začudilo! Uzmem ja tu novčanicu i sav sretan velim prijatelju da idem u Osijek! Bio sam treći na turniru...a klub je propao.
Da pokušam rezimirati:
Vjerujem da se sve treba postići tako što želimo i nastojimo to postići, ali da za svaki cilj postoji granica našeg nastojanja. Odemo li preko te granice to će biti kontraproduktivno i opasno.
Ova tri moja primjera su istinita iako nipošto nisu jedina. Računam da sam u životu na cesti našao novaca u količini od preko tisuću eura :-)
Ta tri primjera su pomalo populistička, ali mislim da imaju jednu poruku - da je sve u ravnoteži i da svojim prekomjernim nastojanjem stvaramo neravnotežu jer stvari ako su dobro posložene i ako idu svojim tokom najčešće se riješe uz relativno mali trud.
Druga poruka tih primjera bila bi u samom stanju svijesti.
Da sam sav očajan sjedio doma i kukao zašto ne mogu u Osijek ne bih živio - ne bih bio u kretanju koje me je dovelo do mjesta gdje ima novaca i ne bih išao u Osijek i ne bih bio treći i ne bih zaradio novce!
Ja u tu svoju tvrdnju vjerujem 100%...
Toliko zasad, udavio sam vas baš :)
Vaš Ddadd
:)
|
18.04.2006., utorak
Neo Tech Man
Jednom davno moj je otac primio neki prospekt u kojem je na hrpu načina objašnjavano što je to Neo Tech. Tamo se pričalo kako se prateći principe Neo Techa možeš obogatiti u kratkom vremenu, a sve što treba da se obogatiš je da pljuneš par stotina dolara i uputstva će ti stići poštom. Bio sam mali i meni se tih par stotina dolara nije učinilo puno, čak i ako su ta uputstva ćorak. Naime, već mi je taj prospekt dao neke smjernice koje su mi se (čak i onako malom) činile vrijedne 300 dolara! Mom tati to je bilo puno te tako nikad nisam ništa detaljnije saznao o Neo Techu.
U toj reklami nalazile su se neke tablice usporedbe između Neo Tech igrača pokera i varalice:
Neo Tech Man je smiren - varlica napet
Neo Tech Man ne vara fizički već psihički - varalica vara skrivajuć karte
Neo Tech to radi tako da su ljudi koji gube sretni. - varalica kad dobiva ljuti druge ljude...
Kako sam odrastao sve više sam se posvećivao širenju horizonta, proučavanju znanja drugih ljudi. Lunjajući tako putovima znanja i spoznaje naletio sam na jedno ime:
Dr. Frank R. Wallace
On je utemeljitelj Neo Techa!
Život tog momka pokazuje da Neo Tech nije puka tlapnja, sve čega se taj tip u životu primio donjelo mu je novac! Njegova filozofija Neo Techa je doktrina, iako se mnogima čini kao da je to tek alat za stjecanje novca. Moj dojam da je njemu to prije svega bila primjenjena znanost. On je prvo doktorirao na tome, optimizirao je načine komunikacije i djelovanja izbacivši sav misticizam iz tih sistema življenja. Znači, nema onog: 'rođen pod sretnom zvijezdom' već se smatra da je sve u rukama Neo Tech čovjeka!
Tip je i napisao knjigu prodanu u milijune primjeraka. Knjiga se zove:
A Guaranteed Income for Life by Using the Advanced Concepts of Poker
Poker je igra na sreću u kojoj najbolji uvijek pobjeđuju! Vjerujte mi, nema bolje asocijacije na život od pokera. Brijem da Wallace Ward (kako mu je nick) nije slučajno svoje principe išao kaliti na pokeru! Sve što treba znati kako da se uspije u životu može se naučiti na pokeru.
Jedan primjer koji pokazuje da taj momak ništa ne prepušta slučaju mogao bi vam biti njegov pseudonim: Wallace Ward.
Studije su pokazale da ljudi puno lakše (i sretnije) pamte imena i prezimena koja počinju istim slovom! To su znale još brojne filmske zvijezde (Marilyn Monroe npr) ili Walt Disney (Donald Duck, Mickey and Minnie Mouse)...
Uglavnom, nedavno je umro izniman čovjek, biznismen, znastvenik, pisac i pokeraš Wallace Ward, momak za kojeg sam nekoć davno mislio da je šarlatan ali sam usvojio neke principe iz prospekta koji prodaje njegovu filozofiju. Ti principi su mi puno pomogli u životu. Tek puno kasnije shvatio sam da nije svatko tko želi objasniti svijetu kako da živi bolje šarlatan - trebalo je da nadiđem okvire tradicionalnog odgoja kojem sam (jer sam rođen na Balkanu) podvrgnut da shvatim kako je želja da se dobro živi prirodna i da rad red i disciplina nisu u suprotnosti sa stjecanjem.
Živio ti u našim srcima dragi moj Dr. Frank R. Wallace, a ja ću tebi posvetiti svoj sljedeći post, post koji ću nazvati "Nenastojanje" i u kojem ću opisati neke stvari ali ću ih ipak malo ogrnuti misticizmom.
Jer...ipak sam ja tisućupostotni škorpion :)
Do tog mog novog posta voli vas i pozdravlja vaš Ddadd
:)
Update
Upravo primjetih da je danas godina dana kako pišem blog! 
Bili ste divni, jako volim ovu proteklu godinu svog života!
|
17.04.2006., ponedjeljak
Film Noir :-)
Prvo da vas nešto pitam. Ako napišem ovo što ću napisati, koliko vas će još pogledati post ispod, moj novi aforizam za koji samo čekam da mi netko napiše da ga je već čuo :) Slobodno napišite ispod bilo kojeg posta što mislite o njemu, neovisno o tome koliko je taj post star - nemojte se sputavati, niste mi dosadni, naprotiv :)
A sad sljedi ovo što vam želim reći...nešto što se dogodilo noćas dok sam u sumnjivom kiosku na kraju Zapruđa sa Dragom kupovao čokoladu...istinita priča!
****
Uskršnja je noć. Sablasna mirnoća bila je samo privid. Osim ponekog šetača psa i par teturavih pijanaca nikoga nema na ulicama grada, ali krikovi su ionako negdje drugdje, daleko od vidljive stvarnosti. Dvoje ljudi, Draga i ja, u starom prašnjavom autu jure put kioska na kraju Zapruđa, jedinog mjesta u blizini na kojem se može kupiti čokolada.
Prilazimo ružnom kiosku, smeta mi golemi terenac koji nepomično stoji nasuprot nama te stalno pali i gasi svjetla. Parkiramo i izlazimo iz auta. Dok mi hodamo prema kiosku iza mog auta stane još jedan auto sličan mom. Iz auta izlazi prelijepa mlada žena. Čim je izašla tajanstveni auto se okrenuo i nestao u noći.
Čovjek koji je radio u kiosku bio je na trenutak izašao van noseći vreću punu staklenih boca. Kad se vratio pred kioskom se već skupio maleni red. U tom redu stajali smo Draga i ja prvi na redu, iza nas ta lijepa mlada žena, a pokraj nas stajao je čovjek koji je izgledao kao pijanac, ali moje je kockarsko oko ocjenilo da nije pijan!
Draga je kupila čokoladu. Platila je novčanicom od sto kuna a čovjek u kiosku vratio joj je petsto kuna! Draga je odmah primjetila pogrešku i čovjek se počeo ispričavati da je mislio da mu je ona platila novčanicom od tisuću kuna. Nakon kupnje ušli smo u auto i krenuli, skoro zgazivši 'pijanca' koji je s nama čekao u redu. Pijanac je brzo otrčao u mrak a onaj terenac koji je dok smo dolazili palio i gasio svjetla izjurio je pred kiosk. Mlada žena koja je čekala iza nas ušla je u terenac.
"Zamisli, a mogla sam imati petsto kuna da nisam odmah primjetila zabunu!"
"Nije bila takva zabuna." rekao sam ja.
"Kako to misliš?"
"Pijanac nije kupio ništa, samo je nadgledao je li transakcija dobro prošla. Tih petsto kuna je plaća onoj ženi da uđe u terenac! Ona je prostitutka!"
Draga me pogleda zapanjeno. "Zamisli!" veli ona. - "A baš sam si mislila kako mi ne bi dobro vratio kusur sve da sam mu i dala tisuću kuna!"
"Razlika je bila 460 kuna...koliko sam čuo, tu negdje je i tarifa" prisnažim te nastavim:
"Bilo mi je odmah čudno kako je taj u autu s kojim je došla ostavio tu lijepu mladu ženu da sama ode do kioska i kupuje, a on ode! Taman da žena tu i stanuje oko tog kioska nema zgrade 100 metara uokolo, a tu se stalno motaju neki čudni tipovi, ne bih ja tu ni lud ostavio svoju curu samu. Nadalje, čudio me tip koji je bez razloga palio i gasio svjetla kad smo dolazili. Još više me čudio trijezni pijanac! Tek kad su tebi dali krivi kusur, i kad je, nakon što je mlada žena iza nas nešto 'kupila', 'pijanac' pohitao ne kupivši ništa shvatio sam sve. A kad je terenac zatim pokupio ženu to je bila samo potvrda!"
Bilo bi mi draže da sam samo kupio čokoladu ne primjetivši ništa. Čudne stvari dešavaju se iza kulisa usnulog grada...stvari o kojima mi koji živimo daleko od noir priča uopće ne sanjamo...
Voli vas vaš Ddadd...
|
Meni su žene ko otvorena knjiga :D
Meni su žene ko otvorena knjiga
Ali nažalost napisana nepoznatim jezikom :-)
:D
PS: Ako slučajno ovo postoji nemojte zamjeriti, izmislio sam to upravo sada...ako ne postoji, imam copyright :D
PPS: Thx Rupert!
|
16.04.2006., nedjelja
O ženskom (ne)moralu + Sretan vam Uskrs Blogeri
Priča meni Draga sinoć horore. Veli:
Razgovaraju njene dvije kolegice s posla:
"Joj, sinoć kad sam došla kući onaj moj majmun navalio a meni se tak nije dalo...ali ajde."
"I meni je tak bilo prije neki dan, nikak nisam mogla svršiti, bilo je užasno, bila sam sva mokra."
Onda ova duga upita prvu: "Hej, glumiš li ti ikad?" a prva veli:
"Ma često, kad me nešto boli ili kad sam umorna, ako bih nastavila ovaj moj bi mjenjao poze a to mi se tak neda, onda odglumim i sve bude gotovo za čas!"
Prva veli zamišljeno drugoj:
"Znaš, ja ne glumim, ali sam si baš na to pomislila prije neki dan, kako bih sad mogla fino odglumiti i sve bi bilo super!"
A pazite vamo, jednom su se ova što ne glumi i njen muž posvađali i nisu pričali deset dana osim službeno ('službeno' su njene riječi)!
Posvađali su se oko nekih plafonijera za koje je muž tvrdio da nemaju novaca a ona je baš taj dan otkrila nekoliko njegovih golemih računa u banci! Jadna mu majka :-D
Šutnja je kuluminirala u svađu kad su se njih dvoje izvikali jedno na drugo na parkingu golemog šoping centra. Pred dvjesto ljudi muž se izderao na sav glas:
"Ne pričamo već deset dana a još me k tome ucjenjuješ seksom! Kad god dođem k tebi u krevet ti se samo okreneš i zaspiš!"
"A što ću, dala sam mu tu večer, nije mi se dalo ali eto...šta sam mogla" rezignirano će ona svojim frendicama.
Par dana kasnije muž je kupio plafonijere pa mu je dala i tu večer. Ovo su njene riječi:
"Mislila sam si kako mi se baš ne da, ali eto, barem je kupio te plafonijere pa neka..."
LOL :)
Dakle, naučio sam lekciju. Sinoć nakon gimnastike zaključio sam da to što joj je bilo dobro (znam da joj je bilo dobro...znam...ja sam senzualno muško :D ) nipošto nije dovoljno jer neće ostati nikakve trajne uspomene (tipa plafonijere) i onda sam iznenada shvatio da imam jedan jak afrodizijak...ma što jak - najjači!...pa sam rekao Dragoj:
"Bila si izvrsna! Sad slobodno odi do moje jakne, tam ti je novčanik, i uzmi si sto kuna!"
Na stranu to što smo nakon toga još jednom...to potvrđuje moju teoriju...nisam vam zapravo htio o tome pričati, htio sam vam opisati kako su žene prefrigane:
Ode Draga do jakne, izvadi novčanik a u njemu hrpa novčanica od dvjesto kuna, stvarno debeo bunt!
Kad je počela brojati ushićenje na njenom licu bilo je veće od onog maloprijašnjeg drhtavog ushićenja. Broji ona tako, broji i uzme si sto kuna. Pa drži u jednoj ruci sto kuna, a u drugoj bunt novčanica i veli:
"Znači, daješ mi sto kuna? Može ovako: ja tebi tam ovih sto kuna, a ti meni dvjesto!? HAHAHAHA!"
Njen lukavi smješak me ipak nije smekšao: "Problem je što to iz moje perspektive izgleda kao da sam ti dvaput dao po sto kuna!"
I tako najdraži moji, drugi put sam dobio badava...tako mi se barem čini...zasad je badava (ili sam ja samo romantičan) :-DD
Sretan Uskrs želi vam vaš Ddadd :-D
|
15.04.2006., subota
Sinoć :D
Ljudi moji, sinoć sam depilirao noge...prvi put u životu!
Doduše tuđe...
Dragine.
:D
|
14.04.2006., petak
Brijači :D
Chatao sam malo sa frendicom, možda će vas zanimati ;)
ja:
Draga svako malo hopne nekoj frendici čestitati...frendice su joj se razfukale naokolo.... :D
Scenariji su skoro uvijek isti:
Frendicama dopizdi dosadašnji dečko, zabriju s nekim i onda su odjednom trudne ali navodno sa svojim pravim dečkom pa krene udaja nabrzaka i sve se sredi samo od sebe :D
ona:
Hehe, poznati scenariji, a moje frendice nikak da dobe zelju za bebama.
ja:
Da ali tri takva scenarija za redom, hej! :)
Ni ove nisu imale želju za bebama...sve mi se čini da je sa brijačima strast jača od želje za sigurnošću :)
ona:
Idem probat :P
ja:
Hahahahahaha....moraš nači brijačnicu, frizeri se ne računaju :P
ona:
Zlocest :P
:D
|
13.04.2006., četvrtak
Savjeti koji mi oduzimaju dah (i energiju) :D
Najdraži moji, danas radim, nema puno vremena za priče. Bio sam jučer u Grazu i Ljubljani, u Grazu je bila jedna zbilja ugodna kavica, u Ljubljani jako fini kolači, mhhhm, a sad da vam napišem što me muči:
Prije neki dan čekao sam nešto i mašio se jednog ženskog časopisa, bili su tamo savjeti za očuvanje energije. Sjajni su, to nisam znao, pazite vamo:
Želite li uštediti na struji jednostavno ugasite svjetlo kad napuštate prostoriju!
!!??!! Wow! Fasciniran sam. Noćas sam iz čistog protesta (jer ovakvi časopisi imaju predobre savjete) ostavio svjetlo u radnoj sobi kad sam išao na WC pišat...
Ima još jedan vrhunski savjet:
Želite li uštediti na vodi, zatvorite vodu dok perete zube!
Eto, sad kad ste postali pametniji sad će vam vaš Ddadd udjeliti još par home made savjeta koje je on osobno smislio:
1)
Ako na elegantnom japanskom nisanu kojim ste iz Graza stigli u Ljubljanu ne rade rikverc svjetla a poklopac prtljažnika vam je otvoren, nemojte pol sata čohati glavu već pogledajte jesu li rikverc svjetla slučajno smještena na poklopcu prtljažnika i sad svijetle u mračno nebo :D
2)
Kad vozite mrvu duljim podvožnjakom ili tunelom, a brisači vam rade (jer pada kiša), u podvožnjaku je suho (jer tamo ne pada kiša) i brisači će u prolaz, dva početi raditi 'na suho'. Da bi ste to spriječili približite se što bliže autu ispred sebe, najvjerojatnije će taj auto prskati vaš vjetrobran svojim mokrim gumama...i tako ćete sačuvati brisače a da ih nećete morati isključiti!
Što kažete? Ha? Da se zaposlim u časopisu za vozačice? :)))
PS:
Nešto dobro od onog noćna_mora_ženskog_časopisa....malo sam noćas kopao po netu u vezi očuvanja energije i naletio na site:
http://www.mojaenergija.hr
Stvarno dobri tekstovi i savjeti, onaj kvazi časopis je svoje savjete izgleda maznuo odavde i izvukao iz konteksta. Da se svi držimo toga što tamo piše (a to uopće nije teško) zaista bi nam bilo ljepše na Zemlji!
Ja ću si dati truda da malo spasim Zemlju...o yeah! :-)
Vaš Ddadd :)
|
11.04.2006., utorak
Cilj u vječnosti
„Ne postoji vječnost, ona je samo pojam iz naše spoznaje. Kad jednog dana nestane svega što ima spoznaju, nestat će i vječnosti.“
Primio je njenu ruku. Prsti žuljeviti i čelično tvrdi sad su meko gladili svilu njene kože dotičući svaki čvor ugode na njenom dlanu. Zadrhtala je. Kao da je bilo jučer kad je spriječio ona tri napadača da joj učine nešto ružno. Te davne večeri njegovi prsti su lomili kosti...a vidi ih sad, nježne...najnježnjije od svih.
„Noćas sam sanjao da ubijam. Podsvijest mi nešto govori i uznemiren sam, čitavo tijelo mi vrišti da ne bih trebao biti tu. Želim da znaš, Monika, što god bude, dokle god bude moje spoznaje o vječnosti, ja ću te voljeti!“
Sjedili su u njihovom omiljenom kafiću, svijeća u čaši gorjela je između njih i spajala ih svjetlošću, bili su nesvijesni okoline, potpuno zadubljeni jedno u drugo...barem je tako bilo u njenom slučaju. On je ipak primjetio muškarca koji je ušao u prostoriju. Primjetio je i njegovo neobično držanje, hod koji kao da nije dolazio iz kukova već iz točke blizu pupka gdje ljudi povezani sa istokom smještaju KI. Dodatno je posvetio pozornost tom čovjeku kojeg nitko osim njega nije pogledao dvaput i zahvaljujuć tome uočio je jedvo primjetan obris tetotvaže na početku vrata koju je do grla zakopčana košulja prekrivala skoro savršeno.
„Ima još vremena“ – pomislio je – „prošli put bila su četvorica.“
Monika je promatrala čovjeka s kojim je djelila i dobro i zlo proteklih nekoliko godina, najljepših godina. Fasciniralo ju je sve na njemu, ponajviše njegova vječna mirnoća ali i sve drugo - od toga kako se uopće nije promjenio sve ove godine pa do činjenice da joj je ispremješao radnju za magisterij baratajući sa nevjerojatnom lakoćom pojmovima koje je ona proučavala godinama:
„Makjavelistički je loš izraz koji znači beskrupuloznost, traženje koristi pod svaku cijenu, ali, Cilj opravdava sredstva je rečenica uzeta iz konteksta, naime, Machiavelli je u svom opusu prepun oprečnosti koje su samo rezultat raznih recepata kako vladati različitim stanjima u kojima se nalaze zemlje raznih vladara. Reći da je Machiavelli oprečan samom sebi bilo bi isto kao i reći da je kuhar u raskoraku sa svojom vještinom jer u jedno jelo stavlja šećer a u drugo sol. Ti ljubavi pišeš o, za ona vremena, dobrom i časnom čovjeku!“
Zadrhtala je kad je naglo ispustio njenu ruku i dohvatio posudicu sa šećerima. Učinilo joj se da je malo nervozan ali to joj je bilo teško povjerovati. Promatrala ga je kako otvara vrećicu sa šećerom i presipava šećer u pepeljaru. Kad je krenuo otvarati drugu vrećicu nije izdržala:
„Što to radiš?“
„Razmišljam o poretku stvari...od pamtivjeka promjenilo se oružje ali ne i način borbe. Ovi šećeri su oružje...a zadnji puta bio je to pijesak.“
„Ništa mi nije jasno.“ rekla je tiho. U taj je čas u kafić ušao još jedan čovjek. Nije pogledao ni lijevo ni desno već je krenuo ravno prema prvom tipu, onom sa tetovažom.
„Kodeks im ne dozvoljava da ih u ovoj rundi bude više od petorice...znači čekamo još trojicu.“ pomislio je. Nije se ni mrve zavaravao, kad krenu na njega, to će biti najopasnija petorica u ovom kutku svemira...
„Da su doslovno shvatili Machiavellija sad bi ih ovdje bilo pedeset, sa pištoljima, fućkalo bi im se za kodeks“ – veselo je pomislio gledajući trećeg, u kričavoj jakni, kako ulazi. „Smiješna neka jakna od poliestera!“ nacerio se samom sebi.
Podigao je ruku da dozove konobara.
„Zar već idemo?“ upitala je Monika.
„Ne, naručit ću još neke potrepštine.“ uzvratio joj je i dalje prazneći šećere u pepeljaru. Konobar je došao trudeći se da ne gleda kako mu muštarija prosipa šećer.
„Dupli konjak, coca colu i dva deci mineralne“ naručio je. Konobar je otišao.
„Što će ti to sve?“ upitala je sad već vidno uznemirena.
„Izvest ću neke trikove, evo, na primjer, vidiš ovu svijeću što gori u čaši, vidiš njen plamen kako je tanak i kratak?“
Kad je kimnula glavom primio je salveticu koja je bila na tanjuriću za kavu i nastavio: „E, a sad, kad bih ubacio ovdje komadić ove salvete natopljene s par kapi mineralne vode plamen bi buknuo visoko, barem desetak centimetara iznad čaše!“
„Ma daaj! Trik ko kad baciš šećer u kolu!“ nasmijala se veselo. Pao joj je kamen sa srca, njen dečko će joj pokazivati mađioničarske trikove.
„Da...ozbiljno! A gle tek ovu maramicu.“ – namotao je platnenu maramicu koju je izvukao iz džepa – „Trećinu umočim u konjak, srednju trećinu ostavim suhu a zadnju trećinu umočim u coca colu i posipam šećerom. Ostatak konjaka iskoristim za još jedan trikić i da vidiš raspašoj!“
Monika se sad već smijala od srca. Nije bilo prvi put da je njen šašavi momak odlučio izvesti neku predstavu, dosad su to uglavnom bile neke šale, a sad će biti trikovi. Konobar je donio naručeno, ovog puta je mrko pogledao u pepeljaru punu šećera ali mu je nešto u muškarčevom pogledu govorilo da je bolje da samo ostavi pića i nestane.
„Kako si samo došao na ideju da to pokazuješ baš sad?“ upitala ga je a on je zakolutao očima ali joj je ipak odgovorio dok je umakao maramicu u konjak:
„Vidio sam one ljude što su ušli...“ rekao joj je ozbiljno – „...podsjećaju me na ratnike iz vremena kad još nije postojala coca cola, a konjak je bio tako jak da osljepiš od njega...pa mi je palo napamet...“ – počeo se smijati i ona mu se pridružila, smijali su se onako praiskonski, iz duše, onako kako se zajedno mogu smijati samo ljudi koji se jako vole...
U birc su ušla posljednja dvojica. Oni su sjeli odmah do ulaznih vrata. Neprimjetni znak na licu jednog od one prve trojice nije bio neprimjetan uvježbanom oku. Snažni čovjek okrenuo se prema svojoj ljubavi:
„Slušaj, znam da je glupo, ali želim da ovo što priredim bude savršeno.“ Primjetio je kako onaj čovjek koji je prvi ušao u birc polako ustaje...brzo je nastavio:
„Odi odmah do wc-a i budi tamo deset minuta! Molim te!“
Ovo 'Molim te', bila je to zapovjed, osjećala je to, znala je da nešto nije u redu i baš zato je poslušala bez riječi. Dok je hodala prema wc-u osjećala je njegov pogled ali se nije osvrtala. Da se kojim slučajem okrenula vidjela bi kako se njen dečko mašio mobitela i sad s nekim razgovara gledajući za njom kao za predmetom beskrajne čežnje. Sva trojica prvodošlica su sad već bila na nogama.
Gledao je onu zadnju dvojicu u odrazu čaše konjaka, neprimjetno, nije ih želio uznemiriti.
„Nikad nije bilo razumno dovesti neprijatelja na rub očaja.“, samom je sebi citirao čovjeka čije je misli Monika najviše voljela. Zanimljivo, više nije bio siguran u sve te Machiavellijeve tvrdnje, sad npr. više nije znao opravdava li cilj sredstva ako nekim ljudima davno, još u Machiavellijevo vrijeme, uzmeš Afirmath pa zahvaljujuć njemu bježiš sljedećih 500 godina...
“Vladaru koji vojuje, koji živi od plijena, pljačke i nameta, koji - ukratko - rukuje tuđim novcem, nužna je rasipnost, inače ga vojnici ne bi slijedili.”
Nekad je bio vladar. Sad je bjegunac. Zadnji kraj maramice uronio je u coca colu, šakom je uzeo malo šećera iz pepeljare i posipao ga preko mokrog djela maramice, tako da bude ljepljiv. Ljudi opakih pogleda polako su se počeli primicati prema njemu, stežući ga u obruč. Bili su predobri da misle da će ga iznenaditi s leđa, znao je to. Zato će od te dvojice straga napasti samo jedan, drugi će čuvati izlaz za slučaj da se žrtva uspije izmaknuti i jurnuti prema izlazu. Tada bi čuvar izlaza dovoljno usporio žrtvu da je preostala četvorica sustignu. Trojica sprijeda će se praviti kao da izlaze iz birca pa da moraju proći kraj njega. Jedan od njih će biti korak brži od preostale dvojice, on će prvi napasti, točno onda kad bude bočno od žrtve. To 'napasti prvi' treba shvatiti jako uvjetno, razlika između svih tih napada je kakvih pola sekunde, onoliko koliko treba da se žrtvina pažnja odvuče u stranu pa da žrtvu napadnu dvojica sprijeda i jedan straga.
Napadnu noževima...nemilosrdno. Kao tigrovi!
Ovaj koji će napasti s boka, to je onaj sa smiješnom jaknom. Još tri koraka i bit će mu točno s boka. Još dva koraka...još jedan i pol...
Uzeo je papirić natopljen s malo mineralne i nehajno ga spustio u čašu. Plamen je buknuo neviđenom silinom, dvadesetak centimetara visoko iznad ruba čaše. Držeći maramicu za srednji, posve suhi dio mahnuo je dijelom umočenim u konjak iznad plamena i maramica se zapalila. Dok je bacao ljepljivi dio maramice prema poliesterskoj jakni istovremeno je drugom rukom zavitlao čašu sa preostalim konjakom sebi iza leđa - ravno prema izlazu. Čaša je pogodila čuvara izlaza i rasprsnula se zalivši ga konjakom. Nije se uopće obazirao na urlik čovjeka čija je kričava jakna gorjela već je zgrabio pepeljaru lijevom rukom i zavitlao šećer preko ramena u oči tipu koji ga je trebao napasti s leđa. Tipa to nije zaustavilo već samo osljepilo pa je zamahnuo na slijepo ali je promašio jer se žrtva nošena samo snagom trbušnih mišića poput opruge savila duboko naprijed istovremeno zavitlavajući sad već praznu pepeljaru svom snagom ravno u glavu daljem od one dvojice koji su ga trebali napasti sprijeda. Inerciju tog zamaha prema naprijed iskoristio je da ustane rušeći okrugli stol za kojim je sjedio pod noge bližem od one dvojice. Prije no što se stol srušio još je stigao zgrabiti čašu sa svijećom te mu je još, trznuvši zglobom, bacio i čašu i plamen u lice. Sad je i čuvar izlaza počeo trčati prema njima, zaista kobna pogreška! Lakim korakom naprijed izmakao se od sljedećeg pokušaja napada sljepca iza sebe i istovremeno je došao bočno čovjeku u gorećoj jakni. Primio je snažno vatrenog za ruku i zavitlao ga prema čuvaru izlaza. Kad su se njih dvojica sudarili konjak na odjeći čuvara izlaza zapalio se, i njihova dva plamena su se spojila suknuvši do stropa. Za kraj je jednim jedinim snažnim udarcem poslao sljepca u nesvijest i potrčao prema izlazu.
Čitava borba nije trajala niti pet sekundi.
Brzim korakom grabio je prema trgu nedaleko od kafića. Tamo ga već sigurno čeka taksi koji je naručio mobitelom dok je gledao Moniku kako odlazi.
Monika...njemu najdraže biće u zadnjh 500 godina a sad je više nikada neće vidjeti!
Doboko je uzdahnuo. Afirmath je uzeo još jednu žrtvu. Ušao je u taksi i rekao vozaču da krene prema aerodromu. Neviđena tuga slamala mu je srce, nije izdržao i okrenuo se prema nazad. Učinilo mu se kao da kroz zadnje staklo taksija vidi sebe kako se ostavlja, kako si maše prema sumraku, ali, bio je to samo njegov odraz u staklu. Uzeo je mobitel i napisao posljednji SMS. Pritisnuo je 'send' i bacio mobitel kroz prozor. Krenuo je graditi svoju novu sudbinu.
Dok ga opet ne otkriju...
****
Mobitel je zazvonio usred sveg onog kaosa. Stigla je poruka. Iako je birc gorio Monika je zastala i sva u suzama čitala poruku. Na mokrom zaslonu mobitela pisalo je:
Najdraža,
Dokle god je mog poimanja vječnosti ona će pripadati tebi u svakom od onih beskrajnih trenutaka koji su mi preostali. Mijenjao bih sad tu svu tu vječnost za onaj mali trag beskraja koji bih proveo s tobom, ali ne mogu jer, da citiram ono što sam jednom davno, zaista davno, rekao:
„Zato ja držim, ali ne posmatrajući stvari s vašeg stajališta u kome ima razboritosti, nego iz drugih razloga, da po postupcima moramo prosuđivati cilj zbog kojega su učinjeni, a ne sredstva kojima se postižu."
|
10.04.2006., ponedjeljak
Jesu li Bosanci ljudi? :D
Najdraži moji, najprije da se razumijemo, ni ja ni Draga nemamo apsolutno ništa protiv Bosanaca, dapače, i ona i ja imamo Bosance u krugu najboljih prijatelja :)
Ovo vam pišem zato da se dobro nasmijete, onako kako se čitavo naše društvo odvalilo na biser moje Drage :)
Uživajte...
******
Pričam društvu kako je meni i Dragoj bilo na ćevapima. Pričam doslovno ovo:
"... i tako, mi jedemo a za susjedni stol došli neki Bosanci, naručili kotlovinu, kotlovina došla, a tada jedan od njih ustane, u ruci mu gitara i zavapi neku bosansku..."
"Znaš kaj Ddadd?" prekine me draga - "Mislim da ono uopće nisu bili Bosanci!"
A tad važno doda:
"To su bili ljudi, baš kao što smo ti i ja!"
LOOOOL :))))))
:-)
|
09.04.2006., nedjelja
Kako smo nosili namještaj
Jučer sam krenuo malo namještati svoju novu kuću. Imam jednu lijepu garnituru - jedan masivni kutni element te dvosjed i fotelju od crne kože. To je trebalo odnijeti na prvi kat a to nisam mogao sam pa je samnom išao i moj frend profesor.
Dođemo mi, kad evo belaja - stepenište je preusko! A niš...uzmem velike metalne lojtre (ljestve, ne?) i stavim ih pod zaista širok prozor od najljepše sobe na prvom katu. Prvo ćemo odnijeti fotelju. Plan akcije je sljedeći: naslon ide na moja leđa, a dio na kojem je kad sjedneš guzica, taj dio ide na moju glavu (i ne, nema nikakve simbolike u tome :D ). Profa drži to da se ne prehiti u stranu a ja idem po lojtrama gore. Kad namjestimo fotelju na početak prozora profesor optrči čitavu kuću, popne se na kat i počne vući kroz prozor, a ja počnem gurati. Profi treba da optrči kuću i popne se na kat manje od pet sekundi, blažena mu majka, nije uzalud bio planinski trkač :D
I bi tako. S moje bulje (glave, jelte?) fotelja je otišla kroz prozor bez problema. Isto tako smo premjestili i kutni element a onda je došao red na dvosjed.
Dvosjed ne ide poprijeko, njega kroz prozor moramo uzduž. To je značilo da je s jedne strane naslon a s druge sjedalica. Naslon je tri puta teži od sjedalice i dolazi do neravnoteže. Ja sam se popeo na ljestve, profa je gurao dvosjed preko mene ali primjetim da momak gura samo s jedne strane - sa one teže. Valjda je mislio da će se ona lakša strana dizati sama od sebe. Lakša strana je počela juriti meni na lijevo i ja sam je onako ukotvljen na lojtri grčevito primio da ne pobjegne, ali vraga, koža je skliska i sve je krenulo nizbrdo. Kad je profa vidio da dvosjed pada učinio je junački čin - hrabro je skočio pod padajući dvosjed i ovaj ga je opalio po glavi, odmah kraj naočala. Naočale su odletjele na istok, profa na sjeverozapad a dvosjed bi odletio na jug ali mu zid kuće nije dao pa je samo klizio uz zid sve do dna. Jedno staklo od naočala ispalo je i bilo je ispod dvosjeda. U drugom pokušaju uspjeli smo, stavio sam bulju pod naslon za ruke, ukotvio se navrh lojtre, čitava težina dvosjeda počivala je na mom vratu, par sekundi nisam postojao a onda je profa povukao dvosjed kroz prozor.
Epilog:
Profa ima ping pong lopticu na čelu i naočale bez jednog stakla. Garnitura je na svom mjestu ali dvosjed je malo oguljen na najvidljivijem dijelu. Ja sam škripao plućima ali sam došao do spoznaje da još nisam za baciti :D
Junački smo mahnuli rukama tako da su nam se laktovi skoro dodirnuli (po nama su snimali 'A je to', niste to znali?) i krenuli prema domu svom...
:D
|
08.04.2006., subota
Snovi šareni :)
Sanjao sam da sam ubio čovjeka. Dapače, dvojicu.
Izgleda da sam u snu tipu ukrao troje hlača i da me je taj pronašao jer sam obukao jedne njegove najneuočljivije hlače. Pa sam ga ubio jer me je našao.
Čitava radnja se zbiva ne nekom mjestašcu uz obalu, gdje se policajci zovu karabinjeri, gdje je ugodno toplo i gdje su svi opićeni - npr u turističkoj agenciji putokazi prema pojedinim depandensama su urezani na koru kruha! Evo vam ideje za umobolnicu: Uzmete veliki okrugli kalnički kruh, prerežete ga na pola i ostavite da stoji na jednoj polovici. Onda oštrim nožićem izdubite putokaze, obavjesti i slično i stavite da vam to stoji na prijemnom pultu :D
Dakle, ti karabinjeri su predvečer svakodnevno obilazili sve plaže u mjestašcu ali samo zato da naplate kazne od neopreznih turista koji puše na plaži ili bacaju papiriće. Čim sam to shvatio pohitao sam prema svojoj torbi koju sam ostavio svojem društvu na čuvanje. Prekasno. Karabinjeri su već došli i kad su vidjeli kričavo zeleno naranđaste hlače odmah su ih povezali sa ubijenim tipom. Naime, tip je odmah obavjestio policiju i angažirao privatnog detektiva da mu nađu hlače. Vjerojatno je u snu bilo i nešto važnije uzeto sa tim hlačama, nekako mi se čini da nisam ni u snovima tak blesav da nekog ubijem zbog troje hlača :)
Vidjeli su mene i pitali čija je to torba. Prvo sam pomislio da zaniječem, ali sam shvatio da bi ostatak mog društva, čak i da me zaštiti znao da sam ubojica. Rekao sam im da je moja.
Pitali su me da izvadim hlače, izvadio sam to dvoje hlača i pokazao im treće koje su bile na meni.
"Kupio sam ih od nekog čovjeka u gradu." rekao sam.
Priveli su me, ispitivali i pustili - njihova najveća greška. Otišao sam u najcrniji dio grada i pronašao svoju iduću žrtvu: narkića koji je toliko ogrezao u heroin da mu nije bilo nazad.
Nabavio sam posebno čistu drogu i 'zlatnim šutom' poslao sam momka u vječna lovišta. Usput sam mu u đžep stavio neki nožić za koji sam rekao da smo se trampili.
Tu nije kraj: privatni detektiv je sa svoje strane kopao i pronašao neki skoro pa kompromitirajući materijal. Nisam imao izbora i zaveo sam ga iako nisam gej niti je on gej. Jadnik je stalno ponavljao da bi, da me ne voli toliko, mislio da sam ja ubojica :D
A onda sam se probudio :D Jedvo čekam noć kad ću sanjati da sam poludio, to će tek biti šareno :-)))
|
04.04.2006., utorak
Evo, još samo malo :)
Uh najdrazi moji, jučer kao da sam se ukleo onim postom, napisao da sam gotov a kad tamo oko naizgled najbanalnije stvari ispadne pravi raspašoj...ali kako stvari sad stoje sve je gotovo :D
Da stvari budu još bolje, sad kad sam izgleda i službeno prihvaćen kao 'izvođač' radova, dali su mi neke ogledne datoteke koje izgledaju bitno drugačije nego što je to u specifikaciji. Ne budi lijen, krenuo sam to raditi a usput sam dotjerao ikonice, menije, about i preference prozore...bog i bogme prodajem profesionalno dotjeran uradak :D
Neka...za tu lovu bih se gol valjao na prepunom centralnom stadionu u Njemačkoj, po travi, dok pada kiša i blato je do koljena...ma, kotrljao bih se 45 minuta od jednog gola do drugog uoči uvodne utakmice svjetskog prvenstva...JIIIPII :))))
Sori što vam ne odgovaram na vaše stvarno mi drage komentare, krenuo sam nekoliko puta ali safari (neki jadni internet preglednik za Maca) je toliko jadan da rikne nakon pola minute ako tipkam u onoj kućici za komentare...a na windowsima nisam bio već tri dana (nisam ni mejlove čitao tri dana...ni gledao tete...ma ništa :D )
Ne želim ništa dirati dok ovo čudo radi kako treba, opekao sam se već, u nedjelju sam si instalirao neki sigurnosni update sa Appleovih stranica i cijeli komp mi je crkao...divni neuništivi Mac se više nikad nije podigao pa sam nanovo morao instaliravati OS X :)
Još samo malo i opet ću na windowse (uzdah) :))
Večeras dok sam šetao sa Dragom ugledao sam laptop naslonjen na kotač od jednog mrak auta...bit će da ga je vlasnik odložio dok je vadio stvari iz prtljažnika. Pozvao sam policiju i čekali smo dok policija ne dođe...a mogao sam imati novi laptop :D
Danas oko podne došla je seka. Ima bušicu ko pola košarkaške lopte. Majka je već bila ručala neku svoju zelenjavu i trebalo je poslužiti klopu. Majka zamoli seku da servira meni sebi i starome pa je rekla:
"Postavi svakom po tri tanjura!"
hehehehe :)))
Vaš Ddaadd
|
03.04.2006., ponedjeljak
Apple
Najdraži moji radim jedan katastrofa čudan posao, programiram nešto (sad već) priti triki za appleov Mac OS X.
Sve je u tom poslu čudno:
- na nevjerojatno čudan način sam došao do Mac-a.
- možda najbogatija firma u zemlji naručila je ovaj posao baš od mene.
- nakon što sam već napravio 75% posla (a radio sam na riječ, znači bez ugovora, i danonoćno) pojavila se naznaka da mi neće platiti za ovaj posao jer se u firmi koja je naručila posao nisu baš najbolje sporazumjeli, jedan tip nije bio obavješten da su angažirali mene pa je posao naručo od jedne druge firme.
- uporan kakav jesam rekao sam "tko vas šiša sve skupa" i nastavio raditi, napravio sam to savršeno a da nisam pojma imao imam li uopće posao.
- čini se da su se ovi drugi prešli, njihov tip je rekao: "O, pa mi to napravimo za dva sata!". Izgubili su na kredibilitetu jer njihovih dva sata traje li traje (slutim da i ne znaju baš kako to napraviti)...a moje je gotovo (i savršeno, kako estetski, tako i funkcionalno) :D
- u srijedu imam sastanak s njima, a ako još i kupe idem na Bahame da se malo odmorim :D
***
Šetao sam jučer sa frendom, priča mi on kako će njegova frendica uskoro otvoriti privatnu psihoterapeutsku ordinaciju. Nisam izdržao:
"Joj super!" - velim ja - "Trebat će mi!"
Frend me čudno pogleda, nije mu jasno zašto pak meni treba psihoterapeut.
"Poslat ću Dragu ponekad tamo!" velim ja...
:) ddadd :)
|
02.04.2006., nedjelja
Drugi april ;)
Danas je drugi april, to znači da više ne radim u Gradskoj čistoći, niti sam ikad radio...fala bogu :D
|
01.04.2006., subota
Moj novi svijet...i...Pseća posla :)
Zdravo najdraži moji, ovo tipkam sa appleovog Mac OSX-a i moram vam priznati da sam oduševljen, naime, svi forsiraju windowse, windowsi ovo, windowsi ono, a vrijeme je bilo da shvatim kako osim onog što je uobičajeno postoji i nešto drugo, jedan sličan ali neusporedivo dotjeraniji operativni sustav...
Isprobavam Mas OS jer vjerujem da u životu treba probati čim više novih stvari - nevjerojatno kako nam takve sitnice mogu otvoriti oči i poboljšati razumjevanje svijeta u kojem živimo.
I rad u Gradskoj čistoći za mene je jedna posve nova stvar, nova avantura. Vozim onaj zeleni bicikl, ujutro kiša, u podne fino toplo, a noću je grad fino tih i miran, predivan pod onim mutnim magličastim svjetlom uličnih svjetiljki...i napokon pronalazim sebe, daleko od financija, daleko od kompjutora i velikih iščekivanja pričam sa sobom i razmišljam. Dok okrećem pedale svijet je samo moj, nove misli i ideje naprosto mi frcaju ali mislim da se neću tako brzo vratiti biznisu. Ljudi sa kojima radim su priprosti, sretni ljudi s kojima pričam o pivi, ženama, o tome koliko je tko danas našao novčića...katarza, kažem vam, ne možete ni zamisliti koja je to suprotnost užurbanom profilu ljudi iz mog dosadašnjeg života. Prvi put nakon dugo vremena sam istinski sretan. :-)
***
Bio sam kod majke na ručku. Naravno da su mi od smijeha opet frcale suze :) Dakle:
Potrgala se ogrlica za psa i majka je prije neki dan kupila jednu za rotvailere.
Naravno, ogrlica je bila prevelika za našu labradoricu pa joj je tata kupio drugu, osjetno manju. Danas nakon ručka stari ide izvesti peseka u šetnju:
"Nova ogrlica? Mogu li je malo vidjeti?" upitam ja. Stari mi donese ogrlicu i veli:
"Kupio sam je mami, ali njoj je premala!"
Majka rikava od smijeha, toliko se smijala da se sva savila prema podu ali kad se uspravila i udahnula zrak poentirala je neobranjivo:
"A ja sam tvoju vratila!"
:D
Toliko zasad, voli vas
Ddadd
:)
|
|
