31.05.2006., srijeda
Dan kao jučer... :-)
Uh, jučer je trebao biti sasvim ugodan tmurni kišni dan, trebao sam napraviti neka poboljšanja na projektu koji radim i načelno započeti dva nova projekta te zujati doma, baš mi se nekako čitala neka dobra knjiga, nisam pročitao nikakvu knjigu najmanje 6 mjeseci...
Onda je zlokobno zazvonio telefon pa sam znao da od plana neće biti ništa već sam sa guštom izjurio na prvi poslovni sastanak. Bio sam na sastanku skroz mokar jer sam bio hrabar i pretrčao 50 metara bez kišobrana, a baš je kad sam bio tri metra od auta stigao jedan opasan oblak prepun velike vode. Na sastanku sam se upoznao sa nekim čudom elektronike, spravica malo veća od dlana automatski prima SMS poruke upućene na moj mob i šalje ih odmah na moj monitor pa se te poruke se lijepo vrte u traci na vrhu ekrana, iznad normalne slike, otprilike onako kako se šalju sms poruke u VIP music...
Zanimljivo je ovo razdoblje kad mi ljudi svakodnevno prezentiraju svakojake mogućnosti, osjećam se kao igrač nekog čudnog šaha - svaki dan dobijem na poklon novu figuru s kojom smijem igrati biznis partiju :)
Kad smo vać kod igara, Stojko i ja smislili smo preksinoć jednu meni genijalnu igru, ovih dana ću je zaštititi, ozbiljan sam u namjeri da pokušam izgurati tu igru...predstavit ću vam je čim je zaštitim, ekskluzivno ćete biti prvi koji ćete presuditi toj igri najdraži moji :)
Nakon sastanka otišao sam malo učiti pilotirati. Pa mi je nekako tada stigao predobar poziv od dragog mi Zubala. Zatim sam otišao na još jedan poslovni sastanak pa po Dragu na faks i nakon večere u piteriji odnijeli smo kolače bolesnoj frendici. Tad je Stojko došao po mene, odbacili smo Dragu kući jer je morala učiti i tragom Zupćetovog poziva sljuštili smo se u Route 66.
Gretta je meni mrak, zakon - žestoko i lijepo praše, imaju dobre pjesme i predobro pogođen omjer vokala, bubnjeva i gitara (tako mi Stojka), a njihov pjevač pjeva hrapavo ko da pjeva iz guzice, dojam je da ga boli kad pjeva, ali zbilja pjeva razgovjetno i moćno, sav se naježim od nekih sekvenci :)
I nešto zanimljivo:
Pjevač je u žaru bitke sa emocijama srušio stalak za mikrofon koji je spretno uhvatila jedna Grettina grupsica (simpatična i nenaporna, heheheh, a taman tada nije puhala balone od sapunice) i kad se mikrofon vratio vlasniku, zločesti mikrofon nije više radio i pjevača se uopće nije čulo pa je pjevanje te pjesme do kraja preuzeo back vokal koji je to solidno odradio a dečki su se po mom skromnom mišljenju super snašli, vidi se da su utrenirana ekipa :)
Mene Gretta uvijek nafila nekom čudnom energijom pa sam sa guštom odigrao malo bilijara i svemirskog stolnog nogometa (otkrio sam da smo Zupće i ja napobjedivi par...) iako sam u tom trenu već više od 14 sati bio u neprekidnom muvingu...O YEAHH :D
I da, ovaj post je prebao biti objavljen prije par sati ali današnji dan u osnovi i nije puno drukčiji od jučerašnjeg, pa fino razmišljam da se napokon naučim klonirati...
Vaš Ddadd :)
|
29.05.2006., ponedjeljak
Marooned me zamolila pa...
Evo, ovo je još jedno kratko vrijeme moj radni kutak, uskoro selim :)
Pitanje za milijun lipa: što mislite, čiji je blog na monitoru? :D
|
28.05.2006., nedjelja
Janjetina...nesuđena :)
Vozimo Draga i ja prema Petrinji danas, kad li ugledamo natpis:
Svježa janjetina 100 m!
"Mogli bi na janjetinu", rekoh poluozbiljno.
"Baš bi i mogli!" veli Draga a ja sam se nečeg u taj čas sjetio:
"Samo ako primaju kartice, imam u novčaniku oko dvadeset kuna"
"Nema veze, ja imam 70 kuna!" naivno će Draga.
Ja je pogledam...škiljeći.
"Hej, ženo! Na tabli je pisalo sto metara, a ne sto kuna!"
:-)
|
26.05.2006., petak
Sori, ali bilo je jače od mene :D
Oduvijek sam želio biti ženski pilot.
Fino navučem uniformu, uđem u ženu i onda pilotiram njome.
Palicom.
:D
Update:
Danas više ne pišem...idem se upisati u školu za pilote :D
vaš Ddadd
|
25.05.2006., četvrtak
Ne mogu mirno spavati.
Joj, najraži moji, danas nisam mogao više spavati. Moja tjeskoba sad raste svakim trenom, kiselina u želucu zahtjeva sir i banane...grickam si donju usnicu a o noktima da ne govorim!
Mladi životi...obitelji...sve to od jutros nosim na duši...nema mi više ni mira ni spokoja - avaj i kuku lele!
Ispričat ću vam o nemilom događaju koji se zbio danas u rano jutro, nešto prije podneva, znam da ne bih trebao pisati o tome ali ovo jednostavno moram s nekim podijeliti, inače ću imat manje čitatelja....ups...pardon...inače ću eksplodirati - od moje psihe ostat će samo privid čovjeka! Da da, samo sjena nekadašnjeg Ddadda ostat će ako ovo ne izbacim iz sebe!
Dakle, bilo je to ovako:
****
Ddadd je spavao snom pravednika kad je mukla drhtava tutnjava ušla u njegove snove. Tijekom svih ovih godina svakodnevnog treniranja spavanja Ddadd je puno naučio pa je svojim uvježbanim mozgom eliminirao tutnjavu iz sna i da se ta nije još jače i bijesnije ponovila pol minute kasnije, te tutnjave se Ddadd u podne, kad bi se inače probudio, ne bi ni sjećao! Ovako je novi val zahtjevao od Ddadda da izbaci i njega iz glave te nastavi spavati, ali treći val došao je još silnije no prethodna dva i stopio se sa drugim valom.
I dalje žmireći Ddadd je ležao. Krevet mu se tresao u ritmu gromovitih zvučnih valova koji su bez prestanka nadolazili, a njegovo se krhko tijelo uvijalo pod silnom grmljavinom.
"Fakin' avioni i sutrašnja smotra na Jarunu!" mumljao je Ddadd u svojoj uspavanoj glavi.
"Fakin' 15 godina vojske!" pomislio je odmah potom, kad su najmanje tri lovca napravila luping točno iznad njegove zgrade...
"Fakin' egocentrici, kaj oni ne znaju da pošten svijet marljivo programira do šest u jutro i da se barem do podne ne smiju izvoditi vojne vježbe nad zgradama!" - buka nije prestajala i Ddadd je sad već bio ljutit!
"Fakin' majmuni, pa kad misle prestati više!?" promrljao je nakon pet minuta, snen i pun gnjeva dok je polako ustajao iz kreveta znajući da mu nema više sna ako nešto ne poduzme...
Otišao je do ormara. Otvorio je drveni kovčežić. Uzeo je mat crnu i odeblju drvenu dršku te je na nju pod kutem zašarafio vrlo kratku crnu cijev. Zatim je polako, ledeno miran, zašarafio i drugu cijev izgledom posve jednaku kao i prvu. Onako tek probuđen više je pipao no što je pogledom tražio mehanizam za okidanje. Odabrao je bridgestone okidač, jedan od najboljih prijenosnika energije, okida skoro bez ijednog suvišnog trzaja. Namontirao je okidač i prije no što će izaći iz stana još je samo otišao do smočnice i izabrao jedan lijepi veliki orah...
I dalje napola spavajući Ddadd je ušao u lift i pritisnuo dugme za najviši kat. Mukla tutnjava čula se čak i dok se lift vukao prema gore, na što se on pomalo zlobno nacerio...jer neće tutnjiti još dugo!
Lift je stao. Čovjek u ružnim šlapama popeo se na terasu zgrade i skoro posve stisnutih očiju (ipak je još napola spavao) pogledao je kroz trepavice u plavo nebo čiju su bezoblačnu ljepotu narušavali jedino brzi i zaigrani metalni lovci. Tutnjava je bila jača no ikad ali Ddadd se umjesto da zadrhti odjednom osjećao neočekivano snažan - stajao je u crvenoj piđami navrh visoke zgrade uspravno i moćno, kao da prkosi grmljavini!
"Brzna aviona je oko 300 metara u sekundi, od dimnjaka toplane do terase moje zgrade ima 1500 metara, to je pet sekundi za dolazak..." sneno je primozgom razmišljao Ddadd...
"...početna brzina mog projektila je cca 120 km na sat, kut nišanjenja je 45° prema gore, gravitacijska sila vuče projektil dolje i dobivamo parabolu pa je delta y manji, zamišljeni put tom brzinom je cirka korijen iz dva puta delta x...ma ne, trebam formulu za kosi hitac....ma...avion će zbrisat kvragu!"
Bez mnogo daljnjeg razmišljanja Ddadd je munjevito stavio orah u kožno zadebljanje mehanizma za okidanje i lijevom je rukom snažno nategnuo bridgestoneovu gumenu traku od desne, skroz ispružene ruke, pa sve do svog lijevog ramena. Skoro da nije ni nanišanio već je samo uvježbanim pokretom, bez trzaja, ispustio orah iz svoje lijeve šake. Orah je nošen snagom vrhunske gume poletio veličanstvenom putanjom ali Ddadd nije ostao promatrati što se dogodilo već se jednostavno okrenuo na peti i vratio u stan.
Legao je u krevet. Nasmiješio se samom sebi jer je buka skroz prestala. Slatko je utonuo u jastuk, jastuk ga je popio i on je utonuo u san. Spavao blaženo, ko beba, čitavih pet minuta...a onda...onda se naglo probudio iznenada posve obliven hladnim znojem!
Nema buke! Nema aviona!
Ddadd se primio za glavu, bio je sav očajan. Grč na njegovom licu bio je pravi, filmski.
"Što sam to učinio!" povikao je kršeći ruke, sav izvan sebe...želio je više od svega na svijetu da može izbrisati prošlost ali je znao da sad više nikakvo kukanje neće pomoći.
Jer praćkom nitko na svijetu ne gađa tako dobro kao Ddadd...baš nitko!
:D
|
24.05.2006., srijeda
ZATRESAO SAM ZEMLJU!
Uf, najdraži moji, nisam ni znao da sam tako jak! Znam da mi nećete vjerovati ali...
DANAS SAM ZATRESAO ZEMLJU! (vidi sliku)
Bilo je to ovako:
Došao sam kod majke na ručak i odlučio nešto pogledati kroz prozor. Zakačio sam nešto i čulo se tras!
Na parketu su ležale preplašene ljubičice.
Oko njih se prosulo puno dobro uzdrmane zemlje!
Fak...stvarno ružan prizor ali nije se desilo ništa što metlica i lopatica ne bi mogli riješiti, pa sam to riješio bez ikakvih posljedica po estetiku stana.
Doduše, majka misli da će se ljubičice teško psihički oporaviti (na izgled im nije ništa) a ako se i oporave vjerojatno će imati PTSP...
Toliko zasad, voli vas vaš jako zaposleni Ddadd...
|
23.05.2006., utorak
O majci, Kingu i mobitelima :)
Hej, najdraži moji, danas je bio poslovno iznimno uspješan dan. Jedvo čekam da se riješimo nekih dječjih bolesti pa da vam u punom sjaju pokažem na što sam to prosuo krv znoj i suze :)
Dobro..ne baš suze...ni krv...ali zato znoj iz mene lipti svakodnevno kad sunce u popodnevnim satima probija kroz rolete zapadnog prozora ravno ma moju ćelavu glavu :D
Posao koji ću vam pokazati tiče se mobitela ;)
*****
Moram vam priznati, čitav dan sam naporno radio i osjećam kako bih upropastio priču o mami i šahtu...zato ću vam samo reći da sam jučer popodne sudjelovao u neobičnom hi tech natjecanju.
Ne znam jel se sjećate kako je moja majka počinjala sa mobitelima, ako se ne sjećate, ima par pričica o tome, ali to nije bitno (pojma nemam gdje su, izgubio sam se na ovom blogu, trebat ću si napraviti sadržaj :-] ). Bitno je da majka već par mjeseci nije držala mobitel u ruci ali ništa nije zaboravila!
Jedino što je spora. Katastrofalno spora!
Zato je majčina najfrendica i vršnjakinja ekstremno brza...
A majka joj je jučer svojim SMSom uputila izazov!
Izazov nije bio u sadržaju SMSa, ne, nikako! Izazov je bio u samom činu slanja SMS poruke. Taj izazov govorio je:
"Ha! Vidiš kako ja znam slati SMSove!"
Frendica je smjesta odgovorila na izazov. Njen SMS mojoj je majci na mob stigao 30 sekundi nakon što je majka poslala svoj!
"Kako se otvaraju poruke, Ddadd?" upitala me majka.
Bio sam impresioniran tako brzim odgovorom pa sam samo šutke pritisnuo pravi gumb. Svi smo se iznenadili.
Jako smo se iznenadili...jer...
...sms je bio prazan! :-)
PS:
SMS King je prije dva dana baš meni svoj jubilarni SMS. Dvanaesttisućiti!
Brojevima: 12000 smsova u valjda 8 mjeseci. Kaže da mu je prosjek opao na 40 dnevno :D
Vaš Ddadd :)
|
22.05.2006., ponedjeljak
Nenastojanje II iliti dvije pričice :)
Evo najdraži moji, imam neki intermeco izmedju posla i sastanka pa rekoh da vas izvjestim o čudnim zbivanjima u blogolendu.
Dakle, danas sam čitav dan razmišljao kako ću morati nešto učiniti sa ovim blogom, kako ga previše volim a da ga pustim, i kako imam premalo snage nakon svih sastanaka da napišem nešto suvislo. Razmišljao sam o tome i razmišljao a onda sam odlučio da će nešto tipa nenastojanje napraviti čudo. I dogodilo se!
Ne bih rekao da je to baš čudo, ali dopis u kojem sam zamoljen da postavim banner republike tamo desno jer sam ušao u izbor od 25 blogera od kojih će jedan pisati kolumnu za portal Republika je jako blizu tog čuda! Ipak imamo 100 000 blogera i smatram da je biti među 25 velika čast!
Zato sam odmah postavio banner, ne bojim se ja natjecanja i izazova...neka igre počnu! Taram taram! :-)
Opet dišem punim plućima...osjećam se totalno izvrsno i znam da i vi to osjećate, osjećate moju novu snagu! Jednostavno opet uživam u pisanju :)
A druga pričica...khm khm...evo:
Jučer je Dragoj bio rođendan. Bilo je divno, dobila je predivne i korisne poklone i pozvala je vrlo malo ljudi, samo one koje zaista voli.
Kad je iznijela pred nas tortu pomislio sam si:
"Kako je to lijepa čokoladna torta, ali ipak, torta ko torta...a ja bih sad ubio za malo sladoleda!"
Draga je izrezala tortu, stavila mi je krišku u tanjur a ja sam kad sam probao tortu pao u nesvijest od sreće :))
Jer bila je to sladoledna torta!
Najbolje torta u mom životu...časna ddaddovska!
mmmmmmhhmhmhmhmhhhh kako je život lijep :-)
Vaš punoplućni Ddadd :D
|
Jesam li vam pričao? :)
Jesam li vam ikad pričao kako sam izgubio kontrolu nad svojim rolama i išao prebrzo niz jako dugačku padinu pa mi nije preostalo drugo nego čučnuti u spust i moliti svevišnjeg da stignem do ravnog prije no što mi se rastale kotači jer role nisu predviđene za brzine od preko 70 kilometara na sat?
A možda sam vam pričao kako me je usred šume napao vepar?
To vam nisam ni mogao pričat...to se nikad nije dogodilo 
A znate li onu kad su me napali stršljeni, usred šume? To se fakat dogodilo, napalo me jato stršljenova, ozbiljno, baš sam sretan što sam živ i što mogu vam pričat to :-)
A znate li priču kad sam sa društvom kasno noću hodao Zagrebom, između Prečkog i Ljubljanice i kad nas je napao čopor divljih pasa - barem deset đukaca je navalilo na nas, spasio sam nas, ozbiljno, istina je to...
A kad je moja majka upala u šaht? Upala žena u kanalizacijski šaht!
Ma, to vam moram pričat ljudi, to je priča samo takva :D
A znate li kad sam iz jednog teškog kolokvija dobio čistu peticu a da nisam znao iz kojeg predmeta pišem kolokvij? To je skoro jednako zanimljiva priča kao i ona kad me je troje ljudi jačih i mlađih od mene za okladu pokušavalo (istovremeno) potopiti na splitskim Bačvicama, njihov zadatak je bio 'samo' da mi zagnjure glavu u vodu. To je trajalo pola sata, na sveopće oduševljenje prisutnih cura koje su vrištale i navijale. Nakon pola sata više ništa nisu vidjeli jer su im glave stalno bile pod vodom pa su odustali :D
Toliko toga bih vam mogao pričati...o da.
Počet ću sutra...valjda :))))
Vaš Ddadd :)
Update:
Ajde pliz, nešto filozofiram u ovoj svojoj ćaknutoj glavi pa me jako zanima redosljed, koje bi ste tri priče iz ove najave najradije čitali?
Unaprijed hvala :)
Ddadd II :D
|
20.05.2006., subota
Trčala je trčala Stojkova majka :)
Stojkova majka je jako simpa i draga gospođa od kakvih šezdeset godina koja pravi odlične kolače. Uvijek je nasmijana i puna energije, prilično je vitka ali daleko od toga da je sportašica.
Društvo u kojem sam bio poznaje Stojkovu majku...
****
Sjedimo na kavici, Draga, frend i ja. Odjednom Draga spazi moju majicu. Na majici piše:
14 večernjakov zagreb maraton
"Odkud ti ta majica?" upita me Draga.
"Paa...trčao sam maraton" velim ja ko iz topa.
Društvo se uhvati za trbuh, Draga samo što mi se nije rugala: "Ma jesi ti trčao maraton, moš mislit, hahahahaha"
Vidim ja, vrag odnio šalu, valja mi reć istinu.
"Dala mi je tu majicu Stojkova majka!"
Na to se društvo počelo još glasnije hihotati...moram priznati, kad zamislim u glavi prizor kako Stojkova majka sa pregačom i onim cvikama sa lančićem (takvu je uvijek vidim kod nje doma u kuhinji) trči maraton i ja se počnem blesavo ceriti :D
"Dobro dragi moji...", ozbiljno ću ja, "...recite vi meni što je vjerojatnije, da sam maraton trčao ja ili da ga je trčala Stojkova majka?"
Društvo se uozbilji.
"Ti!" rekoše oboje ozbiljno.
"E, pa nije!" - sad sam se ja smijao njima...pa zapjevušio:
"Trčala je trčala Stojkova majka!"
:D
Vaš Ddadd
|
19.05.2006., petak
Moto :-)
Sjedio sam prije neki dan u autu ispred onog famoznog birca i čekajući Dragu dohvatio sam neki OMV-ov prospekt austrijskih skijališta. U oči mi je upao moto jednog poznatog austrijskog skijaša:
Što kasnije kočiš dulje si brz!
Baš mi se sviđa taj moto :-)
|
18.05.2006., četvrtak
Nova cesta :)
Najdraži moji, život me bacio na novi autoput, u ponedjeljak sam potpisao sve papire i od tada službeno radim za jednu sjajnu malu firmu. Dobio sam nevjerojatne radne uvjete, sjajnu plaću, velik postotni udio u projektima, velik novac na račun odmah i puno elana. Nevjerojatno je kako se sve pokopilo u svega par dana, doslovno sve je ispalo onako kako sam zamislio, ne znam što bih mogao više poželjeti :)
I, što je najbolje, to je sve došlo u trenutku kad sam pomislio kako mi prijeti kolotečina.
Fasciniran sam zbivanjima - npr: jedan dan sjedio sam u autu, čekao Dragu i promatrao kafić gdje se jednom davno dogodilo nešto negativno i zgadilo mi biznis. U jednom trenutku sam pomislio kako sam ko praćka, kako se osjećam sjajno i kako bi bilo sjajno da baš u tom kafiću dogovorim novi početak mog pravog come backa. Večer istog tog dana dolazim kući i čeka me mail u kojem me stari poslovni partner poziva da se nađemo baš u tom kafiću! Sutradan se mi nađemo tamo, dogovorimo sve i on mi na riječ, bez ikakvog ugovora isto popodne na račun prebaci par desetaka prosječnih plaća...svotu od koje me još boli glava :)
Uglavnom, ove dane provodio sam po sastancima, kad nisam bio na sastancima bio sam sa Dragom, a kad nisam bio sa Dragom niti sam bio na sastancima igrao sam stolni nogomet ili spavao. Na vas sam mislio samo ponekad, recimo u autu, kad sam čekao u redovima u banci, na wc-u i tako to :D
***
Vozila se Draga u tramvaju pa je bila svjedok sljedeće priče:
Priđe neka cura dvojici mladća i pita ih:
"Oprostite, gdje je Nova Cesta"
Mrtav ozbiljan jedan od njih krene da joj odgovori:
"Znaš li gdje je križanje Vukovarske i Savske, tam kod zgrade Zagrepčanke?"
Cura kimne glavom gore dolje: "Znam"
"E vidiš, tam siđeš i hodaš prema zapadu, hodaš parsto metara i doći ćeš na jedno mjesto gdje je asfalt fino crni, nov..."
Žena je razjapila usta, frend od tipa počeo se ceriti ko luđak a tip je nastavio mrtav hladan:
"...to ti je Nova Cesta!"
:)))
Najviše me fascinira što joj je tip dobro objasnio...na tom djelu Nove Ceste asfalt je sad zbilja crn i nov... :D
Vaš Ddadd ;)
|
14.05.2006., nedjelja
Obrisao sam priču.
Najdraži moji, obrisao sam priču. Prvi put u životu sam nešto obrisao sa bloga.
Otkrio sam vam na jedan dan nešto o sebi i tko je pročitao pročitao je...tko nije, nije puno propustio. Takav je život :)
Moja evidencija kaže da je priču pročitalo točno 100 različitih ljudi. Taman, ko da sam gađao :)
Nije mi bila namjera obrisati priču, ali ta je priča povrijedila nekog meni vrlo dragog i shvatio sam da je želim obrisati. Pa sam to učinio.
U priči sam opisao nešto mračno, nešto što se zbilo zaista davno i što me ne određuje kao osobu, nisam ništa bolji ili lošiji čovjek zbog te priče. Zbog svoje ljubavi prema bilijaru živio sam u sivom svijetu gdje većini mojih znanaca ništa nije bilo sveto i neću vam lagati, znao sam se više puta uspješno braniti od kojekakvih napada. Ne mislim da ima nešto posebno loše što sam ponekad uživao u činjenici da su mi napadači svojim napadom konačno dali priliku da ih naučim pameti kad ih netko već dosad nije.
Danas je drukčije. S vremenom shvatiš da tvoja uloga u životu nije prosvjetljavanje naopakih ljudi, već je to rad na stalnom vlastitom napretku i na što kvalitetnijem životu.
Kako ja to vidim, prava čovjekova uloga u životu je da usrećuje sebe i one koje voli!
Post poput mog prošlog posta nikako nije od onih koji usrećuju ikoga, ali sam ga napisao jer sam osjećao da to želim izbaciti iz sebe. Nije mi žao što sam to napisao, pisao sam skroz uživljen u ondašnje doba i osjećaji koji su me prožimali dok sam čitao to što sam napisao govorili su mi jasno da neke stvari iz onog vremena još uvijek nisam do kraja prožvakao u svojoj nutrini. Očito mi je tako nešto bilo potrebno da bih razrušio još neke zidiće u svojoj glavi i presretan sam što sam to učinio iako je osjećaj postavljanja tako hvalisavog (Hvališ li se uopće ako pišeš točno onako kako je bilo, a bilo je hvalisavo? Ako mislite da sam danas hvalisav, trebate vidjeti kakv sam bio onda, hej! :) )) i crnog posta bio strahovito jeziv, baš me je bilo strah vaših reakcija. Mene kojeg inače ničeg nije strah.
Ne znam znate li zašto ljudi prave zidiće u svojim glavama? Zbog straha.
Čega ih je strah? Znate li? Ako ne znate, znat ćete uskoro, raspisat ću se o tome, obećajem vam to nadraži moji :)
Vaš Ddadd
|
13.05.2006., subota
Ozbiljan sam danas i napisao sam priču.
Pozdrav dragi moji,
Tek sad pročitah, chocogirl je prekjučer napisala post o temi koja iz dana u dan postaje sve tužnija, sve više mi se čini da su djeca u svojim glavama počela izjednačavati seks sa razgovorom u slastičarnici i da su djevojčice sve više počele zamjenjivati k**** za sladoled. Ozbiljan sam.
Meni je na ICQ nedavno jedna petnaestgodišnjakinja dok mi je pričala o tome što radi u slobodno vrijeme izjavila da je u njenom gradiću 'pušenje' (ono pušenje) kao dobar dan i da se to ne računa. Neki moji dobro situirani daljnji znanci tvrde da ponekad odu u neke birceve pokraj srednjih škola. Ovo su njihove riječi:
Sedamnaestgodišnjakinje daju za fantu!
Fanta je, ako niste znali, ono kokakolino piće. Košta u bircevima oko 12 kuna.
A sad da vam ispričam priču od prije više od deset godina. Nije baš za javnost ali neka.
Ako je tada tako bilo, strah me je pomisliti kako je tek sad...
'Uživajte' :(
****
OBRISANO!
*****
Vaš ne_uvijek_tako_dobar Ddadd...
|
12.05.2006., petak
Vjerojatnost
Kolika je vjerojatnost da haker upadne u server firme kojoj ste napravili aplikaciju i da šest minuta nakon toga rikne nosioc usluga bez koje ni aplikacija ni server ne mogu raditi kako treba?
Server i nosioc usluga su posve nezavisni, riknuli su u tih šest minuta potpuno slučajno, svaki za sebe.
E, sad da vas pitam: kolika je vjerojatnost da se to desi dva puta u dva tjedna?!
Desilo se dva puta u dva tjedna posve jednako:
Sve crkne, mene pitaju zašto to ne radi, odem pogledati naš server, tamo je upao haker, njegovu štetu popravim ali stvar i dalje ne radi pa skužim da je i firma koja nam pruža tu važnu uslugu pala!
Sad ću vam objasniti kolika je vjerojatnost:
Velika!
Sigurnosne postavke servera nisam ja namještao, hakeri su našli neke rupe pa se šeću serverom kako im se sprdne. Ne bi oni tako da sam u toj firmi od početka ;)
Budući da su hakeri stalno tu, kad god krepa naš davatelj usluga imamo i hakera i krepanu uslugu :D
Tako, malo sam se ispucao, išao sam spavati u 6 u jutro i spavao 3 i pol sata pa sam lagano frustriran :-D
Ddadd želi u penziju....
:)
|
11.05.2006., četvrtak
SOK - nadgradnja :)
Najdraži moji, kao što možda i ne znate, zubalo je formiralo novi odsjek na blogu, zove se SOK!
SOK znači Služba za Ostavljanje Komentara i to je vrlo ozbiljan projekt sufinanciran od Ministarstva kulture, međutim troškovi postavljanja oglasa na zubalov blog pojeli su svu donaciju od ministarstva pa sam kao iskusni biznismen zamoljen da pronađem daljnje aspekte financiranja projekta. Nakon dugog hodanja lijevo i desno u lagano pogrbljenom stavu, pogleda uperenog prema dolje i sa rukama iza leđa, ja sam se sjetio!
Rješenje nam je zapravo donio Darius i vrlo je jednostavno! Procedura ide ovako:
Genijalni SOKovci ostavljaju najgenijalniji komentar u svemiru na nečijem blogu ikada i šalju vlasniku bloga prijeteću poruku sljedećeg sadržaja:
Poštovani!
Postavili smo na Vaš blog najgenijalniji komentar u svemiru ikada.
Imate pola sata da platite ukoliko i dalje želite taj komentar na svom blogu!
Naravno, čim vlasnik bloga vidi kako je to genijalan komentar i koliko isti utječe na "cool-izam" njegovog bloga on spremno drhtavim rukama odrješuje kesu i plaća SOKu golemi iznos!
Ako neki bahati (ili siromašni) vlasnik slučajno ne želi platiti, zahvaljujući Darijusovom mehanizmu kontrole nad vlastitim komentarima SOKovac bešćutno briše veličanstveni komentar sa vlasnikovog bloga i taj blog postaje posve običan mali i jadan blog kao što je i prije bio...
Naravno, ovaj moj post samo izgleda besplatan jer se blogovi ne smiju koristiti u poslovne svrhe...u biti sam trebao napisati taj post još jučer ali je nešto zapelo u transferu novca i jučer još ništa nije sjelo na račune u Švicarskoj pa sam izmislio neku tamo glupu priču o golubovima...
Vaš Ddadd :D
|
10.05.2006., srijeda
Nepozvani gosti :)
Eh, najdraži moji, htio sam pisati o nečem drugom ali došli su mi gosti i to nepozvani pa ću malo o njima.
Dakle, probudim se ko i svakog dana, doručkujem, sjednem za komp i krenem rješavat važnije mejlove, pošaljem neke upute, potvrdim sastanak u 14 sati i krenem malo na blog. Čitam blogove i nekako krajem oka skužim da mi je golub sletio na prozor. To i nije bilo baš jednostavno za uočiti jer je moj pisaći stol između mene i prozora, roleta mi je stalno spuštena taman toliko da od stola ne vidim van kako mi ne bi smetala svjetlost, a na stolu mi je još i ogroman 21" monitor koji mi dok sjedim za stolom zaklanja veći dio prozora.
Nagnem se preko stola i vidi stvarno, na prozoru (prozor mi se proteže od poda do stropa) stoji golub! Prozor je otvoren i sad se moj gost i ja gledamo. Učinio mi se nekako plah pa ga više nisam htio uznemiravati i vratio sam se za komp da napišem post.
Počnem pisati, unesem se skroz u tekst kad li odjednom pomislim kako nisam sam u sobi! Naveden nekom sjenkon pogledam lijevo pored mog stola, a kad tamo moj gost zuri u mene! Ušetao frajer duboko u moju sobu ali nije bio sam, dopeljao je curu sa sobom! Njih dvoje sad stoje tu i bulje u mene kao da me pitaju koji klinac ja radim u njihovom ljubavnom gnijezdu!
Gleda me on drsko, gledam i ja njega neustrašivo, gledali smo se tako poput boksača prije meča valjda pola minute prije no što je pernati spustio pogled i šutke krenuo prema prozoru. Odabranica njegovog srca odgegala se za njim.
Mislite da su odletjeli? Vraga! Dok je odabranica čitavo vrijeme ostajala na prozoru glumeći damu, leteći se faca svako malo vraćao i nalukno bi se pored ruba mog pisećeg stola da vidi jesam li još tu! Kad bi me ugledao nešto bi frknuo i vratio bi se svojoj ptičici :)
Nakon što se pernati Casanova već treći put tako naluknuo rekoh samom sebi:
"Ma Ddadd, nije u redu da ne počastiš svoje goste!"
Znao sam da će pobjeći ako ustanem pa sam vraški polako ispružio ruku prema akvarijima i uzeo posudicu sa jednim posebno ukusnim mesnim tableticama za koje vjerujem da bi se svidjele i pticama, a ne samo ribama. Jako oprezno otvorio sam posudicu ali se ipak čuo tihi 'plop' i moji gosti su mi odmahnuli te odmahali dalje! Na to sam samo još mogao ustati da vidim jesu li što pokakali.
Nisu, bili su to zbilja pristojni gosti pa sam im s guštom posvetio ovaj post :)
Vaš Ddadd :)
|
09.05.2006., utorak
Pseće vrste :D
Priča mi draga jučer o tome kako se nije baš dobro sporazumjela sa kolegama s faksa.
Priča mi ona ovako:
"Hodam ulicom sa kolegama s faksa i vidim ženu kako vodi psa. Onog lijepog svijetle dlake...ma znaš, onaj..."
"Patliđaner?" upitam.
"Nije patliđaner...hehehe, patliđaner...ne, retriver je" veli Draga pa nastavi:
"Dakle, pomazim ja psa, muci buci, presladak pas i žena krene dalje. Pogledam tipove s kojim sam šetala a oni nešto šutljivi."
"Stvarno je mrak!" napokon reče jedan od tipova.
"Jelda je sladak pas!" veselo će draga.
"Ma ne pas!" veli drugi a svi muški krenu mahat glavama u ova_niš_ne_kuži stilu. Pa joj napokon treći objasni:
"Dekolte!"
:D
UPDATE:
Radilo se naravno o dekolteu vlasnice psa. Ovo pišem jer me je draga zamolila, ovo su njene riječi:
"Daj molim te napiši da se radi o vlasnici psa inače će svi misliti da imam velike cice, a moji s faksa će misliti da sam umišljena!"
Pa sam napisao... :D
|
08.05.2006., ponedjeljak
Smisao života...
Radio sam danas onako kako već neko vrijeme nisam, sa guštom i vrlo predano, od jutra do sad nisam digao glavu. A onda sam se najeo.
Kad se ovako bezobrazno najedem ko malo prije, tada postanem umoran...a kad postanem ovako umoran kao što sam sad a moram ići na još jedan sastanak uvijek se upitam:
Čemu sve to?!
I još se pitam upravo sad: Čemo sve to ja pišem?
Tko bi to znao...ali pišem...tko bi znao zašto živim...ali živim :)
Mala me nedavno upitala nešto pa je meni sinulo nešto, te rekoh da to o čemu razmišljem podijelim s vama.
Dakle ovako: život je nešto samo po sebi čudesno, nešto što nam je poklonjeno. Mi stalno mozgamo o smislu života, a to znači da mozgamo o nečemo što nam je poklonjeno...a bake su sve shvatile i pričale nam da se poklonjenom konju se ne gleda u zube.
Pitam ja vas:
Zašto gledat u zube veličanstvenoj staroj ofucanoj trkaćoj ragi zvanoj Život?
Niš koristi od toga...opustite se najdraži moji i samo vi meni lijepo živite...kad ja već ne mogu :D
Vaš Ddadd :)
|
06.05.2006., subota
Mali savjeti u domaćinstvu...
Jednog dana jeo sam špek. Onda sam sjeo za komp i počeo pisat blog.
Super je ispalo, vrlo brzo mi ruke više nisu bile masne.
:D
|
05.05.2006., petak
Rebus
Ne bih ja opet o mojoj odnedavno vječnoj temi najdraži moji, ali obećao sam jednoj Bubi :)
Proceduru znate...ako znate rješenje volio bih samo komentar u stilu "Znam!" da ne kvarite užitak rješavanja ostalima ... Mada se toga nitko ne drži :D
Vaš Ddadd
Update: rješenje možete naći ovdje :)
|
04.05.2006., četvrtak
Dijeta...rakija :D
Eh, da nastavim prethodni post, kad smo skužili da majka planira uzet malu bočicu rakije umrli smo od smijeha, zvučalo je baš nekako drinkerski a u biti joj je trebalo jer smo planirali očistiti neke prostorije u kući a majka sve živo dezinficira. Nakon što smo se prestali ceriti ko ludi i vikati joj "OoooOoooO", počeli smo klopati šunku, pravu domaću, slavonsku.
"Pokazao sam mami jednu dijetu, stvarno je dobra, jedino ne znam kako će se odraziti na mene" bubne stari koji nikad nije imao problema sa kilama.
"Da, smršavila sam već jednu kilu" mrzovoljno će majka režući šunku.
"Kakva je to dijeta?" upitam ja.
Stari se šeretski nasmije:
"Ona reže a ja jedem!"
:-D
|
Pjevala je ptica kos :)
Sjeo sam k veselom društvu sa malim zakašnjenjem. Bez ikakva povoda, spontano, organizirali smo brunch kod staraca. Poslije će biti mali izlet do moje nove kuće.
"V kojoj sam se zibal ja" pjevao je moj stari jer je čuo neku melodijicu sa TV reklame.
"Ima on sluha...ponekad" cimnem ih.
"Da, ali je fulao pjesmu...vrlo je slično ali nije 'zibal ja'...sad će se sjetiti!" odgovorno će sestra.
"Di su mi škarice za nokte?" upadne mama držeći neke. "Ovo nisu one koje trebam, ove niš ne valjaju!"
"Tamo ravno, pored ključeva, odmah kraj zdjele s voćem" moja će seka.
"Nisu tamo, tamo ih nitko nije mogao staviti." vikne mama i krene tražiti u nekoj košari. I stari je ustao i ko fol krenuo pomagati. Uzeo je neke ogromne krojačke škare.
"Izvoli" reče on mami a ona ga ispraši i krene tražit dalje...a stari se počeo pravit da je šiša.
Sestra i ja rikavamo od smijeha ali seka ipak ponovi: "Mama, tamo su ti ravno, pa vidim ih!"
"Ne mogu biti tamo!" majka će mrtva hladna a seka ustane, ode do zdjele s voćem, uzme škarice i donese ih mami.
"Ma to si ti znala jer si ih ti tam stavila! Nitko normalan ne stavlja škarice pored zdjele s voćem!"
"Nije to bitno...bitno je da ja već pola ure vičem di su škarice a nitko ne trza" diplomatski će sestra.
Stari se uhvatio za trbuh, presmješne mu kokoši...
"A kaj se ti smiješ, ti pojma nemaš - ona melodija na koju si pjevao nije 'zibal ja'!"
"Uzet ću na izlet malu bočicu rakije!" provali majka ali taj je biser u tom trenutku nekako prošao nezapaženo. Naime, seka je zapjevala:
"Pjevala je ptica kos :D"
Ajde...uvjerila nas je ;)
A gdje sam ja u priči? Nigdje ali sam čitavo vrijeme tu - meni je samo bilo jako lijepo s njima :)
Vaš Ddadd
:)
|
03.05.2006., srijeda
Uvjerenja
Zamislite, muško ste i svako jutro kad se probudite prvo pomislite na NJEGA.
Oblije vas hladni znoj, lagana nervoza vas prožima dok intenzivno razmišljate o njemu, on vam je bio zadnja misao prije sna, prva vam je misao dok sa budite i u vama se počne javljati sumnja u vlastita uvjerenja. Mislite si "Kvragu, ja imam curu, a prvo pomislim na njega a ne na nju!" pa se onda preispitujete, gledate što vam je prioritet u životu, počnete sumnjati u svoju životnu orijentaciju...
Mislim da ću ubuduće morati malo manje razmišljati o poslu...
:D
|
02.05.2006., utorak
Super tip :)
Pričam jučer sa dragom:
"Osjećam neki pritisak" veli ona.
"Kakav sad pak pritisak?" upitam ja.
"Kao, mi smo sad već u godinama i morali bi znati jel to između nas to, za čitav život."
Eh, opet ženske filozofije, uzdahnuo sam i prizvao magiju nerazmišljanja o smislu života i bitku općenito...
"Ja ne znam za tebe, ti si sedam godina mlađa...ali ja nisam u godinama i ne osjećam pritisak"
"Ti si super tip." veli ona.
"Zvuči mi ko neka kladionica" - rekoh joj ja - "imamo Sport tip i Super sport..."
Idem sad na badminton najdraži moji...idem jer sam super sport tip
|
01.05.2006., ponedjeljak
Ja Baš Čelik :D
Ostao sam bez auta. Prija par dana pukla mi je guma dok sam se uparkiravao. Kako je stalno padala kiša i kako sam bio u stolnonogometnoj gužvi tako mi se nije dalo mijenjat je, ali danas sam eto odlučio napraviti to.
Promjenio sam gumu začas, zbilja sam se već izverzirao i ako ikad zaboravim programirati zaposlit ću se negdje gdje ću svakodnevno imat zmazane ruke...ali o tom potom :)
Uglavnom, krenem zašarafljivati šarafe, njih četiri, radim sve po propisu, zašarafljujem po malo i u križ, dijagonalno dva po dva kad li jedan šaraf zapne a vidim da ima još dva tri navoja za okrenuti 'da legne'. Okrenem ključem jače i vijak se slomi popola i ostane mi u ključu!
U ti bokca kak sam jak :D
Prije godinu dana sam također mijenjao istu tu gumu i na istom tom šarafu sam dva ključa posve savio u spiralu, izgledali su ko federi kad sam završio s njima. Tek kad sam kupio neslomljivi i fakat dugački ključ uspio sam odvrnuti taj vijak. A danas sam ga uspio slomiti! Kad uslikam sve to postavit ću dokaze amo, da i vi to vidite :-)
Prezadovoljan sam životom...nemam auto al' lomim čelik, pravim spirale od automobilskih ključeva, pišem blog i za pola ure idem na stolni nogomet 
Vaš 
|
|
