< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
31.05.2006., srijeda
29.05.2006., ponedjeljak
28.05.2006., nedjelja
26.05.2006., petak
25.05.2006., četvrtak
24.05.2006., srijeda
23.05.2006., utorak
|
Hej, najdraži moji, danas je bio poslovno iznimno uspješan dan. Jedvo čekam da se riješimo nekih dječjih bolesti pa da vam u punom sjaju pokažem na što sam to prosuo krv znoj i suze :) Dobro..ne baš suze...ni krv...ali zato znoj iz mene lipti svakodnevno kad sunce u popodnevnim satima probija kroz rolete zapadnog prozora ravno ma moju ćelavu glavu :D Posao koji ću vam pokazati tiče se mobitela ;) ***** Moram vam priznati, čitav dan sam naporno radio i osjećam kako bih upropastio priču o mami i šahtu...zato ću vam samo reći da sam jučer popodne sudjelovao u neobičnom hi tech natjecanju. Ne znam jel se sjećate kako je moja majka počinjala sa mobitelima, ako se ne sjećate, ima par pričica o tome, ali to nije bitno (pojma nemam gdje su, izgubio sam se na ovom blogu, trebat ću si napraviti sadržaj :-] ). Bitno je da majka već par mjeseci nije držala mobitel u ruci ali ništa nije zaboravila! Jedino što je spora. Katastrofalno spora! Zato je majčina najfrendica i vršnjakinja ekstremno brza... A majka joj je jučer svojim SMSom uputila izazov! Izazov nije bio u sadržaju SMSa, ne, nikako! Izazov je bio u samom činu slanja SMS poruke. Taj izazov govorio je: "Ha! Vidiš kako ja znam slati SMSove!" Frendica je smjesta odgovorila na izazov. Njen SMS mojoj je majci na mob stigao 30 sekundi nakon što je majka poslala svoj! "Kako se otvaraju poruke, Ddadd?" upitala me majka. Bio sam impresioniran tako brzim odgovorom pa sam samo šutke pritisnuo pravi gumb. Svi smo se iznenadili. Jako smo se iznenadili...jer... ...sms je bio prazan! :-) PS: SMS King je prije dva dana baš meni svoj jubilarni SMS. Dvanaesttisućiti! Brojevima: 12000 smsova u valjda 8 mjeseci. Kaže da mu je prosjek opao na 40 dnevno :D Vaš Ddadd :) |
Evo najdraži moji, imam neki intermeco izmedju posla i sastanka pa rekoh da vas izvjestim o čudnim zbivanjima u blogolendu. Dakle, danas sam čitav dan razmišljao kako ću morati nešto učiniti sa ovim blogom, kako ga previše volim a da ga pustim, i kako imam premalo snage nakon svih sastanaka da napišem nešto suvislo. Razmišljao sam o tome i razmišljao a onda sam odlučio da će nešto tipa nenastojanje napraviti čudo. I dogodilo se! Ne bih rekao da je to baš čudo, ali dopis u kojem sam zamoljen da postavim banner republike tamo desno jer sam ušao u izbor od 25 blogera od kojih će jedan pisati kolumnu za portal Republika je jako blizu tog čuda! Ipak imamo 100 000 blogera i smatram da je biti među 25 velika čast! Zato sam odmah postavio banner, ne bojim se ja natjecanja i izazova...neka igre počnu! Taram taram! :-) Opet dišem punim plućima...osjećam se totalno izvrsno i znam da i vi to osjećate, osjećate moju novu snagu! Jednostavno opet uživam u pisanju :) A druga pričica...khm khm...evo: Jučer je Dragoj bio rođendan. Bilo je divno, dobila je predivne i korisne poklone i pozvala je vrlo malo ljudi, samo one koje zaista voli. Kad je iznijela pred nas tortu pomislio sam si: "Kako je to lijepa čokoladna torta, ali ipak, torta ko torta...a ja bih sad ubio za malo sladoleda!" Draga je izrezala tortu, stavila mi je krišku u tanjur a ja sam kad sam probao tortu pao u nesvijest od sreće :)) Jer bila je to sladoledna torta! Najbolje torta u mom životu...časna ddaddovska! mmmmmmhhmhmhmhmhhhh kako je život lijep :-) Vaš punoplućni Ddadd :D |
Jesam li vam ikad pričao kako sam izgubio kontrolu nad svojim rolama i išao prebrzo niz jako dugačku padinu pa mi nije preostalo drugo nego čučnuti u spust i moliti svevišnjeg da stignem do ravnog prije no što mi se rastale kotači jer role nisu predviđene za brzine od preko 70 kilometara na sat? A možda sam vam pričao kako me je usred šume napao vepar? To vam nisam ni mogao pričat...to se nikad nije dogodilo A znate li onu kad su me napali stršljeni, usred šume? To se fakat dogodilo, napalo me jato stršljenova, ozbiljno, baš sam sretan što sam živ i što mogu vam pričat to :-) A znate li priču kad sam sa društvom kasno noću hodao Zagrebom, između Prečkog i Ljubljanice i kad nas je napao čopor divljih pasa - barem deset đukaca je navalilo na nas, spasio sam nas, ozbiljno, istina je to... A kad je moja majka upala u šaht? Upala žena u kanalizacijski šaht! Ma, to vam moram pričat ljudi, to je priča samo takva :D A znate li kad sam iz jednog teškog kolokvija dobio čistu peticu a da nisam znao iz kojeg predmeta pišem kolokvij? To je skoro jednako zanimljiva priča kao i ona kad me je troje ljudi jačih i mlađih od mene za okladu pokušavalo (istovremeno) potopiti na splitskim Bačvicama, njihov zadatak je bio 'samo' da mi zagnjure glavu u vodu. To je trajalo pola sata, na sveopće oduševljenje prisutnih cura koje su vrištale i navijale. Nakon pola sata više ništa nisu vidjeli jer su im glave stalno bile pod vodom pa su odustali :D Toliko toga bih vam mogao pričati...o da. Počet ću sutra...valjda :)))) Vaš Ddadd :) Update: Ajde pliz, nešto filozofiram u ovoj svojoj ćaknutoj glavi pa me jako zanima redosljed, koje bi ste tri priče iz ove najave najradije čitali? Unaprijed hvala :) Ddadd II :D |
Stojkova majka je jako simpa i draga gospođa od kakvih šezdeset godina koja pravi odlične kolače. Uvijek je nasmijana i puna energije, prilično je vitka ali daleko od toga da je sportašica. Društvo u kojem sam bio poznaje Stojkovu majku... **** Sjedimo na kavici, Draga, frend i ja. Odjednom Draga spazi moju majicu. Na majici piše: 14 večernjakov zagreb maraton "Odkud ti ta majica?" upita me Draga. "Paa...trčao sam maraton" velim ja ko iz topa. Društvo se uhvati za trbuh, Draga samo što mi se nije rugala: "Ma jesi ti trčao maraton, moš mislit, hahahahaha" Vidim ja, vrag odnio šalu, valja mi reć istinu. "Dala mi je tu majicu Stojkova majka!" Na to se društvo počelo još glasnije hihotati...moram priznati, kad zamislim u glavi prizor kako Stojkova majka sa pregačom i onim cvikama sa lančićem (takvu je uvijek vidim kod nje doma u kuhinji) trči maraton i ja se počnem blesavo ceriti :D "Dobro dragi moji...", ozbiljno ću ja, "...recite vi meni što je vjerojatnije, da sam maraton trčao ja ili da ga je trčala Stojkova majka?" Društvo se uozbilji. "Ti!" rekoše oboje ozbiljno. "E, pa nije!" - sad sam se ja smijao njima...pa zapjevušio: "Trčala je trčala Stojkova majka!" :D Vaš Ddadd |
Sjedio sam prije neki dan u autu ispred onog famoznog birca i čekajući Dragu dohvatio sam neki OMV-ov prospekt austrijskih skijališta. U oči mi je upao moto jednog poznatog austrijskog skijaša: Što kasnije kočiš dulje si brz! Baš mi se sviđa taj moto :-) |
Najdraži moji, život me bacio na novi autoput, u ponedjeljak sam potpisao sve papire i od tada službeno radim za jednu sjajnu malu firmu. Dobio sam nevjerojatne radne uvjete, sjajnu plaću, velik postotni udio u projektima, velik novac na račun odmah i puno elana. Nevjerojatno je kako se sve pokopilo u svega par dana, doslovno sve je ispalo onako kako sam zamislio, ne znam što bih mogao više poželjeti :) I, što je najbolje, to je sve došlo u trenutku kad sam pomislio kako mi prijeti kolotečina. Fasciniran sam zbivanjima - npr: jedan dan sjedio sam u autu, čekao Dragu i promatrao kafić gdje se jednom davno dogodilo nešto negativno i zgadilo mi biznis. U jednom trenutku sam pomislio kako sam ko praćka, kako se osjećam sjajno i kako bi bilo sjajno da baš u tom kafiću dogovorim novi početak mog pravog come backa. Večer istog tog dana dolazim kući i čeka me mail u kojem me stari poslovni partner poziva da se nađemo baš u tom kafiću! Sutradan se mi nađemo tamo, dogovorimo sve i on mi na riječ, bez ikakvog ugovora isto popodne na račun prebaci par desetaka prosječnih plaća...svotu od koje me još boli glava :) Uglavnom, ove dane provodio sam po sastancima, kad nisam bio na sastancima bio sam sa Dragom, a kad nisam bio sa Dragom niti sam bio na sastancima igrao sam stolni nogomet ili spavao. Na vas sam mislio samo ponekad, recimo u autu, kad sam čekao u redovima u banci, na wc-u i tako to :D *** Vozila se Draga u tramvaju pa je bila svjedok sljedeće priče: Priđe neka cura dvojici mladća i pita ih: "Oprostite, gdje je Nova Cesta" Mrtav ozbiljan jedan od njih krene da joj odgovori: "Znaš li gdje je križanje Vukovarske i Savske, tam kod zgrade Zagrepčanke?" Cura kimne glavom gore dolje: "Znam" "E vidiš, tam siđeš i hodaš prema zapadu, hodaš parsto metara i doći ćeš na jedno mjesto gdje je asfalt fino crni, nov..." Žena je razjapila usta, frend od tipa počeo se ceriti ko luđak a tip je nastavio mrtav hladan: "...to ti je Nova Cesta!" :))) Najviše me fascinira što joj je tip dobro objasnio...na tom djelu Nove Ceste asfalt je sad zbilja crn i nov... :D Vaš Ddadd ;) |
Najdraži moji, obrisao sam priču. Prvi put u životu sam nešto obrisao sa bloga. Otkrio sam vam na jedan dan nešto o sebi i tko je pročitao pročitao je...tko nije, nije puno propustio. Takav je život :) Moja evidencija kaže da je priču pročitalo točno 100 različitih ljudi. Taman, ko da sam gađao :) Nije mi bila namjera obrisati priču, ali ta je priča povrijedila nekog meni vrlo dragog i shvatio sam da je želim obrisati. Pa sam to učinio. U priči sam opisao nešto mračno, nešto što se zbilo zaista davno i što me ne određuje kao osobu, nisam ništa bolji ili lošiji čovjek zbog te priče. Zbog svoje ljubavi prema bilijaru živio sam u sivom svijetu gdje većini mojih znanaca ništa nije bilo sveto i neću vam lagati, znao sam se više puta uspješno braniti od kojekakvih napada. Ne mislim da ima nešto posebno loše što sam ponekad uživao u činjenici da su mi napadači svojim napadom konačno dali priliku da ih naučim pameti kad ih netko već dosad nije. Danas je drukčije. S vremenom shvatiš da tvoja uloga u životu nije prosvjetljavanje naopakih ljudi, već je to rad na stalnom vlastitom napretku i na što kvalitetnijem životu. Kako ja to vidim, prava čovjekova uloga u životu je da usrećuje sebe i one koje voli! Post poput mog prošlog posta nikako nije od onih koji usrećuju ikoga, ali sam ga napisao jer sam osjećao da to želim izbaciti iz sebe. Nije mi žao što sam to napisao, pisao sam skroz uživljen u ondašnje doba i osjećaji koji su me prožimali dok sam čitao to što sam napisao govorili su mi jasno da neke stvari iz onog vremena još uvijek nisam do kraja prožvakao u svojoj nutrini. Očito mi je tako nešto bilo potrebno da bih razrušio još neke zidiće u svojoj glavi i presretan sam što sam to učinio iako je osjećaj postavljanja tako hvalisavog (Hvališ li se uopće ako pišeš točno onako kako je bilo, a bilo je hvalisavo? Ako mislite da sam danas hvalisav, trebate vidjeti kakv sam bio onda, hej! :) )) i crnog posta bio strahovito jeziv, baš me je bilo strah vaših reakcija. Mene kojeg inače ničeg nije strah. Ne znam znate li zašto ljudi prave zidiće u svojim glavama? Zbog straha. Čega ih je strah? Znate li? Ako ne znate, znat ćete uskoro, raspisat ću se o tome, obećajem vam to nadraži moji :) Vaš Ddadd |
Pozdrav dragi moji, Tek sad pročitah, chocogirl je prekjučer napisala post o temi koja iz dana u dan postaje sve tužnija, sve više mi se čini da su djeca u svojim glavama počela izjednačavati seks sa razgovorom u slastičarnici i da su djevojčice sve više počele zamjenjivati k**** za sladoled. Ozbiljan sam. Meni je na ICQ nedavno jedna petnaestgodišnjakinja dok mi je pričala o tome što radi u slobodno vrijeme izjavila da je u njenom gradiću 'pušenje' (ono pušenje) kao dobar dan i da se to ne računa. Neki moji dobro situirani daljnji znanci tvrde da ponekad odu u neke birceve pokraj srednjih škola. Ovo su njihove riječi: Sedamnaestgodišnjakinje daju za fantu! Fanta je, ako niste znali, ono kokakolino piće. Košta u bircevima oko 12 kuna. A sad da vam ispričam priču od prije više od deset godina. Nije baš za javnost ali neka. Ako je tada tako bilo, strah me je pomisliti kako je tek sad... 'Uživajte' :( **** OBRISANO! ***** Vaš ne_uvijek_tako_dobar Ddadd... |
Kolika je vjerojatnost da haker upadne u server firme kojoj ste napravili aplikaciju i da šest minuta nakon toga rikne nosioc usluga bez koje ni aplikacija ni server ne mogu raditi kako treba? Server i nosioc usluga su posve nezavisni, riknuli su u tih šest minuta potpuno slučajno, svaki za sebe. E, sad da vas pitam: kolika je vjerojatnost da se to desi dva puta u dva tjedna?! Desilo se dva puta u dva tjedna posve jednako: Sve crkne, mene pitaju zašto to ne radi, odem pogledati naš server, tamo je upao haker, njegovu štetu popravim ali stvar i dalje ne radi pa skužim da je i firma koja nam pruža tu važnu uslugu pala! Sad ću vam objasniti kolika je vjerojatnost: Velika! Sigurnosne postavke servera nisam ja namještao, hakeri su našli neke rupe pa se šeću serverom kako im se sprdne. Ne bi oni tako da sam u toj firmi od početka ;) Budući da su hakeri stalno tu, kad god krepa naš davatelj usluga imamo i hakera i krepanu uslugu :D Tako, malo sam se ispucao, išao sam spavati u 6 u jutro i spavao 3 i pol sata pa sam lagano frustriran :-D Ddadd želi u penziju.... :) |
Najdraži moji, kao što možda i ne znate, zubalo je formiralo novi odsjek na blogu, zove se SOK! SOK znači Služba za Ostavljanje Komentara i to je vrlo ozbiljan projekt sufinanciran od Ministarstva kulture, međutim troškovi postavljanja oglasa na zubalov blog pojeli su svu donaciju od ministarstva pa sam kao iskusni biznismen zamoljen da pronađem daljnje aspekte financiranja projekta. Nakon dugog hodanja lijevo i desno u lagano pogrbljenom stavu, pogleda uperenog prema dolje i sa rukama iza leđa, ja sam se sjetio! Rješenje nam je zapravo donio Darius i vrlo je jednostavno! Procedura ide ovako: Genijalni SOKovci ostavljaju najgenijalniji komentar u svemiru na nečijem blogu ikada i šalju vlasniku bloga prijeteću poruku sljedećeg sadržaja: Poštovani! Postavili smo na Vaš blog najgenijalniji komentar u svemiru ikada. Imate pola sata da platite ukoliko i dalje želite taj komentar na svom blogu! Naravno, čim vlasnik bloga vidi kako je to genijalan komentar i koliko isti utječe na "cool-izam" njegovog bloga on spremno drhtavim rukama odrješuje kesu i plaća SOKu golemi iznos! Ako neki bahati (ili siromašni) vlasnik slučajno ne želi platiti, zahvaljujući Darijusovom mehanizmu kontrole nad vlastitim komentarima SOKovac bešćutno briše veličanstveni komentar sa vlasnikovog bloga i taj blog postaje posve običan mali i jadan blog kao što je i prije bio... Naravno, ovaj moj post samo izgleda besplatan jer se blogovi ne smiju koristiti u poslovne svrhe...u biti sam trebao napisati taj post još jučer ali je nešto zapelo u transferu novca i jučer još ništa nije sjelo na račune u Švicarskoj pa sam izmislio neku tamo glupu priču o golubovima... Vaš Ddadd :D |
Eh, najdraži moji, htio sam pisati o nečem drugom ali došli su mi gosti i to nepozvani pa ću malo o njima. Dakle, probudim se ko i svakog dana, doručkujem, sjednem za komp i krenem rješavat važnije mejlove, pošaljem neke upute, potvrdim sastanak u 14 sati i krenem malo na blog. Čitam blogove i nekako krajem oka skužim da mi je golub sletio na prozor. To i nije bilo baš jednostavno za uočiti jer je moj pisaći stol između mene i prozora, roleta mi je stalno spuštena taman toliko da od stola ne vidim van kako mi ne bi smetala svjetlost, a na stolu mi je još i ogroman 21" monitor koji mi dok sjedim za stolom zaklanja veći dio prozora. Nagnem se preko stola i vidi stvarno, na prozoru (prozor mi se proteže od poda do stropa) stoji golub! Prozor je otvoren i sad se moj gost i ja gledamo. Učinio mi se nekako plah pa ga više nisam htio uznemiravati i vratio sam se za komp da napišem post. Počnem pisati, unesem se skroz u tekst kad li odjednom pomislim kako nisam sam u sobi! Naveden nekom sjenkon pogledam lijevo pored mog stola, a kad tamo moj gost zuri u mene! Ušetao frajer duboko u moju sobu ali nije bio sam, dopeljao je curu sa sobom! Njih dvoje sad stoje tu i bulje u mene kao da me pitaju koji klinac ja radim u njihovom ljubavnom gnijezdu! Gleda me on drsko, gledam i ja njega neustrašivo, gledali smo se tako poput boksača prije meča valjda pola minute prije no što je pernati spustio pogled i šutke krenuo prema prozoru. Odabranica njegovog srca odgegala se za njim. Mislite da su odletjeli? Vraga! Dok je odabranica čitavo vrijeme ostajala na prozoru glumeći damu, leteći se faca svako malo vraćao i nalukno bi se pored ruba mog pisećeg stola da vidi jesam li još tu! Kad bi me ugledao nešto bi frknuo i vratio bi se svojoj ptičici :) Nakon što se pernati Casanova već treći put tako naluknuo rekoh samom sebi: "Ma Ddadd, nije u redu da ne počastiš svoje goste!" Znao sam da će pobjeći ako ustanem pa sam vraški polako ispružio ruku prema akvarijima i uzeo posudicu sa jednim posebno ukusnim mesnim tableticama za koje vjerujem da bi se svidjele i pticama, a ne samo ribama. Jako oprezno otvorio sam posudicu ali se ipak čuo tihi 'plop' i moji gosti su mi odmahnuli te odmahali dalje! Na to sam samo još mogao ustati da vidim jesu li što pokakali. Nisu, bili su to zbilja pristojni gosti pa sam im s guštom posvetio ovaj post :) Vaš Ddadd :) |
Priča mi draga jučer o tome kako se nije baš dobro sporazumjela sa kolegama s faksa. Priča mi ona ovako: "Hodam ulicom sa kolegama s faksa i vidim ženu kako vodi psa. Onog lijepog svijetle dlake...ma znaš, onaj..." "Patliđaner?" upitam. "Nije patliđaner...hehehe, patliđaner...ne, retriver je" veli Draga pa nastavi: "Dakle, pomazim ja psa, muci buci, presladak pas i žena krene dalje. Pogledam tipove s kojim sam šetala a oni nešto šutljivi." "Stvarno je mrak!" napokon reče jedan od tipova. "Jelda je sladak pas!" veselo će draga. "Ma ne pas!" veli drugi a svi muški krenu mahat glavama u ova_niš_ne_kuži stilu. Pa joj napokon treći objasni: "Dekolte!" :D UPDATE: Radilo se naravno o dekolteu vlasnice psa. Ovo pišem jer me je draga zamolila, ovo su njene riječi: "Daj molim te napiši da se radi o vlasnici psa inače će svi misliti da imam velike cice, a moji s faksa će misliti da sam umišljena!" Pa sam napisao... :D |
Radio sam danas onako kako već neko vrijeme nisam, sa guštom i vrlo predano, od jutra do sad nisam digao glavu. A onda sam se najeo. Kad se ovako bezobrazno najedem ko malo prije, tada postanem umoran...a kad postanem ovako umoran kao što sam sad a moram ići na još jedan sastanak uvijek se upitam: Čemu sve to?! I još se pitam upravo sad: Čemo sve to ja pišem? Tko bi to znao...ali pišem...tko bi znao zašto živim...ali živim :) Mala me nedavno upitala nešto pa je meni sinulo nešto, te rekoh da to o čemu razmišljem podijelim s vama. Dakle ovako: život je nešto samo po sebi čudesno, nešto što nam je poklonjeno. Mi stalno mozgamo o smislu života, a to znači da mozgamo o nečemo što nam je poklonjeno...a bake su sve shvatile i pričale nam da se poklonjenom konju se ne gleda u zube. Pitam ja vas: Zašto gledat u zube veličanstvenoj staroj ofucanoj trkaćoj ragi zvanoj Život? Niš koristi od toga...opustite se najdraži moji i samo vi meni lijepo živite...kad ja već ne mogu :D Vaš Ddadd :) |
Jednog dana jeo sam špek. Onda sam sjeo za komp i počeo pisat blog. Super je ispalo, vrlo brzo mi ruke više nisu bile masne. :D |
Ne bih ja opet o mojoj odnedavno vječnoj temi najdraži moji, ali obećao sam jednoj Bubi :) Proceduru znate...ako znate rješenje volio bih samo komentar u stilu "Znam!" da ne kvarite užitak rješavanja ostalima ... Mada se toga nitko ne drži :D Vaš Ddadd Update: rješenje možete naći ovdje :) |
Eh, da nastavim prethodni post, kad smo skužili da majka planira uzet malu bočicu rakije umrli smo od smijeha, zvučalo je baš nekako drinkerski a u biti joj je trebalo jer smo planirali očistiti neke prostorije u kući a majka sve živo dezinficira. Nakon što smo se prestali ceriti ko ludi i vikati joj "OoooOoooO", počeli smo klopati šunku, pravu domaću, slavonsku. "Pokazao sam mami jednu dijetu, stvarno je dobra, jedino ne znam kako će se odraziti na mene" bubne stari koji nikad nije imao problema sa kilama. "Da, smršavila sam već jednu kilu" mrzovoljno će majka režući šunku. "Kakva je to dijeta?" upitam ja. Stari se šeretski nasmije: "Ona reže a ja jedem!" :-D |
Sjeo sam k veselom društvu sa malim zakašnjenjem. Bez ikakva povoda, spontano, organizirali smo brunch kod staraca. Poslije će biti mali izlet do moje nove kuće. "V kojoj sam se zibal ja" pjevao je moj stari jer je čuo neku melodijicu sa TV reklame. "Ima on sluha...ponekad" cimnem ih. "Da, ali je fulao pjesmu...vrlo je slično ali nije 'zibal ja'...sad će se sjetiti!" odgovorno će sestra. "Di su mi škarice za nokte?" upadne mama držeći neke. "Ovo nisu one koje trebam, ove niš ne valjaju!" "Tamo ravno, pored ključeva, odmah kraj zdjele s voćem" moja će seka. "Nisu tamo, tamo ih nitko nije mogao staviti." vikne mama i krene tražiti u nekoj košari. I stari je ustao i ko fol krenuo pomagati. Uzeo je neke ogromne krojačke škare. "Izvoli" reče on mami a ona ga ispraši i krene tražit dalje...a stari se počeo pravit da je šiša. Sestra i ja rikavamo od smijeha ali seka ipak ponovi: "Mama, tamo su ti ravno, pa vidim ih!" "Ne mogu biti tamo!" majka će mrtva hladna a seka ustane, ode do zdjele s voćem, uzme škarice i donese ih mami. "Ma to si ti znala jer si ih ti tam stavila! Nitko normalan ne stavlja škarice pored zdjele s voćem!" "Nije to bitno...bitno je da ja već pola ure vičem di su škarice a nitko ne trza" diplomatski će sestra. Stari se uhvatio za trbuh, presmješne mu kokoši... "A kaj se ti smiješ, ti pojma nemaš - ona melodija na koju si pjevao nije 'zibal ja'!" "Uzet ću na izlet malu bočicu rakije!" provali majka ali taj je biser u tom trenutku nekako prošao nezapaženo. Naime, seka je zapjevala: "Pjevala je ptica kos :D" Ajde...uvjerila nas je ;) A gdje sam ja u priči? Nigdje ali sam čitavo vrijeme tu - meni je samo bilo jako lijepo s njima :) Vaš Ddadd :) |
Zamislite, muško ste i svako jutro kad se probudite prvo pomislite na NJEGA. Oblije vas hladni znoj, lagana nervoza vas prožima dok intenzivno razmišljate o njemu, on vam je bio zadnja misao prije sna, prva vam je misao dok sa budite i u vama se počne javljati sumnja u vlastita uvjerenja. Mislite si "Kvragu, ja imam curu, a prvo pomislim na njega a ne na nju!" pa se onda preispitujete, gledate što vam je prioritet u životu, počnete sumnjati u svoju životnu orijentaciju... Mislim da ću ubuduće morati malo manje razmišljati o poslu... :D |
Pričam jučer sa dragom: "Osjećam neki pritisak" veli ona. "Kakav sad pak pritisak?" upitam ja. "Kao, mi smo sad već u godinama i morali bi znati jel to između nas to, za čitav život." Eh, opet ženske filozofije, uzdahnuo sam i prizvao magiju nerazmišljanja o smislu života i bitku općenito... "Ja ne znam za tebe, ti si sedam godina mlađa...ali ja nisam u godinama i ne osjećam pritisak" "Ti si super tip." veli ona. "Zvuči mi ko neka kladionica" - rekoh joj ja - "imamo Sport tip i Super sport..." Idem sad na badminton najdraži moji...idem jer sam super sport tip |
Ostao sam bez auta. Prija par dana pukla mi je guma dok sam se uparkiravao. Kako je stalno padala kiša i kako sam bio u stolnonogometnoj gužvi tako mi se nije dalo mijenjat je, ali danas sam eto odlučio napraviti to. Promjenio sam gumu začas, zbilja sam se već izverzirao i ako ikad zaboravim programirati zaposlit ću se negdje gdje ću svakodnevno imat zmazane ruke...ali o tom potom :) Uglavnom, krenem zašarafljivati šarafe, njih četiri, radim sve po propisu, zašarafljujem po malo i u križ, dijagonalno dva po dva kad li jedan šaraf zapne a vidim da ima još dva tri navoja za okrenuti 'da legne'. Okrenem ključem jače i vijak se slomi popola i ostane mi u ključu! U ti bokca kak sam jak :D Prije godinu dana sam također mijenjao istu tu gumu i na istom tom šarafu sam dva ključa posve savio u spiralu, izgledali su ko federi kad sam završio s njima. Tek kad sam kupio neslomljivi i fakat dugački ključ uspio sam odvrnuti taj vijak. A danas sam ga uspio slomiti! Kad uslikam sve to postavit ću dokaze amo, da i vi to vidite :-) Prezadovoljan sam životom...nemam auto al' lomim čelik, pravim spirale od automobilskih ključeva, pišem blog i za pola ure idem na stolni nogomet Vaš |