Sjeo sam k veselom društvu sa malim zakašnjenjem. Bez ikakva povoda, spontano, organizirali smo brunch kod staraca. Poslije će biti mali izlet do moje nove kuće.
"V kojoj sam se zibal ja" pjevao je moj stari jer je čuo neku melodijicu sa TV reklame.
"Ima on sluha...ponekad" cimnem ih.
"Da, ali je fulao pjesmu...vrlo je slično ali nije 'zibal ja'...sad će se sjetiti!" odgovorno će sestra.
"Di su mi škarice za nokte?" upadne mama držeći neke. "Ovo nisu one koje trebam, ove niš ne valjaju!"
"Tamo ravno, pored ključeva, odmah kraj zdjele s voćem" moja će seka.
"Nisu tamo, tamo ih nitko nije mogao staviti." vikne mama i krene tražiti u nekoj košari. I stari je ustao i ko fol krenuo pomagati. Uzeo je neke ogromne krojačke škare.
"Izvoli" reče on mami a ona ga ispraši i krene tražit dalje...a stari se počeo pravit da je šiša.
Sestra i ja rikavamo od smijeha ali seka ipak ponovi: "Mama, tamo su ti ravno, pa vidim ih!"
"Ne mogu biti tamo!" majka će mrtva hladna a seka ustane, ode do zdjele s voćem, uzme škarice i donese ih mami.
"Ma to si ti znala jer si ih ti tam stavila! Nitko normalan ne stavlja škarice pored zdjele s voćem!"
"Nije to bitno...bitno je da ja već pola ure vičem di su škarice a nitko ne trza" diplomatski će sestra.
Stari se uhvatio za trbuh, presmješne mu kokoši...
"A kaj se ti smiješ, ti pojma nemaš - ona melodija na koju si pjevao nije 'zibal ja'!"
"Uzet ću na izlet malu bočicu rakije!" provali majka ali taj je biser u tom trenutku nekako prošao nezapaženo. Naime, seka je zapjevala:
"Pjevala je ptica kos :D"
Ajde...uvjerila nas je ;)
A gdje sam ja u priči? Nigdje ali sam čitavo vrijeme tu - meni je samo bilo jako lijepo s njima :)
Vaš Ddadd
:)
Post je objavljen 04.05.2006. u 11:27 sati.