A F R I K A

30.07.2004., petak

'ko se bije taj se voli

Pisao sam ranije da su zene ovdje u stvari pravo "roblje" koje obavlja sve vrste radova i da je nezamislivo vidjeti muskarca da ide donjeti vodu, drva il bilo koji fizicki rad koji se treba obaviti. Normalno briga za djecu i spremanje kave, jela i slicno, je na takodjer obveza ostavljena zenama . Inace nestasica je chata, a svi koji su citali ranije postove znaju kakvo je onda raspolozenje u Bureu. Nije da je nestalo chata neg je izgleda ova tura bila nekvalitetna,. Lisce se presusilo dok je dovezeno pa je tako lose kvalitete da je cijelo selo razocarano, a nova nabava je valjda za tjedan dana i do tada ce velika vecina ljudi biti u problemima. Mjesto zbiavanja Manda, selo slicno Bureu udaljeno 25 km prema untrasnjosti Etiopije. Tih 25 km znaci sat vremena voznje odavde. Ispricao sam ovo o chatu jer je vjerojatno i on uzrok i ovom dogadjaju u Mandi koji cu vam ispricati. Glavna ulica Mande znatno je uza od ulice u Bureu pa sve izgleda nekako stjesnjeno limenim kucama i cijela slika je totalno drugacija iako je “arhitektura" jednaka. Voznja kroz selo mora biti izuzetno lagana i opreza zbog koza i ovaca, koje se jednostavno izlezavaju na cesti i onako se slobodno setaju bez namjere da pomjere iako se auto priblizava, nikada dosta. Zaustavljamo se zbog nekoliko ovaca koje lijeno prelaze cestu i bivamo svjedoci neceg sto mi je okrenulo zeludac i jos uvijek mi se nije uspio vratiti na svoje mjesto. Bivao sam svjedok raznoraznih gluposti u zivotu, no ovo je zaista nesto sto bi i Cro-Cop Filipovic gledao sa zgraznjem. Zena, koja ne moze imati vise od 25, pokusava se udaljiti od isto toliko starog muskarca, no on je vuce za ruku i nedozvoljava joj da ode od njega. Nekako se otrgnuvsi zena se ipak se oslobodila i udaljila jedan korak od njega. Mozete li zamisliti scenu kada se (najcesce u filmovima) protivnika uzme za usi okrene prema sebi i zada mu se udarac glavom u facu. Nevjerojatna scena. Malezijac koji je bio sa mnom kriknuo je , vjerujte mi. Nisam siguran da li je krv u istom momentu oblila lice te zene jer je zavrsila na zemlji, a nemilosrdni udarci nogama po svim djelovima tjela su je drzali sklupcanu u prasini. Posao sam izaci iz auta i nesto poduzeti, no u tom trenutku nam je pogled na tu scenu zaklonila skupina vojnika koji su prolazili samo metar dva od mjesta na kome se jadna zena sada vec borila za zivot. Pomislio sam da ce oni nesto poduzeti i ostao sam u autu. Vjerujte da se nisu ni osvrnuli, jasno da su vidjeli sta se desava, no nisu se umjesali. Vise od tridesetak ljudi, koje sam vidjeo uokolo obavljalo je svoje uobicajene aktivnosti lezanja uokolo i promatranja naseg auta koje im je uvijek interesantno, nista nisu poduzimali. Nitko nije ni pogledao na sve to sto se desava i muti mi krv u glavi, duze od kratkog pogleda. Imam dojam da je netko sutao ovcu vjerojatno bi im bilo interesantnije. Kako je jadnica ipak bila preteska za jednu, zgrabivsi je za kosu sa obje ruke izbezumljeni "majmun" odvukao ju je preko kucnog praga ( kao vrecu). Krvava glava nemocne zene odskocila je nekoliko puta preko ovećeg kamenja na ulazu nestala u unutrasnjosti prostorije zajedno sa tijelom kojie nije davalo znake zivota. Dijete koje je zasigurno naucilo sjediti nekad u ovom mjesecu, veselo se igralo u prasini na samo nekoliko koraka od ulaznih vrata. Vjerojatno vec naviknuto da mu roditelji cesto rjesavaju obiteljske probleme na ovaj nacin, ni to jadno dijete nije obracalo puno pozornosti na sve sto se desava oko njega. Saranje po prasini bilo je interesantnije. Nisam smio nista poduzeti jer i ovako smo imali vise nego dovoljno problema ovih dana, a to sto bih uradio ne bi bilo dobro ni lijepo. Zanijemili smo i nastavili put dalje. Na povratku iz Mande sa nama je bio "faca" etiopske vojske. Vazi za pametnog, obrazovanog itd. Ispricam mu sta smo vidjeli na tom mjestu, a on gleda u mene telecim pogledom kao da me nije razumio sta mu govorim. Ponovim mu pricu, a njemu opet upitnik iznad glave. ‘Zena je pretucena i nisam siguran je li i ziva do sada, mozda bi smo trebali bar upitati sto se desilo?”- uporan sam. Uskoro mi je bila jasna njegova zbunjenost. Zasmijao se na sav glas kao da sam mu ispricao pravo dobar vic. “A to, ma daj to su njihovi problemi normalno je da te zena naljuti” hahaha kako se drugacije moze sa njima kad u stanju ponekad naljuti te da nije normalno”. Opet hahaha. Ni Malezijac kao ni ja nismo razumjeli tu salu i jedini osjecaj koiji sam jos uvijek je imao je bio samo zelja za povracanjem. Toliko o zensko muskim odnosima ovdje.

- 09:34 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #

28.07.2004., srijeda

Dokazni materijal

Zaboravih fotografiju sa dokazom, ovo bih mogao nazvati kamila prije rostilja, a ima i nastavak kamila za vrijeme rostilja

- 22:31 - Pitaj i predlazi (6) - Isprintaj ako zelis - #

Rostilj

- 19:34 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

27.07.2004., utorak

moj GABRIEL

Nisam vam rekao da je ova jucerasnja festa u Bureu meni posebno draga bila jer je to bio imendan mom malenom andjelu Gabrielu kome ce uskoro biti tri godine, Evo ga da vidite da je to najljepsi andjeo na zemlji, a ja vam kazem i najpametniji bandit mali.

- 09:18 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

FESTA U BUREU

Tako sam se lijepo osjecao danas. Probudio sam se u pola sedam sto je nesto nevjerojatno za mene. Od kada se kao nesto pitam ovdje lagano smo i svoje dnevne obveze sa 8 pomjerili na pola devet, a sada ni devet sati nije kasno da se odradi to sto moramo. Ne kazem da sam lijen no jednostavno volim spavati i u miru piti jutarnju kavu. Iznenadjenje za ove moje ovdje je kada se ustanem prije 8, a pola sedam je bilo stvarno vise nego neobicno. Jutro je tako ugodno svjeze, morao bih to pokusati malo cesce uraditi. Vec u pola sedam je bilo dvadesetak zena ispred crkve. Dok sam pio kavu skupilo se vec mnostvo ljudi i uz zvuke bubnjeva pocela je i pjesma. Misa pocinje u osam. Berhani je dosao da vidi da li sam jos raspolozen da idem sa njim cim me je vidjeo da sam budan. Bili smo tamo petnaestak minuta ranije. Mislim da je bilo vise od stotinjak ljudi i prvi osjecaj nije bio bas najljepsi. Svi su gledali u mene kao da vide neko cudo i nije to bas tako ugodno. Kada su vidjeli da se znam prekrstiti to je bilo kao da sam napravio ne znam sto. Nevjerojatno. Interesantno je da su nakon toga svi poceli nesto da se smjeskaju prema meni, a cak je bilo i nekih koji su se dosli rukovati sa mnom. To je bio kao znak da sam prihvacen i dobro dosao, Moram priznati da nas ne vole bas previse no nije toliko strasno, nismo ni mi voljeli ovu moju novu firmu kada su bili kod nas. Uglavnom sada se donose neke daske da se improvizira klupa da se mogu sjesti, nudi me se da se pomjerim u hladovinu. Ma dobro je nema problema meni je sve dobro samo vi svoga posla. Sa desne strane crkve su zene a sa lijeve muskarci. Prije mise nekoliko momaka udaraju u bubanj i plesu u krug a zene se ubacuju u pjesmu onim indijanskim poklicima koji se ne mogu ovako slovima docarati Nesto kao Jujujujuju ( to je kao kada se djeca igraju indijanaca i lupaj se dlanom po ustima ). Interesantno. Kada sam napravio prvu fotografiju vidjeo sam da im nije krivo i da se u stvari vole fotografirati. Iako mi je Berhani rekao da nema problema nije mi bilo svejedno da fotografiram, Afari to ne da ne vole za njih je kada vide kameru kao da si uperio pusku u njih. Na to smo upozoreni i zbog toga i nemam bas puno njihovih fotografija, pamenije se ne igrati. Uglavnom bio je dobar znak da se moze fotografirati. Nije da u ovo divlji ljudi i da se ocekuje da ce ti netko glavu skinuti zato sto si ga ruzno pogledao, neg je jednostavno glup osjecaj kada ne znas sto im moze smetati a smeta im dosta toga. Misa je tekla onako kako sam nekada ranije opisao. Ispred crkve je postavljena prostirka na koju svi koji dodju ostave neki dar za crkvu. Vecina ih donese svijecu, al bilo je tu jos nekih prostirki, sarenih krpica koje ce necemu posluziti, dva tri sarena kisobrana koji su zaista nesto posebno,(bit ce fotografija), novac i tako tko sta ima. Normalno da sam dao novac no poslije sam donio i nekoliko boca vode sto im je bilo posebno drago. Dva starca koji su sjedili na mjestu gdje su se ti darovi ostavljali su mi se uredno zahvalili rekavsi mi “Grazzia prego, grazzia.” Cita se Biblija, dugo se cita. Poslije toga“ucitelj Biblije”, covjek koji nije obucen u svecenicke haljine tumaci to sto je procitano. Veliki govornik, slusaju ga ne trepnuvsi cijelo vrijeme dok je pricao. Nekon njega jedan od dva svecenika takodjer odrzi isto toliko dugu propovjed no atmosfera je drugacija, vec se polako gubi koncentracija kod slusatelja,. Lagano se pricaju nesto izmedju sebe, ustaje se trazi deblja hladovina ili ugodnije mjesto za sjediti. Uglavnom kao da im svecenik i nije bas toliko interesantan kao ovaj prije njega. Proslo je deset sati sto znaci preko dva sata je vec sve trajalo. Morao sam da download-am fotografije jer sam imao vec dosta clipova i fotografija. Nakon onog obreda pljuskanja vode u lice i pijenja case vode ponovno su se ukljucili bubnjevi i pjesma. Procesija je isla u krug oko crkve, a u povorci su se nosile slike Andjela Gabriela i Majke Bozije sa Isusom u narucju i dva Andjela na nebu. Okruzivsi tri puta oko crkve uz zvuke bubnjeva i pjesmu obred je zavrsio. Svi veseli, nasmijani, razigrani nisu obracali pozornost na to sto je vec skoro podne i temperatura na suncu je bila tko to zna kolika ako je u hladu 43.4. Hrane u izobilju, indjere pune tacne kruzile su okolo i svi su uzimali i jeli ne prestajuci pjevati, Kada je jedna od tih plitica sa indjerom stigla do mene bilo je vrijeme da se lagano ispricam i odem odatle. Tjerali su me da ostanem i jedem sa njima, Sada sam vec bio kao jedan od njih, no Berhani koji zna da mi je muka kada cujem rijec indjera me je izvukao sa tim da sam sluzbujuci i da moram ici. Hvala mu. Drugi razlog sto su me ipak pustili da ne probam indjeru je bio taj sto sam im obecao isprintati fotografije, To je bio dovoljan razlog da budu sretni sto idem. Barem njih dvadesetak je, onako na cameri, pregledalo sve snimljeno i ne malo su bili iznenadjeni kada su pored fotografija vidjeli da je kamera u stanju snimiti i clipove, a tek sa tonom. Sve u svemu lijepa zabava na kojoj sam se lijepo osjecao,.

- 00:30 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

26.07.2004., ponedjeljak

Gabriel

Jutros sam bio na festi jer je blagdana Andjela Gabriela, i uspjelo mi je da napravim odlicnih fotografija i pravo sam zadovoljan, a sve to je bio poseban dozivljaj i drago mi je da sam imao prigode da sve to vidim. Inace danas imam dosta posla a potrosio sam skoro cetri sata na tu festu pa moram da odradim nesto i pokusam se javitI kasnije sa dojmovima sa feste. Inace svim Gabrielima sretan imendan.

- 14:11 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

25.07.2004., nedjelja

veceras u Bureu

Sutra je blagdan Andjela Gabrijela i velika festa se sprema ovdje u mjesnoj crkvi. Obecali su mi da cu moci ujutro biti na misi i napraviti fotografija koliko god budem htio. Nadam se da ce biti dobrih. Opet smo dali struju da osvjetle crkvu i sve ovako u noci dobro izgleda. Veceras nisam htio da setam ustaljenu setnju do kraja sela i natrag neg sam htio piti kavu i slusati kako pjevaju ispred crkve. Dobro zvuce bubnjevi i pjesma ovako u noci,. Dobro je zvucalo do vriske zanskog glasa, a to je zaista zvucalo vise nego ruzno. Svasta li ce se vidjeti ovdje u Bureu. Svecenik je zapalio nesto sto je moralo biti puno vece od svjece jer je obasjavalo prilicito veliku povrsinu. Nekoliko muskaraca je pokusavalo da drzi neku sicusnu zenu koja je ludjacki vristala i tresla se sklupcana na zemlji ispred crkve. Ja ne bi bio ja da to ne vidim izbliza. Vec je vise od petnaestak muskaraca proslo prema crkvi, pa sam se i ja pokusao umjesati medju njih (onako da se ne bude puno upadan u bijeloj maici i jedini bijelac na ne znam koliko kilometara kvadratnih). Berhani je bio tu, odlicno. Sto se desava? Sheitan, sheitan u zeni pa su je donjeli da ga svecenik istjera. Sicusna zena je pravila takve krike da su parali noc kao u filmovima strave i uzasa. Pomislio sam da je epilepsija no ne bi bilo takvih krikova, Trzanja tijela su ipak bila najslicnija tome. Svecenik je nesto molio drzeci baklju iznad zene. Kada je baklja dogorjela bacio ju je, a konzervom zagrabio vodu iz kante koju su mu pri ruci drzala dva starija covjeka. Takvom silinom je sa desetak cm pljusnuo zenu u lice da je to moralo bit i bolno, osobito ako se ne nadas tome (sto ta zena sigurno nije mogla u onakvom stanju). Zakrkljala je, no krici i trzaji se nisu smirivali. Berhani mi je objasnjavao da kada je sheitan u pitanju prvo se ide u crkvu da se svecenik moli dva tri dana, a onda se ide do doktora. Vidis kako je sheitan u strahu od kriza. Zaista se ta zena bacala jos jace kada bi svecenik u pauzi, (dok bi mu punili konzervu sa vodom) priblizio kriz njenom celu. Cudna scena, zaista. Nakon petnaestak minuta zena se polako smirila i nije vise bilo glasa iz nje. Dvoica muskaraca su je uzeli izmedju sebe i odnijeli u mrak da nisam mogao da joj vidim lice i procjenim koliko bi stara mogla biti. Glazba bubnjeva i pjesma se nastavila i jos uvijek traje, a kako mi kaze Berhani trajat ce dok se ne pripremi sve jelo za sutrasnju festu u svecenikovoj kuci (koja je odmah pored crkve)

- 23:55 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

Zmije pocele

Prije nekoliko dana sam razgovarao sa lijecnikom (Kenijcem) pa sam se lagano zabrinuo. Nije da imamo nekih pjesacenja, al opet mi nije svejedno. Treba se paziti.- zmije su lagano ispuzale iz svojih skrovista vjerojatno u potrazi za vodom. Ovih dana su bila dva slucaja bliskih susreta sa zmijama. Kenijski vojnik je vidjeo zmiju koja se udaljavala od spremnika za vodu i pokusao je ubiti stapom no ona je presla u protunapad i pljunula ga svojom otrovnom tekucinom u oci. Koliko se razumijem u zmije to su u stanju samo kobre. Pronasao sam da u Etiopiji imaju crnu kobru, no to je ipak vrsta koja zivi u sumovitim dijelovima i kazu mi da nije moguce da zivi ovdje u pustinji kakva je ova gdje smo mi. Ovo je bila neka vrsta koja takodjer zna da pljuje, no nije kobra, a ono sto mi na Amhariku kazu da je ime te zmije ne znam ni ponoviti. Tko zna kakva je to vrsta. Malo mi je lakse jer kazu da nije toliko opasna, (ne bih volio da je vidim ni na televiziji.) Iskreno nisam imao pojma kojih vrsta zmija ovdje ima. Ima jedna vrsta boe i to sam siguran da sam cuo, jer ostane u uhu to ime. Imali smo mi nekakvih predavanja kada smo tek dosli o svemu tome, al ja obicno napola spavam na svim tim brifinzima kada mi objasnjavaju sto me ocekuje. Pa vidjet cu i sam, to je moje pravilo. - tako mi je draze jer se obicno sve nesto uvelica pa mi je sve to dosadno. Uglavnom tom popljuvanom vojniku su brzinski isprali oci i prebacili ga za Asssab gdje je zadrzan koji dan u bolnici i izgleda da nema problema za njega. Razmisljam da umjesto suncanih naocala od sada koristim naocale za plivanje, nikad se ne zna. Drugi slucaj je sa Eritrejcem koga je ujela zmija na polozaju. Uspjeli su da mu na vrijeme pomognu i izgleda da je i on dobro samo sto je od tog ujeda sav otekao. Ni ta zmija nije toliko opasna, otrov joj nije tako smrtonosan. Berhani se vratio iz Adisa .Nista pametno nije uradio, nije zadovoljan no pustit cu ga koji dan pa ce da ga pitam sto je smisilo. Pitao sam ga o zmijama. Spominje i on crnu kobru no nije siguran da je ima bas ovdje blizu, one su u sumi kako kaze, Inace poceo mi je pricati nesto kao legendu o zmijama. Kako nitko ne ubija zmije ovdje, jer su zmije braca necija braca pa se ne smije ubiti zmija, Vjerojatno nakon ovih desetak dana i ono malo engleskog sto je govorio mu je izlapilo pa se nismo uspjeli sporazumjeti. Kaze da ce mi sutra ispricati kada dodje prevoditeljivca da mu pomogne. Cini mi se da bi mogla biti interesanta i ta legenda pa ce mo vidjeti, necu sada da nagadjam sto je to on pricao,. Zakljucak mu je bio “Fuck English, dificult”. Mislio sam malo ovaj post o “bestijama” koje nas okruzuju al opet kava zove, nastavak o danasnjem danu poslije kave. To znaci za pola sata. Umjesto fotografije zmije evo jednog pauka, nadam se da necu ni imati priliku fotografirati zmiju iako sam imao prigodu prije nekih mjesec dana kada je jedna uhvacena ispred naseg "Hotela". Nije nesto lijepo izgledala pa nema fotografije,.

- 18:37 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

24.07.2004., subota

kava

The Birth of Coffee: There is an old Ethiopian legend that says that a young goatherd noticed his herd becoming unusually frisky after eating some bright red berries. After trying some himself, he found that they had the same stimulating effect on him. A monk from a neighboring monastery also tried these berries after he found the young goat herd in this state, and to his amazement, he also found that the berries helped keep him and others alert during their night prayers and thus spread the use of coffee. Znaci pastir nasao stado kako pase kavu i zakljucio da bi i on mogao malo da se razveseli kao i cijelo njegovo stado.Poslije toga je i svecenik iz manastira, inace pastirev susjed, vidjeo da je to dobro za dugih nocni molitvi. I bi kava. Tako kaze legenda,- Poslije toga Etiopija postala treci najveci izvoznik kave u Africi. Jaci u izvozu kave su samo Uganda i Obala Slonovace. Kazu da se godisnje proizvede 250,000 tona kave(ako to ikome ista znaci). Sada se kao nesto raspravlja o porijeklu kave, gdje je postojbina kave,.. Ja navijam da je orginalno ipak iz Etiopije jer je "Kaffa" naziv pokraine u juznoj Etiopiji gdje je ovaj pastir sa ovcama napasao svoje stado. Nekako ima logike da su ipak oni bili prvi, neka u necem budu prvi. Dobro bili su oni rekorderi na 5000 i 10000 metara sa Haile Hailesalassijem, Svjetski rekorderi u trcanju. Sto sve ja napisah ovdje, a htio sam samo reci da mi se pije kava.

- 02:49 - Pitaj i predlazi (9) - Isprintaj ako zelis - #

21.07.2004., srijeda

novi osumnjiceni

Sumnja o tome da smo nepravedno osudili koze se rodila sinoc u neko doba noci kada smo vidjeli kamilu, od naseg susjeda Afara, kako nam veselo preko bodljlikave ograde nesto njuska po bacvi sa smecem. Nisam mogao vjerovati da su i kamilie mogle biti umjesane u taj zlocin, al sumnja se rodila i treba se sve ispitati. Vise nista nije ni vazno drvetu nema spasa (cini mi se), al mogla bi se promjeniti odluka te umjesto koze prosetati kamilu preko naseg rostilja. Inace kamile su svakodnevnica i sve vrvi od njih. Afari ih koriste za sve vrste transporta, a puste ih da bauljaju okolo po selu po cijelu noc. Patent je da im se svezu noge da moraju skakutati ili praviti vrlo sitne korake da hodaju tako da ne mogu daleko otici. Ne zelim ni da probam mlijeko od njih, a kazu da je puno masnije o kravljeg i ima puno jaci miris. Inace obicaj da muzu kamile i piju mlijeko je samo kod muslimana dok ostali to ne rade, cini mi se da im je cak i zabranjeno. Isti slucaj je sa mesom kamile. Nedavno smo imali slucaj da je jedna kamila zalutala u minsko polje i ostala baz noga, Posredovali smo da se nekoliko Afara useta u minsko polje i da bi se iskorisitili ostaci mesa. Nije ih bilo straha od mina jer je ipak vrjednost kamile ipak velika, Cijena jedne kamile oko 200$ sto ovisi o starosti i velicini. Eto toliko o novoosumnjicenima.

- 23:55 - Pitaj i predlazi (10) - Isprintaj ako zelis - #

20.07.2004., utorak

KRUSNA PECI ( PONOS TS BUREA)

Kao sto sam vec opisao jutro nam nije najbolje pocelo, no sinocnja vecer je bila vise nego odlicna i jos se prica o tome. Krompir, vegeta, puno bijelog luka,maslinovo ulje i barakuda. Sve to u nasoj krusnoj peci ( nas ponos) nakon sat i pol vremena dobilo je takav ukus i miris da sam po prvi puta od kada sam ovdje, pomislio da sam kuci, na nasoj domacoj hrani. Miris ovakve hrane, i topli ljetni vjetar tjerao me da se okrecem oko sebe i trazim more u blizini. Kao da sam bio negdje u Dalmaciji i vecerao u najboljem restoranu. Inace ako niste probali barakudu (kao sto ja nisam do sada) probajte u prvoj prigodi necete se pokajati. Necu o hrani ovaj put neg o ponosu naseg TS ( team site ), nasoj krusnoj peci. Evo kratka fotogalerija izgradnje ponosa naseg Tima, a vidjeti ce te cijeli proces od rusenja termitnjaka zbog skupljanje materijala za izgradnju do prve curke koja se ispekla u njoj. Ideja je o gradnji potekla je od Urugvajca, a u samom pocetku, moram priznati bio sam malo skeptican. Planirano je brzinski nesto sklepati jer se onaj stari nacin rostiljanja zaista nije mogao vise gledati. Potrajalo je skoro mjesec dana no trud se isplatio a evo budite svjedoci naseg najveceg projekta ovdje do sada a siguran sam da ce ih biti jos, ekipa je odusevljena i vec se smislja sta nam je dalje raditi. Kupovina elemenata za temelje nije bio problem, ima toga ovdje ne znam za sto im sluze kada su im kuce od lima i niti jedna gradjevina nema sazidana od ovih blokova. Bio sam pomalo zbunjen na pocetku jer iako sam vidjeo nacrte nisam bas skontato sto u stvari treba da radimo. Skoro dva tjedna smo cekali na ciglu koja je dovezena iz grada u unutrasnjosti Etiopije (cini mi se da se zove Dessie) .. Pretrazili smo Assab no nismo uspjeli naci. Lokalci su nas shvatili su sto trazimo i ponetko od njih je to cak i vidjeo, no nema prije Asmare, bio je uobicajen odgovor. Ovdje zemlja nije dobra za praviti cigle pa se to radi samo u Asmari. Cigle napokon stigle, 200 komada. Od zemlje sa termitnjaka koji je visok preko metar i pol nakupili smo tko zna koliko vreca zemlje i radovi su zapoceli U zemlju se ubaci, slama, secer, voda i pocinje proces pravljenja blata. Poslijepodne se netko od nas uvali u bacvu i blato gazi nogama do prvog nagovjestaja upale misica kada je smjena i nastavljamo tako do kasno u noc. Dobro je da se sto vise izgaza, tako kazu. Sutra poslije podne se ta ista kolicina jos jednom progaza i moze se koristiti za ljepljenje cigli. (mora odstojati preko noci radi necega) Malo pomalo i vec se naziru oblici peci. Dobar osjecaj vec je licilo na pec. U auto radionici smo trebali ispilati dvije cahure od tenkovskih granata za izradu dimnjaka, (ispucanih cahura ovdje ima u izobilju i sluze nam uglavnom kao pepeljare ) Imali smo srece da nadjemo nekakav pokvareni stednjak pa smo ispilali vrata sa rerne. Tako se rijesio i problem za vrata a zazidana u pec izgledaju pravo dobro i to je bilo zaista pametno napravljeno, opet kazem uz dosta srece jer se nije moglo sanjati da ce mo pronaci ovako vrijednu stvar kao sto su vrata od pecnice. Zavrsni radovi su bili ti da velikom kolicinom blata sa vanjske strane prekrijemo cijelu pec da se ne bi gubila toplota i to je to. Ne samo da je odlicna neg i lijepo izgleda, a evo fotografija pa se sami uvjerite. Obratite pozornost da je i posuda za pecenje rucni rad hahaha i ona je ispala bolje neg sam se nadao. Da nije bilo peci ne bi bilo ni sinocnje vecere koja je bila tako dobra da se planira ponoviti cim se uspije nabaviti jos barakude, a to bi moglo biti vec sutra.

- 16:13 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #

Purica u peci

Ovo je bila prva stvar koja je zavrsila u nasoj peci, Dakle purica, poslje toga je bilo pizze i kruha ko u prici, ( Marija skoro svako drugu trecu vecer pravi kruh) od kada je tu pec se skoro ne hladi.

- 16:09 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

zavrsni radovi

Ovo su bili zavrsni,fini, radovi. Ovo blato je cudo, kao ljepilo a sada kada je ispucalo pec nam izgleda kao velika kornjaca.

- 16:04 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

Krusna pec

Pocetak radova na krusnoj peci. Berhani je bio glavni izvodjac radova, a svi smo se ko nesto petljali i pomagali.

- 15:59 - Pitaj i predlazi (0) - Isprintaj ako zelis - #

Kad dan podje naopako

Sto nam se sve moze desiti da nam dan podje naopako? Milion stvari bi se moglo nabrojati, al vjerujem da nikome dan nije poceo naopako kao meni jutros, nikada u zivotu. Sta mi se desilo? Pojela nam koza drvo., poludio sam. Toliko smo se potrudili da nam nabave sadnicu, i toliko se trudili da joj bude dobro, no ipak nam je koze pojedose. Planirajuci posjetu nase “glavne face” potrudio sam se da se u program posjete ubaci svecanost sadnje drveta. Pisao sam da radimo na ozeljenjavanju naseg okolisa i da smo dosta toga odradili do sada, pa mi se ova posjeta ucinila kao odlicna prigoda da dobijemo jos nesto osim cvijeca. Napravili smo i ceremoniju sadnje drvcta, Znate kako to vec ide. Potrudili smo se da to jadno drvo i ogradimo bodljikavom zicom jer smo znali da koze “vrebaju” i da su glavna opasnost. Za sunce se nismo bojali jer ima dovoljno vode a svatko od nas je bar jednom dnevno dosao do drveta da ga pocasti sa kantom vode. Bili smo zadovoljni, sve do jutros. Eto kako nam je svima danasnji dan poceo naopako. Vidite kako ima raznih problema u zivotu. Nije mi ovo smjesno koliko se god vama cinilo, mrtav sam ozbiljan dok ovo pisem. Ovo je fotografija naseg drveta poslje “zlocina”, puno je faca na fotografijama od ranije pa ne mogu da vam pokazem kako je bilo dobro prije, sta se moze. Cenzura.

- 10:06 - Pitaj i predlazi (6) - Isprintaj ako zelis - #

19.07.2004., ponedjeljak

13.07.

- 02:35 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

KINO

Kako je nedavno bilo malo price o kinematografiji da nastavimo sa tim, Hajdemo napraviti anketu, neka ostave traga oni koji bi u subotu navecer prosetavsi se ispred kina odlucili otici pogledati ovaj film, Kino Roma u glavnoj ulici Asmare, (“Harnet awe.”)je prikazivao film sa fotografije na postu , a zove se “LE FATICHE DI ERCOLE”, To bi trebalo biti neki Italijanski film iz 1958 godine sa glumcima Sylvia Koscina i Steve Reeves. Prica o Herkulu. Ici u kino je kino je popularno u Asmari, Vecina filmova su strane produkcije i koliko sam vidjeo to je nesto zasita prilicito staro i vjerojatno najjeftinija produkcija koja se moze nabaviti. Za sutra je na programu bilo nesto domace, Eritrejsko, a kako su mi objasnili to je u stvari kao neka kazalisna predstava iako sam po plakatu mislio da se radi o nekom filmu. Filmska produkcija u Eritreji zazivila je pocetkom prikazivanja nekih ratnih prizora koji su se pretvarali u filmove. Kupio sam jednu video kazetu o njihovom ratu, no nisam je pregledao u cjelosti, a ono sto sam vidjeo je opet nesto sto me podsjeca na neka vremena od prije mnogo godina. Do sada su snimili nekoliko,( nitko mi nije znao reci koliko) filmova sa ratnom tematikom, i isto toliko filmova sa nekim ljubavnim pricama. Kazem da je kino popularno ovdje jer sam vidjeo veliku guzvu po zavrsetku ovog filma o Herkulu.

- 00:31 - Pitaj i predlazi (1) - Isprintaj ako zelis - #

15.07.2004., četvrtak

Prosao odmor

Evo prosao je odmor u Asmari a zakljucak je da se ne treba planirati previse. U stvari se nista ne treba planirati uopce dok se ovdje. Nas taxista je bio bolestan kada sam dosao, a onda mu se pokvario mobitel pa ga nisam uspio dozvati Nismo se vidjeli svo ovo vrijeme dok sam bio u Asmari,. Nije mi se dalo da idem sa nekim drugim pa sam odlucio ostati u gradu i jednostavno jesti, setati i spavati. To dobro dodje, trebalo mi je i odmora. Bio sam zabrinut za Germaja, jer nije bio obicaj da se ne javi, a cijela tri dan nije bilo glasa od njega. Nije mi to bilo drago, al danas sam doznao da mu je u stvari samo mobitel bio neispravan. Kada se nakon nekog vremena dodje u Asmaru osjeca se nesto neopisivo. Nevjerojatno je kako se brzo zaboravi da postoje zgrade, semafori, ulice, travnjaci, taxi, i sve ove najnormalnije stvari se izbrisu iz glave da za samo malo vremena zaboravis da postoje. Ipak mi je prvi osjecaj ovoga puta bio ljutnja. Bio sam ljut na djecu koja se igraju na toboganima i ljuljaskama ispred nase zgrade. Nekad se upita da li sam uopce normalan. Nisam u stvari bio ljut, bio sam im zavidan u ime sve ove djece ovdje koja nikada u zivotu nisu ni vidjela nesto slicno. Razlika je zivjeti u velikom gradu. Pitam se kako uzeti neki prosjek da se ocijeni i opise zivot ovdje ? Biti u Asmari pa se maknuti samo nekoliko km dalje i vidjeti sasvim druge slike oko sebe je kao da se promijeni kontinent a ne drzava. Kada bi se ovoj djeci (koja nas ovuda proganjaju za biscuit, water ili bilo sto sto im se moze dati) dao kliker, kojim su se igrala djeca u Asmari, siguran sam da bi ga ili progutali u trenu ili bi pokusavali da ga zagrizu a onda pojedu. Sigurno nisu nikada vidjeli kliker i to je mozda u redu, al zalosno je sto mislim da ga nikada u zivotu nece ni vidjeti. Djece mi je najvise zao, no ovaj put mi nije bilo drago sto sam vidjeo da ima djece sto znaju i za nesto normalno neg’ sam se osjecao nekao drugacije. U ulazu sam procitao oglas da pocinje ljetna skola engleskog jezika i kompijutera. Cijena po jednom djetetu je 450 $ za kompijutere a 400$ za engleski. Ako se djete upise na oba tecaja onda je cijena samo 800$. Ne znam koji je to period, da li vise mjeseci a moralo bi biti, al cijena je zaista nevjerojatna. Znam da je to ipak elitno naselje i da su stanari tih zgrada ipak imucni, no interesira me tko je to u stanju osigurati toliki novac. Policija, konobari, trgovci i slicna zanimanja imaju prosjecnu platu oko 500-600 nakfi sto se podjeli sa 22 i dobije iznos u dolarima ( tecaj na crno, a sluzbeni tecaj je 13 nakfi za 1$). Moram se upitati tko je taj sto moze dati tolike novce, a vjerojatno netko moze. Radi poredjenja sto se sve moze, a sto ne evo jednog primjera = 1 kg,( neka bude 1.2kg tako nesto je bilo) mortadele kosta 650 nakfi. Normalno da ne jedu mortadelu iako je kupljena u najobicnijem super marketu, no cijene su ipak prilicito visoke za dosta toga sto je osnovna namirnica. Kako ovi ljudi uspiju prezivjeti, pojma nemam. Vecera u najnormalnijem restoranu je skoro 100 nakfi, a ima tu bude i citavih obitelji koje dodju na veceru. Mislio sam pisati o ovim razlikam medju ljudima ovdje, no vec sada se jadno osjecam pa necu. Mrzim tolike razlike jer sam siguran da svi oni koji imaju novaca da zive koliko toliko normalno to u stvari nisu zaradili posteno. Podobnost je ispred svega, zbog toga odustajem od ovog posta, Za sada samo ovo i fotografija djecijeg igralista ispred nase zgrade u Asmari. Nisam uopce ljut samo mi se neda da uvijek nesto roncam, pa necu. Ovaj pauk me je docekao u Bureu pa je i to opet bila mala promjena jer u Asmari nije bas uobicajeno vidjeti takvo sto,.

- 18:36 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

08.07.2004., četvrtak

Malo na odmor

Sutra sam u ASMARI, sto znaci nema me na blogu do srijede sigurno, Imam i tamo pristup internetu no mislim da nema nista od pisanja. U planu mi je obici sto je moguce vise mjesta u okolici Asmare pa ce vjerojatno nesto interesantno da bude i za podjeliti sa vama koji citate ovaj blog, Nadam se da ce nas taxista Germaj imati slobodnog vremena da obidjemo sve ono sto sam planirao. Prvo mi je u planu obici jedan stari manastir na vrhu planine gdje se cuva Biblija stara vise od 800 godina. To je dva sata penjanja na vrh planine i ne cini se bas interesantno, no kazu da se isplati otici tamo, Vidjet ce mo. Do tada evo samo jedna fotografija ulica Asmare.

- 23:29 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

Nesto o religiji

Bilo je pitanje o crkvi u Etiopiji, Ne znam mnogo toga a vjerojatno bi se dalo toga naci i na internetu no evo kao je to ovdje u Bureu. Ova crkva Sv. Gabriela je jedina lijepa gradjevina u Bureu zaista i nije bas toliko stara ,. Bio sam jednom tamo na Svetoj misi, no nije mi se svidjelo jer je sami obred malo cudan i ne moze se covjek osjecati kao da je na misi. Mogu da se raspitam, o obicajima i detaljima obreda,o tome sto i kako to funkcionira, al evo kako sam ja to vidjeo, Sve zene koje dolaze u crkvu su umotane bijelim haljinama, Kazem zene jer sam do sada vidjeo samo naseg Berhanija i jos jednog muskarca tamo,. Pri dolasku se obavezno klanjaju do zemlje ispred crkve, ljube stepenice tri puta. Penju se do ulaznih vrata u crkvu i ljube obje strane zida kraj ulaznih vrata. U crkvu malo tko ulazi. Unutrasnjost crkve je jos uvijek neizradjena i ne djeluje bas lijepo. Tri vrlo stare slike, mozda bolje reci Ikone, me se takodjer nisu dojmile jer su toliko izbljedile i toliko su ishabane da se zaista na dvije od njiih nije moglo razaznati sto je na njima nekada bilo naslikano. Predpostavljam da su zaista stare, no siguran sam da je bilo boljih nacina da se sacuvaju. Nekakvim ekserima su ucvrscene na komad drveta. Te Ikone nisu objesene na zid, neg su onako naslonjene dolje uz zid na podu. Ispred na podu nabacano neko umjetno cvijece koje je vec prije vise godina izbljedilo. Mozda mi se zbog toga nije svidjeo cijeli taj prizor. To su ipak Svete slike i nije im bas mjesto u prasini. Crkva nije pometena nikada do sada od kad se izgradila siguran sam, Prasina je prekrila pod u debelom sloju. Znam da njima ta prasina nista ne predstavlja, ta od rodjenja su sa njom i zive s njom cijeli zivot i ne smatraju je prljavstinom ( sto sam vec ranije opisao), no mozda bi se nesto na tim Ikonama moglo i razaznati da se obrise bar jedan sloj prasine sa njih, no nije ih briga. Svecenik dolazi na vrata sa zapadne strane crkve vjerojatno jer je sa te strane sjena u to doba dana, Jezik im je tako cudan, a brzina kojom govore je takva da zaista ne razumijem ni kada spomenu Bozije ime ( Bog se izgovara kao Egzi'abhier, pa vi vidite kako bi se to moglo izgovoriti i prepoznati, Andjeo je = mela'K sto je malo lakse) Negdje prije citanja dijela Biblije, je dio molitve kada se sve zene dignu ruke u zrak a zatim se spustaju na koljena izgovarajuci nesto i ispruze ruke skroz po zemlji ( nesto slicno kao kada se klanja) U to vrijeme izgovaraju rijeci koje bi mogle biti "Boze pomozi nam", Mislio sam da ce i to ponoviti tri puta, no to su ponovili mnogo vise puta da nisam uspio prebrojati koliko, ( Sigurno oko desetak) Kojom brzinom su to radili pomislio sam da bih ja zasigurno dobio upalu misica na nogama, iako nisam bas bez kondicije. Ne zelim da ovo izgleda kao da se salim na taj racun, no zaista je brzina kojom to rade nevjerojatna, a sve to rade skoro u isto vrijeme. Nakon sto svecenik procita dio iz Biblije pocinje propovjed koja traje desetak minuta. Ocito da je svecenik dobar govornik jer njegove gestikulacije su tako mocne da ga svi tako pozorno slusaju da sam siguran da mora biti dobar govornik. Svecenik je obucen u raskosne haljine, i zaista lijepo izgleda. Cijelo vrijeme u ruci drzi veliki ukraseni kriz za koji mi se cini da je izrezbaren od drveta. Umijesto Svete pricesti sve nazocne zene stanu u red i svecenik ih pljusne u lice sa casom vode. Zaista pljusne, i haljine su im prilicito mokre poslije toga, Svi dobiju i po casu vode da popiju. Pitao sam za Svetu pricest i kazu mi da je imaju, no ne svaki dan Mozda mjesecno.Cijeli obred traje negdje oko pola sata, mozda malo vise. Ovo je Eastern Orthodox crkva i nacin na koji sam vidjeo da se drzi Sveta misa, da sam mozda jos koji put bio tamo mozda bih imao nesto vise za opisati no zaista nemam osjecaj da sam na misi pa mi se i ne da da idem. Inace ne znam taj obred Svete mise kod Pravoslavne vjere pa ne mogu reci ni razlike u odnosu na to kako se to kod nas radi, Sto se tice religije inace sve vise je protestanata u Bureu (to im je u modi sada u zadnjih nekoliko godina), a Krscani i Islam su po 40% stanovnistva, dok na tradicionalne Africke religije otpada oko 15% stanovnistva a te tradicionalne moram malo da ispitam, jos ne znam sta bi to moglo biti sa njima, To mi je u planu uraditi, nadam se da nema onih crnih magija i takvih stvari.

- 18:10 - Pitaj i predlazi (4) - Isprintaj ako zelis - #

07.07.2004., srijeda

NOC U BUREU

Otisao sam malo udahnuti vjetra. Godi. Asfaltna cesta koja prolazi kroz Bure je nekih pedesetak metara odavde, a obicaj ovih ljudi je da se poslije zalaska sunca setaju tom cestom, sjede na asfaltu pricaju se. Ovo mi je drugi put da sam odlucio da i ja tako malo sjedim na asfaltu, nije mi se dalo da setam a nije bio nitko drugi voljan da mi pravi drustvo. Nisam ni insistirao. Ponesem hladnu pivu, nekoliko cigareta i ubije se pola sata. Veceras je bilo tiho, mozda zbog toga sto je kasno i vec su se svi posli spremati za spavanje. Ovako to izgleda. Dva agregata na cijelo selo, no struja je luksuz pa vecina kuca nema struju neg koriste one lampe na gaz. Prebrojao sam devet svjetala. Sedam kuca je imalo nekakvu neonsku rasvjetu, a svjetlo iz dvije je bila obicna sijalica, Ove lampe na gaz se koriste vise unutra pa se to svijetlo i ne vidi. Mrkli je mrak i sve izgleda prilicno avetinjski, Glazba iz jednog od barova sve to jos tako lijepo dopunjuje, i cini da je atmosfera prilicno stravicna,. Glazba im je katastrofa, jedan te isti ritam i glasovi koji zaista nemaju nista da bih rekao da je to pjevanje. Ne znam kako to opisati, al ova njihova glazba je stvarno ubitacna. Nije nimalo ugodna za uho, jednostavno para usi. Pitam se kako to mogu slusati i gdje su njima oni africki ritmovi koji su npm. kod Kenijaca tako dobri i gode. ( Kenijci su tu sa nama pa cesto slusam njihovu glazbu odlicna je). U jedanaest sati se gase agregati i selo ostaje u mraku pa je zbog toga bilo vrijeme spremanja na pocinak. To potraje jer se maleni prostori koji su preko dana bile trgovine pretvaraju u mjesta gdje se spava. Veceras promatram kako nekoliko njih pomazu jedni drugima da se na limene krovove nabaci nesto podmetaca, (nije moguce bilo vidjeti sto), vjerojatno neke deke il slicno. Spavaju na krovovima. Vise je zraka i vjerojatno je puno hladnije neg u tim limenim sobama. Dosta njih jednostavno ispred vrata na zemlji napravi sebi nekog lezaja pokriju se plahtom i tako spavaju. Najezim se, Bez mreze za komarce jednostavno ne bih mogao ni posmisliti da lezim na krevetu a ne da spavam. Psi, magarci, macke kamile svuda okolo, Ne znam da bih se ja bas usudio tako jednostavno na zemlji usnuti i spavati do zore. Lijen sam za dosta stvari al svako jutro uredno napravim mrezu za komarce da se nesto slucajno ne bi zavuklo na krevet, a kada podjem spavati kako god da sam umoran provjerim opet stanje ispod mreze. Tko zna sto sve gmize okolo, a oni onako u prasinu… Inace ta prasina im nista ne prestavlja, Kako su rodjeni sa njom mislim da su im je i pluca puna te je i ne primjecuju Jednostavno ne smatraju da je to prljavstina, to je nesto najnormalnije za njih. Vojna policija naoruzana drvenim stapovima, seta asfaltnom cestom i sa zanimanjem gleda sto je sa mnom. Nije im bas uobicajena slika da netko od nas sjedi na njihovom asfaltu. Nemaju ni oni bas posla veceras, vojnicka paca je bila davno i nema vise pijanih vojnika po selu do desetog ih nece ni biti sigurno.(Visok datum) Vide cigaretu, pivu, ne zele da smetaju. Selam, Selam How are you doing, Not bad, not bad, Glad to hear that. Have good night, Zivili.- vrijeme je i meni da se maknem sa ceste. Agregati se pogasise i Bure utonu u san,

- 22:59 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

HABTU

Danas sam cuo vijest o smrti. Potresla me, i cijeli dan mi se to vrti po glavi pa ce i ovaj post biti malo drugaciji od dosadasnjih. Umrla je Berhanijeva sestra. Berhani je nas lokalni zaposlenik,- bilo ga je u prijasnjim postovima sigurno ste ga već upoznali sa fotografija. Sto on radi? Svasta nesto. Radio je kao gradjevinar pa zna zidati, pere auta, toci gorivo svako jutro, vodi racuna da se agregati zamjene sa radom svako 12 sati, mijenja ulje u agregatima, mjenja nam novac, ode kupiti cigarette, kozu, ovcu, organizira klanje, pece rostilj i tako to, svasta nesto. Zaista ga vrijedi imati ovdje sa nama. Ova moja nova “firma” ga je prestala placati prije pola godine jer su zakljucili da ne vrijedi taj njegov posao i da se ne treba placati za to sto on uradi. Moji prethodnici su mislili drugacije i bili pametni da ga zadrze da radi za nas, pa ga mjesecno placamo od svog novca. On je zadovoljan a mi se potrudimo svaki mjesec nagraditi ga sa nešto više dolara neg smo to dogovrili. Njegova prica pocinje kada ga je sestra koja je starija 15 godina od njega uzela k sebi u Adis Abbabu. Bilo mu je tek desetak godina. Otisao iz Adigrada, sjevernog dijela Etiopije na granici sa Eritrejom gdje nije bilo normalnog zivota (kako on kaze). Zavrsio je nesto skole u Adisu i poceo raditi kao gradjevinar, Zivot ga je nosio svugdje i donio iz Assaba u Bure malo prije rata. Cini mi se da ga je zivot naucio da se snadje i prezivljava u svakoj situaciji pa je na vrijeme osjetio rat i zavrsio ovdje u Bureu prije neg su se granice zatvorile i rat poceo. Sjedili smo cesto i pricali na losem engleskom o tome sto je prezivljavao pa mi je odatle njegova prica poznata. Nakon svega sto sam cuo od njega o zivotu koji je prosao, danas sam jos tuzniji zbog njegovog gubitka. Tu svoju sestru je nazivao majkom a ne sestrom, jer kako kaze, njemu je bila kao majka. Ta odgojila ga je svoju majku i ne pozna. Rekao mi je da od svakog od nas koji odradi svoje ovdje u Bureu, uzme broj telefona i adresu i cuva. Ima ih poprilicno. Tko zna kaze” Zivot je cudan, mozda nekada dodje do toga da trebam nekog u Europi, Americi, ili bilo gdje”. - Ima nas zasita iz cijeloga svijeta. “Ne za mene za mog Habtua” kaze, meni vjerojatno nece nikada pasti na pamet da odem odavde, ta gdje bih ja isao. Ostao je udovac prije godinu dana i sada zivi sa sinom Habtuom kome je 9 godina. Berhanijevi planovi su da radi koliko god dugo bude mogao raditi za nas ( ipak mu je dobra placa), a jedini cilj mu je poslati Habtua u Adis kod njegove sestre da zavrsi skolu. Ona sada zivi sama jer je udovica o prije nekoliko godina. Ima drzavni stan i dovoljno prostora, a i sama bi zeljela da Habtu dodje kod nje. Ta prica mu je bila uvijek glavna u nasim razgovorima a trajala od kada sam dosao ovdje. Kako je samo sretan bio kada bi mi pricao o tim svojim planovima. Habtu je trebao za Adis na jesen. “Bure je glupo za ostati ovdje. Nema dobre skole, nema mogucnosti za raditi dobar posao, ovdje ce upropastiti zivot. Vidis li na sto ovaj zivot ovdje lici, on mora ici u Adis” Tako je govorio Berhani. Vidio je i drugih krajeva, a ne samo ovu pustinju i silno je zelio izvuci ga odave po svaku cijenu. To mi je bilo takoi drago cuti. Uzivao sam u tim njegovim pricama i mastanjima kako ce jednoga dana njegov Habtu zavrsiti skolu u Adisu, “A onda” kaze on “neka sam odluci sto ce, moje je da mu osiguram da zavrsi skolu”. Za ne povjerovati je da netko iz Burea ovako razmislja, vjerujte mi glavna je stvar da se nadje CHAT i zvace po cijeli dan. Zena ce vec nesto smisliti za rucak, a djecu mislim da niti broje niti primjecuju. Neka se sami snalaze, neka i oni smisle kako da prezive kako sam ja prezivio do sada i oni ce. Siguran sam da velika vecina tako razmislja no Berhani nije bio jedan od njih. Zivot i ovdje kroji sve na tako okrutan nacin. Nakon toliko planova i srece u jednom covjeku koji se bori za svog sina, jedna rijec preko telefona ucinila je da se sve okrene naglavacke. Zovnuo je rano jutros u Adis,( obicno dodje prije svih kada zna da sam ja na smijeni uz telefon jer zna da cu mu dozvoliti da potrosi nesto mojih impulsa za poziv koji mu toliko znaci) i sa druge strane su mu rekli da je njegova sestra umrla. Tako je tuzno vidjeti covjeka od 42 godine kako place cijeli dan, a jos je tuznije ako znas da je njegova prica od danas promjenjena i u stvari nema tu vise price. Samo su ostala piranja a najvaznije je,- Sto ce sada biti sa njegovim Habtuom? Znam da ima i puno tuznijih zivotnih prica i puno gorih ljudskih sudbina, al eto ova moja se desava danas, tu u nasem jadnom Bureu i sada mi se cini najokrutnijom od svih. Svi smo neraspolozeni i tuzni kao nikada do sada dok smo ovdje. Berhani sutra ide za Adis, a daljinu od oko 800 km ce prevaliti za tri dana kako kaze. Polazi rano ujutro, kamionom koji je u stvari lokalni autobus, ima jedna fotografija i takvog prevoza pa cu je jednom staviti na post a na ovoj danasnjoj je nas HABTU. Sto li njemu zivot nosi? Kako bi samo dobro bilo da mozemo vidjeti bar petnaest minuta unaprijed, Svi koji me znaju znat ce da ovo cesto znam reci, a sigurno će te se sloziti sa mnom.

- 17:59 - Pitaj i predlazi (7) - Isprintaj ako zelis - #

06.07.2004., utorak

JOS MALO O TRGOVCIMA AFARIMA

Danas smo obavili jos jednu kupovinu sa Afarima, Nestalo nam je drva za nasu krusnu pec, a da se ne bi ponovila jucerasnja prica od "stvarnih vlasnika" kamenja smo narucili drva. Prvi dogovor je bio "kamila drva" za toliko i toliko novaca. Dolazi stara Afar zena sa magarcem, prevara prva, Cijena nije onakva kao smo se dogovorili neg' se drva moraju brojati i kupuju se na komad. Tri drveta ( velicina ni ovaj put nije vazna kao za kamenje ) 1 birra. Prevara druga /Podsejetilo me na pricu o Imocanima i Zidovima i kupovini jaja na kilo ne na komad/ Ovo je stvarno varanje, tako ocito varanje da je i nasa kuharica poludila i htjela da je otjera. Nesto su se pregovarale njih dvije i cijena je malo pala, al nasa Marija je bila za to da je potjeramo, Nismo, Drva su kupljena i sada imamo za loziti vise od tjedan dana sigurno. Ovisi koliko se cesto pece kruh, jer sada imamo kruh iz krusne peci, a to je stvarno ugodna promjena koja vrijedi bar "pet kamila drva" ili ti ne znam koliko magaraca. Razumijem da su kao trgovci spremni da varaju no nemaju granice ni u cemu. Afarski nozevi su vrlo interesantni i bili su nam interesantni kupiti za suvenira. Noz koji je kostao 25 birra, a kupljen je po (duploj cijeni i tada) sada je vise od 150. Vidite da nemaju mjere.

- 13:34 - Pitaj i predlazi (11) - Isprintaj ako zelis - #

05.07.2004., ponedjeljak

CRVENO MORE

Kao sto se na ovoj fotografiji vidi Crveno More u Assabu nije uopce crveno. Predpostavljam da se nekada crvenilo i da je po tome dobilo ime, no danas se moze zvati bilo kako samo ne crveno. Roneci se moze vidjeti koraljno dno, a vecina koralja je vjerojatno nekada bila crvene boje. Boja koja sada preovladava je u stvari najblze tamno-ljubicastoj ili tako nekako, no nije crvena. Dalako je od one boje pravih, crvenih koralja. Inace nije lose za ronjenje jer se moze vidjeti pored lijepih koralja i mnostvo raznobojnih riba na vrlo malim dubinama,. Kupeci skoljke koje i nisu bas nesto jer su uglavnom okamenjene i vecina ih je u stvari vise kamen nego skoljka, zamutivsi dno u trenu si okruzen jatima raznobojnih riba i ribica. Za akvariste ce biti poznata “Kraljevska neonka”. Da voda nije tako slana povjerovao bih da i one plivaju u Crvenom Moru, ovako znam da nije moguce. Iste boje ista velicina, orginal “Neonke” Ne znam naziv za tu vrstu skoljki, no koriste ih za ukrasavanje obuce i pravljenje svakojakog nakita ovdje, a izgledaju lijepo i ima ih dosta takodjer na malim dubinama. Malene, skoro okrugle sa nekim cudnim bojama u krug na sebi. Ogranicen sam sa tim mojim ronjenjem na dah koraljnim grebenom koji je u stvari i granica do koje se smije ici zbog morskih pasa koji su cesto vidjeni vrlo blizu plaze. Ponekad samo kojih pet sest metara daleko. Ja do sada nisam imao prilike vidjeti ih no vjerujem ljudima koji to pricaju. Dno od koraljnog grebena do plaze je sitni pijesak koji je u stvari od imrvljenih koralja. To je na dijelu na kome se kupamo a sirine je oko dvadesetak- trideset metara. Ostali dio plaze je koraljno dno do same obale, a tamo se bos ne smije ni pokusati uci u vodu jer ti koralji su ostri kao zileti. Voda je toliko slana da je bez utega tesko roniti i na dva metra dubine, al je zbog toga je lijepo lezati na povrsini i osjecati kao na krevet cini mi se mnogo lakse neg' na nasem moru.

- 21:40 - Pitaj i predlazi (8) - Isprintaj ako zelis - #

II dio o kupovini kamenja

Mislio sam da je zavrsila prica o kupoprodaji kamena, al evo nastavka, Posljepodne dodjose starac i starica Afari sa svojim prevodiocem. Inace oni govore Afarski jezik, a ne Amharik ili Tigrinja ko i svi ovi lokalni ovdje. To je njihov jezik i vrlo malo njih govori ova druga dva koliko ja znam, Prica se nastavlja, Traze da razgovaraju sa nama o kamenju koje je ukradeno sa njihove zemlje. Nemoj opet o kamenju.- Sta je sada? , Nasa prevoditeljica mi prevodi da im je receno kako je netko iz UN-a dosao i napunio auto kamenja i otisao pa su dosli da se zale na kradju. nevjerojatno. Objasnjavamo im da smo to bili mi i da je uredno placeno, da je bio dogovor i da nije ukradeno. Cetrdeset komada kamena X 0,25 bir = 10 birr, Toliko smo platili, no racuna nemamo, a najlaksi nacin je da se prebroji gomila sa kamenjem koju nismo ni dirali danas jer bilo uzasno vruce pa nam se nije dalo nista da radimo,( Sto mozes ostaviti za sutra ostavi ). Kada su vidjeli gomilu kamenja bili su iznenadjeni. Kako je moguce da se samo toliko kamenja uzelo kada je bio kamion UN-a.netko im je rekao da je odvezen cijeli kamion a ako je tako malo onda nema veze. ( 36 kom kamenja sto manjih sto vecih.- to su prebrojali radi cijene vec jutros napojnica uracunata) Nakon jos malo objasnjavanja odose, kao dobro je samo toliko nema problema poklanjamo vam ih,. Poklanjaju nam ih ? Nece da komentiraju kako su u stvari prevareni i oni. netko nam je prodao njihovo kamenje. Zakljucio sam da je stari zakljucio tko bi to mogao biti, faca mu je bila kao pokazat cu ja njemu, Ako nam treba jos kamena mozemo mi slobodno doci, Hvala od danas kupujemo betonske blokove, malo ce losije izgledati no ucinak isti. Poduzetnistvo postoji, a evo i zelja za tim, Materijala za prodaju koliko hocete, evo fotografija sa terenom koji nas okruzuje, Obratite pozornost na kolicinu kamena

- 20:24 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

'oces kupit ciglu ?

Jutros sam dozivio nesto sto me podsjetilo na ovu ‘oćes kupit ciglu?. Dok smo pili jutarnju kavu, ponosni sto smo nabavili sjeme za neko cvijece zaključili smo kao bi sjetva trebala da se odradi tako da bude lijepo za oči i u isto vrijeme nesto funkcionalno,. Funkcionalno je: da koze koje zalutaju tu ispred nasih kontejnera ne pobrste, da macke koje od dosade samo gluposti rade okolo ne mogu tako lako do nasih sadnica, da ne zaklanja pogled previse, da ne bude na direktnom suncu jer ce sve biti sprzeno i tako slicno tome. Ima toga dosta na sto se treba obratiti pozornost, a kako bi to bilo da se bez razmisljanja jednostavno posije cvijece okolo i ovih nekoliko pelcera koje imamo ubace u zemlju, a o tome se malo ne dogovorimo i ne nadjemo pravo mjesto? Ne ide to, ne bi bilo drazi u tome, a ovako smo svi zadovoljni i vec imamo sliku naseg vrta koji ce biti, kako se na kraju dogovorismo i "viseci vrt". Treba da se sazida “zardinjera”, ( tako se zove nesto u sto se sadi cvijece, a duze je neg sire?) Treba samo kamena i poceti sa zidanjem. Odlucili smo nesto odraditi prije neg sunce upekne,- normalno nista bez naseg Berhanija odveo nas je nedaleko od ovog naseg mjesta da skupimo kamen. Kamen odlican za gradnju. Vulkanski .- ima najmanje dvije ravno odrezane stranice, kao nozem rezani komadi sira ( doduse crnog). Sakupljanje je potrajalo petnaestak minuta i gepek od naseg Toyota 4/R je bio pun. Krenemo i u retrovizoru ugledah dva Afara koji trce prema nama masuci stapovima,sumnjivo. Ne znam odakle, no tu se stvorilo vise od sest - sedam njih (AFARA). Daljina oko stotinjak metara a kako su trcali brzinom koja je bila veca od nase bivali su sve blize. Pitam Berhanija sta se desava, a on kaze samo vozi. Kada sam vidjeo da su poceli bacati kamenje u nasem pravcu i da su izgledali vise nego ljuti zaustavio smo auto. Rasprava potraja, a gestikulacije i prepirka jasno oslikava da ova dvoica ne da su ljuti. Nesto je u svezi naseg izleta na taj dio zemlje, bilo ej za predpostaviti no Berhani pregovara i svadja se a mi ostali ocekujemo ishod. To kamenje je njihovo, treba ga platiti ili ga moramo vratiti nazad odakle smo ga i uzeli. Zasto njihovo pitam, pa u sred nicega je, kako da je njihovo ta ni oni ne zive tu? Sve izvan granica "Opcine Bure" je Afar teritorija i sve je njihovo, od kamena, biljke, travke sve, to se ne smije dirati. Dobro nema veze, normalno da ce mo platiti. Koliko je to? 25 centi komad, Dolara? – Ne Etiopskih birra. Dobro razumna cijena, moze, kupujemo. Darko i ja se suzdrzavamo da ne puknemo od smijeha, to je "prodavanje cigle". U sred nicega zaista, ni Berhani nije od jucer ovdje on zna sta se moze a sto ne da mu je bilo ista sumnjivo ne bi nas ni doveo u sred ove pustinje da pokupimo taj kamen. Prevara zasigurno i zbog toga tako zucno i raspravljao sa njima no ipak nas Berhani, pregovarac, prava faca kao da se pregovara o rjesavanju sukoba sa Eritrejom. Ne da se isprovocirati,nesto im mrtav hladan objasnjava a oni pjene. Postignut dogovor, jedan od njih ide sa nama pa ce mo uredno platiti kada sve istovarimo u nasu bazu i nema rasprave, prvo istovar a onda novci. Posljednje upozorenje od Berhanija, Afaru mozes sa nama u auto al ostavi stap, ( Zvucalo je kao, Sa oruzjem zabranjeno u auto- tu su se dogovorili od prve, stap je ostavljen ovima koji ostadose. Povezemo najglasnijeg od njih a Berhani zadovoljan,- napokon nesto i po njegovom) Stizemo i dok istovar traje broje se komadi. Opet njih dvoica u svadju skoro da se potuku. "Zar ces i taj kamen brojati kad je toliko mali" - "Nije me briga kamen je kamen, svi se broje". Smirujemo ih nema veze dogovor je da se svi broje, i oni od tri-cetri kilograma i oni kojima se ne bi mogla ni covjeku posteno ni glava razbiti. Cijena ista. Matematika im nije jaca strana al 10 birra ce biti dobro i svi ce biti sretni i zadovoljni. To je 1.5 US $. Opet svadja njih dvojice i Afar odlazi sa prijetnjom da nikada vise nece trgovati sa nama. Naljutio ga Berhani no ne znam zasto, to je bilo izmedju njih. Berhanijev komentar je bio “Afar Crazy people” a meni su bili pravo simpaticni jutros, smijao sam se na samom pocetku dana a to je dobro. Eto, kupismo mi kamen u sred kamene pustinje kao da kupismo vrecu pijeska u Sahari al nije mi zao radovi se nastavljaju.

- 13:23 - Pitaj i predlazi (6) - Isprintaj ako zelis - #

04.07.2004., nedjelja

Nedjelja

Danasnji dan je bio zaista dobar, Lagano smo se odvezli do Assaba i bili tamo vec oko deset ujutro, Obavili malo kupovine i slucajno vidjevsi da je pizzerija otvorena narucili pizze. (nismo trebali razmisljati o tome sto rucati imali smo srece da je bilo otvoreno jer radnim danima otvara tek nakon 18 00), Kada se naruci ta pizza ceka se oko sat i pol vremena minimalno. pa smo imali vremena da obavimo i ono nesto sluzbeno sto smo morali u medju vremenu, Pojela se pizza, najbolja do sada, a ovo mi je treci put da jedem tu. Kupanje, More odlicno, Ovo mi zaista dodje kao lijepi izlet i velika promjena nakon Burea, Nakon ove pustinje ovdje i pustinjskog okruzenja cijeli dan kupanje, ronjenje, kao da sam na drugu planetu doletjeo. Uvijek mi tako dobro dodje, Od Assaba do Burea se toliko slika izmjenja da se to mora opisati pa cu pokusati i to da opisem. O tome ce da bude moj sljedeci post. Od ispod morske povrsine Crvenog Mora, preko plaze dovest cu vas kroz pjescane i pustinje od vulkanskog kamena do Burea. uz neke fotografije, To ostavljam za kasnije ili ujutro ipak cu pogledati utakmicu, Mogla bi i to biti dobra prica, idem sa Etiopljanima gledati Portugal i Grke i ne znam zasto navijati za Grke,

- 20:39 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

03.07.2004., subota

Noc punog mjeseca

Vjerojatno i zbog ovog punog mjeseca nad Bureom ne da mi se nista da pisem veceras, Evo samo fotografija mjeseca koga idem gledati jer je zaista lijep veceras, Kava cigareta i lijepa noc punog mjeseca nad Bureom, Vruci africki vjetar ovako kasno u noci godi. +33

- 22:48 - Pitaj i predlazi (12) - Isprintaj ako zelis - #

DAL SMO RODJENI ZLI IL' SMO TAKVI VREMENOM POSTALI

- 19:20 - Pitaj i predlazi (5) - Isprintaj ako zelis - #

02.07.2004., petak

Rucalo se

Upravo se rucalo i vrijeme je da se ubije oko dva tri sata, Danasnja novost za rucak je pohovani listovi od kupusa, inace jos nisam probao lokalno povrce, Strah da se pokupi kakva boles je veca od zelje da se jede paradaiz,paprika i sl. S busmanom se slazem banane su druga prica, odlicne su iako sugavo izgledaju.

- 14:01 - Pitaj i predlazi (12) - Isprintaj ako zelis - #

01.07.2004., četvrtak

26.10.1996. GOD U BUREU

- 18:43 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #