Jutros sam dozivio nesto sto me podsjetilo na ovu ‘oćes kupit ciglu?.
Dok smo pili jutarnju kavu, ponosni sto smo nabavili sjeme za neko cvijece zaključili smo kao bi sjetva trebala da se odradi tako da bude lijepo za oči i u isto vrijeme nesto funkcionalno,.
Funkcionalno je: da koze koje zalutaju tu ispred nasih kontejnera ne pobrste, da macke koje od dosade samo gluposti rade okolo ne mogu tako lako do nasih sadnica, da ne zaklanja pogled previse, da ne bude na direktnom suncu jer ce sve biti sprzeno i tako slicno tome. Ima toga dosta na sto se treba obratiti pozornost, a kako bi to bilo da se bez razmisljanja jednostavno posije cvijece okolo i ovih nekoliko pelcera koje imamo ubace u zemlju, a o tome se malo ne dogovorimo i ne nadjemo pravo mjesto? Ne ide to, ne bi bilo drazi u tome, a ovako smo svi zadovoljni i vec imamo sliku naseg vrta koji ce biti, kako se na kraju dogovorismo i "viseci vrt".
Treba da se sazida “zardinjera”, ( tako se zove nesto u sto se sadi cvijece, a duze je neg sire?)
Treba samo kamena i poceti sa zidanjem. Odlucili smo nesto odraditi prije neg sunce upekne,- normalno nista bez naseg Berhanija odveo nas je nedaleko od ovog naseg mjesta da skupimo kamen.
Kamen odlican za gradnju. Vulkanski .- ima najmanje dvije ravno odrezane stranice, kao nozem rezani komadi sira ( doduse crnog).
Sakupljanje je potrajalo petnaestak minuta i gepek od naseg Toyota 4/R je bio pun. Krenemo i u retrovizoru ugledah dva Afara koji trce prema nama masuci stapovima,sumnjivo. Ne znam odakle, no tu se stvorilo vise od sest - sedam njih (AFARA). Daljina oko stotinjak metara a kako su trcali brzinom koja je bila veca od nase bivali su sve blize.
Pitam Berhanija sta se desava, a on kaze samo vozi. Kada sam vidjeo da su poceli bacati kamenje u nasem pravcu i da su izgledali vise nego ljuti zaustavio smo auto.
Rasprava potraja, a gestikulacije i prepirka jasno oslikava da ova dvoica ne da su ljuti. Nesto je u svezi naseg izleta na taj dio zemlje, bilo ej za predpostaviti no Berhani pregovara i svadja se a mi ostali ocekujemo ishod.
To kamenje je njihovo, treba ga platiti ili ga moramo vratiti nazad odakle smo ga i uzeli.
Zasto njihovo pitam, pa u sred nicega je, kako da je njihovo ta ni oni ne zive tu? Sve izvan granica "Opcine Bure" je Afar teritorija i sve je njihovo, od kamena, biljke, travke sve, to se ne smije dirati.
Dobro nema veze, normalno da ce mo platiti. Koliko je to? 25 centi komad, Dolara? – Ne Etiopskih birra. Dobro razumna cijena, moze, kupujemo.
Darko i ja se suzdrzavamo da ne puknemo od smijeha, to je "prodavanje cigle". U sred nicega zaista, ni Berhani nije od jucer ovdje on zna sta se moze a sto ne da mu je bilo ista sumnjivo ne bi nas ni doveo u sred ove pustinje da pokupimo taj kamen. Prevara zasigurno i zbog toga tako zucno i raspravljao sa njima no ipak nas Berhani, pregovarac, prava faca kao da se pregovara o rjesavanju sukoba sa Eritrejom. Ne da se isprovocirati,nesto im mrtav hladan objasnjava a oni pjene.
Postignut dogovor, jedan od njih ide sa nama pa ce mo uredno platiti kada sve istovarimo u nasu bazu i nema rasprave, prvo istovar a onda novci.
Posljednje upozorenje od Berhanija, Afaru mozes sa nama u auto al ostavi stap, ( Zvucalo je kao, Sa oruzjem zabranjeno u auto- tu su se dogovorili od prve, stap je ostavljen ovima koji ostadose. Povezemo najglasnijeg od njih a Berhani zadovoljan,- napokon nesto i po njegovom)
Stizemo i dok istovar traje broje se komadi. Opet njih dvoica u svadju skoro da se potuku. "Zar ces i taj kamen brojati kad je toliko mali" - "Nije me briga kamen je kamen, svi se broje". Smirujemo ih nema veze dogovor je da se svi broje, i oni od tri-cetri kilograma i oni kojima se ne bi mogla ni covjeku posteno ni glava razbiti. Cijena ista.
Matematika im nije jaca strana al 10 birra ce biti dobro i svi ce biti sretni i zadovoljni. To je 1.5 US $.
Opet svadja njih dvojice i Afar odlazi sa prijetnjom da nikada vise nece trgovati sa nama. Naljutio ga Berhani no ne znam zasto, to je bilo izmedju njih.
Berhanijev komentar je bio “Afar Crazy people” a meni su bili pravo simpaticni jutros, smijao sam se na samom pocetku dana a to je dobro.
Eto, kupismo mi kamen u sred kamene pustinje kao da kupismo vrecu pijeska u Sahari al nije mi zao radovi se nastavljaju.
Post je objavljen 05.07.2004. u 13:23 sati.