DAJ LJUDIMA I VIŠE NEGO OČEKUJU, I ČINI TO SA RADOŠĆU !

Tijelo umire kad se odvoji od duše, a duša umire kad se odvoji od Boga. — Sv. Augustin

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

OBAVEZNO PROČITATI

OTOK SVIJETA

Kad rat mine sokole
Pobjednik je ko nije ubio.
I onaj, ko tuđu svetinju nije opoganio.
I onaj, ko je neprijatelja poštedio.
I onaj, ko se tuđem zlu nije radovao.
I onaj sinko, ko je sobom vladao.

Pobjednik je ko zlu moć nije umoćio.
Ko sam sobom može nasamo u mraku ostati.
Lako je poslije rata pred cara,
Ali treba izaći pred majku
i Tvorca

Pogledaj Afrika kakvu jos niste vidjeli
Etiopija

RANIJE NAPISANO NA OVOM BLOGU.

KAVA
'KO SE BIJE TAJ SE VOLI
VEKI
U NOCI PUNOG MJESECA
HABTU
ANDJEO GABRIEL

Video o misiji, šteta Nizozemci pričaju neki svoj jezik

BILO JE LIJEPO BITI OD KORISTI KOLIKO SE MOGLO

Ovi stihovi tek onako za svoju dušu,...

August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!

A F R I K A

11.01.2019., petak

BENZIN

Sličnost sa albanskim glavnim gradom je bila i u tome što se nigdje na svijetu kao tamo i ovdje ne možete vidjeti više benzinskih crpki na manje prostora.

Na svakom koraku jedna ili dvije crpke sa mjerilom ili modernija izvedba koja je uglavnom još uvijek u izgradnji, sa više crpki. Ako vozite na plin i to nije problem i LPG točionica ima.

- 08:54 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

03.01.2019., četvrtak

fotografije iz centra

Novu Godinu sam dočekao u bolnici, no sada sam dosta bolje i nadam se za dan dva zaboravit ću da sam i trebao malo bolničke njege. Priznajem i nije najljepši doček, no kako već odavno i nemam osjećaj za tu Novu godinu ništa strašno, u bolničkom krevetu ili u krevetu u mojoj sobi, skoro da je svejedno, ovako sam sa malo više boli nego što bih poželio ikomu ušao u 2019. Što li će novo donijeti tko će znati, nadam se dovoljno zdravlja svima, ostalo što bude. Za ovu zemlju ne znam, danas sam čuo da se Ameri povlače vrlo brzo, puno brže nego sam mogao pretpostaviti, a to po meni nije dobro, koliko god ne odobravam puno toga što rade po svijetu, ovdje su potrebni još neko vrijeme. Svi mi ostali možemo ići al po ovome što sam do sada mogao vidjeti ovdje bez njih neće biti dobro,- mislim nije niti sa njima al bez njih će biti još teže napraviti bar malo trajnijeg mira.
Pripreme koje moramo proći svi mi koji radimo ovdje ovise od zemlje do zemlje, ali dva tjedna zajedničkih priprema koje obavimo svi mi iz 21 zemlje koliko nas ovdje ima do sitnih detalja nas vjerno pripreme na stanje koje nas čeka. Da nisam bio siguran da je situacija mirna i ne toliko opasna ne vjerujem da bih se odlučio doći ovamo, prestario sam da bih prolazio kroz gluposti rata ponovno samo iz nekakvog avanturizma ili ne znam ti čega već. Najmirniji i trenutno najljepši dio ove jadne zemlje je ovaj dio gdje se sada nalazim. Zbog svega toga sam ljut na moje prijatelje sa kojima dijelim posao, ljut sam jer nemaju osjećaje za ovo što rade, nemaju osjećaja za ove ljude i zbog toga sve ovo što radimo gubi smisao. Procedure se moraju poznavati jer nikome se ne gubi glava i po njima se radi al ne može te ništa ako nema srca,
upravo to kraljica u komentaru na prošli post reče,
neki ljudi imaju svojstvo da ne razmišljaju previše... poluroboti... za razliku od njih, u našim ljudima još uvijek postoji empatija..
Ne možete pomagati nekome ako to radite na silu, ako ne primjećujete da su ljudi. Ako imate osjećaje za ove ljude nešto će te uraditi i biti će koristi bar što ste nekome uljepšali bar jedan dan a ne pokvarili mu ga. Ovi moji suputnici su za par sati vožnje gradom zasigurno samo pokvarili dan ovim ljudima i malo toga će u ovih šest mjesec ljudskoga uraditi. To me ljuti al to je jednostavno tako, drago mi je vidjeti da mi nismo izgubili ono malo duše što smo imali, i toga je sve manje al ostalo je, ima je još u nama.
Prije par dana preletjeh veliki dio ostatka zamlje pa će biti još nešto fotografija iz zraka no evo za večeras sam odabrao poneku iz samoga centra grada gdje je užurbanost ljudi po ulicama i gužva usporila i naše kretanje pa smo mogli malo bolje razgledati svakodnevni život ovih ljudi. Ne vjerujem da bi bili izloženi ikakvom većem riziku da smo i prošetali ovim ulicama no ipak nije nam dozvoljeno da izađemo iz vozila.
Malo manje kaotično, nego u jučerašnjem postu, al afrički stil života polako se promijenio na albanski,- ne bih vrijeđao nikoga jer iako je albanski glavni grad svake godine sve ljepši i ljepši, vožnja ovim dijelom grada užasno me podsjetila na vožnju tamo prije nekih desetak godina.

Plava građevina najznačajnija znamenitost koja svojom pričom i ljepotom privlači mnoštvo ljudi u ovaj grad.

- 20:29 - Pitaj i predlazi (2) - Isprintaj ako zelis - #

02.01.2019., srijeda

vožnja kroz grad

Grad i vožnja koja je slijedila ponovno su priča za sebe. Prve kuće i tragovi civilizacije potvrdile su riječi mojih iskusnijih suvozača da će mo prvo proći kroz najsiromašniji i najneugledniji dio grada.
Neobične nesvakidašnje prizore mogao sam vidjeti na svakom koraku oko mene i vjerojatno bih imao i drugačije osjećaje da sve ovo nije bilo već viđeno, sve me je opet podsjetilo na Afriku. Najsličnije i najbliže za opisati bilo bi kada bih rekao tako, Afrika,. Osjećaji su bili drugačiji nego u sličnim situacijama u Africi, osjećaj nelagode, bio je drugačiji, intenzivniji.

Taj čudni osjećaj nelagode ponovno su kod mene izazvali moji suputnici, a ne prizori koje sam gledao oko sebe. Uske prašnjave ulice kojima smo prolazili bile su pune djece koja su neumorno pokušavala osmjesima i srdačnim mahanjem pokazati da smo dobro došli, da nam se ipak raduju.

Stariji ljudi nisu pokazivali nikakve osjećaje, činilo mi se kao da smo nevidljivi za njih, oni su bili drugačiji od djece koja su nam mahala i trčala za nama koliko dugo su mogla. Ovi ljudi su imali drugačije osjećaje, bio sam siguran u to al isprva ničim to nisam mogao potvrditi. Bili smo nevidljivi za njih,- ničim nisu pokazivali da nas vide, niti jednim gestom ili pogledom prema nam nisu dali do znanja da nas vide, da smo tu.

Čudno je bilo sve to okruženje, ali kako sam rekao, opet sam prvi osjećaj nelagode osjetio zbog mojih suputnika, mojih kolega, a razlog je opet sličan onome od samog početka našeg puta.
Ljudi u čijoj zemlji se sada vozimo u oklopljenim vozilima naoružani do zuba, ljudi kroz čiji grad prolazimo, ljudi kojima smo došli pomoći bili su nevidljivi za moje suputnike. Nisu ih primjećivali kao ljude, nije ih se gledalo na takav način, sve ono što nam se nalazilo na putu ili pored puta bilo je samo predmet interesa u toj mjeri da bi prvo vozilo upozorilo nas u koloni iza što nam slijedi, skupina ljudi lijevo ili desno, motorista, vozilo, skupina vozila, magarac, ili slično. Cilj je bio proći što brže uskim prašnjavim ulicama ne vodeći računa nit o čemu drugome osim da se motor vozila čuje što je moguće snažnije i da se podigne što je moguće više prašine. Isprva sam šutio ne znajući razlog a kako ga nisam niti mogao shvatiti morao sam pitati zašto voze tako bezobzirno i brzo, zar je potreba da se tako vozi. Nisu imali odgovora, al ništa se nije niti promijenilo vožnja se nastavala na isti način.

Djeca su ostajala u oblaku prašine iza nas, a okolne kuće su u sebi dobile novi sloj prašine kojemu se nitko zasigurno nije obradovao. Bezobzirna vožnja uskim prašnjavim ulicama u ovom dijelu grada nije me se dojmila a ljutnju koju sam osjećao nije promijenila vožnja kroz malo ljepše dijelove grada gdje je asfaltna cesta zamijenila ove uske makadamske uličice.
Razumijem da treba biti oprezan ovdje gdje jesmo, no trebati će se vratiti ovim istim ulicama ponovno, zar ne bi smo trebali pokazati da ovi ljudi nisu nevidljivi ljudi, zar bar to ne možemo pokazati, da ih vidimo, da su tu. Da su ljudi. Koliko dugo još će netko trpjeti ovakvo ponašanje nekakvih glupana koji su došli tu s drugoga kraja svijet i nije ih briga ni za što, pitao sam se i ubrzo došao do odgovora. Prvo vozilo je javilo da čovjek pored ceste sa desne strane ustaje na noge. Prebacio sam na snimanje videa i u pravom trenutku ovjekovječio kako čovjek kome je dosta prašine od naše vožnje pokazuje svoju sreću što nas vidi, zamahnuo je i kamenom pogodio naše vozilo u kome je kao u konzervi odjeknulo u ušima svima nama,- nadao sam se da je to nekoga i naučilo pameti. Osjećao sam se puno bolje nakon toga taman kao da ja nisam jedan od onih koje bi trebalo kamenovati radi svog ponašanja. Nabildana djeca puna energije i mozga punog odgledani ratni filmova dobila su prigodu glumiti silu u svojim oklopnim vozilima.

Ovo će biti zadnji put da im se pridružim na ovakvom putu al nacija ipak čini razliku, nisu svi isti, sa ovima nikada više nigdje. Možda sam previše kasno počeo učiti mrziti ljude pa još uvijek ne znam kako bih to trebao, no ovi moji suputnici su zaslužili puno teže riječi nego sam im rekao na kraju našega puta. Opet sam im za njihovo dobro podijelio savjete kao svojoj djeci, al znam da će malo toga doći do njihovog mozga ako je uopće došlo do ušiju.

- 19:46 - Pitaj i predlazi (3) - Isprintaj ako zelis - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	siječanj, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (10)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2015 (4)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (9)
Lipanj 2013 (18)
Svibanj 2013 (12)
Rujan 2012 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (19)
Prosinac 2005 (2)
Studeni 2005 (4)
Listopad 2005 (5)
Rujan 2005 (4)
Kolovoz 2005 (1)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (8)
Travanj 2005 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo pisanje BLOGA mi se cinilo zabavno i vrijeme koje sam trošio ovdje činilo mi se kao korisno utrošeno.
Ovaj blog je od 2004 godine
Bio je Afrika dok sam bio dolje, i dalje je Afrika iako već dugo nisam tamo, al nadam se da ću nekada ponovno biti
NA PITANJA I KOMENTARE POKUŠAVAM ODGOVORITI KOLIKO MOGU, A INAČE SU TO I BILE GLAVNE TEME POSTOVA, A SADA SE TO MALO PROMJENILO OD KADA NISAM TAKO ČESTO OVDJE IZBACIM NEŠTO KADA BUDE SLOBODNOG VREMENA I NEŠTO ŠTO BIH PODJELIO SA DRAGIM LJUDIMA

Evo zahvljujući Modrini neba sada imam i glazbu u pozadini. Ovo će meni biti razlog više da navratim ovdje, za vas ne znam.

Žao mi je obrisati ovaj blog no moram sve vas koji dodjete ovdje bar informirati da sam se već odavno vratio iz Afrike. Možda se netko nanovo susretne sa mojom Afrikom gdje sam fotografijama i doživljajima iz Eritreje i Etiopije u kojoj sam proveo godinu dana pokušao približiti vam sve ono što sam vidjeo tamo. Svi oni koji su me ranije čitali i možda se vratite ponovno ovdje volio bih da ostavite traga da ste bili opet tu. Svako dobro svima.