Marketing
fotografije iz centra
Novu Godinu sam dočekao u bolnici, no sada sam dosta bolje i nadam se za dan dva zaboravit ću da sam i trebao malo bolničke njege. Priznajem i nije najljepši doček, no kako već odavno i nemam osjećaj za tu Novu godinu ništa strašno, u bolničkom krevetu ili u krevetu u mojoj sobi, skoro da je svejedno, ovako sam sa malo više boli nego što bih poželio ikomu ušao u 2019. Što li će novo donijeti tko će znati, nadam se dovoljno zdravlja svima, ostalo što bude. Za ovu zemlju ne znam, danas sam čuo da se Ameri povlače vrlo brzo, puno brže nego sam mogao pretpostaviti, a to po meni nije dobro, koliko god ne odobravam puno toga što rade po svijetu, ovdje su potrebni još neko vrijeme. Svi mi ostali možemo ići al po ovome što sam do sada mogao vidjeti ovdje bez njih neće biti dobro,- mislim nije niti sa njima al bez njih će biti još teže napraviti bar malo trajnijeg mira.
Pripreme koje moramo proći svi mi koji radimo ovdje ovise od zemlje do zemlje, ali dva tjedna zajedničkih priprema koje obavimo svi mi iz 21 zemlje koliko nas ovdje ima do sitnih detalja nas vjerno pripreme na stanje koje nas čeka. Da nisam bio siguran da je situacija mirna i ne toliko opasna ne vjerujem da bih se odlučio doći ovamo, prestario sam da bih prolazio kroz gluposti rata ponovno samo iz nekakvog avanturizma ili ne znam ti čega već. Najmirniji i trenutno najljepši dio ove jadne zemlje je ovaj dio gdje se sada nalazim. Zbog svega toga sam ljut na moje prijatelje sa kojima dijelim posao, ljut sam jer nemaju osjećaje za ovo što rade, nemaju osjećaja za ove ljude i zbog toga sve ovo što radimo gubi smisao. Procedure se moraju poznavati jer nikome se ne gubi glava i po njima se radi al ne može te ništa ako nema srca,
upravo to kraljica u komentaru na prošli post reče,
neki ljudi imaju svojstvo da ne razmišljaju previše... poluroboti... za razliku od njih, u našim ljudima još uvijek postoji empatija..
Ne možete pomagati nekome ako to radite na silu, ako ne primjećujete da su ljudi. Ako imate osjećaje za ove ljude nešto će te uraditi i biti će koristi bar što ste nekome uljepšali bar jedan dan a ne pokvarili mu ga. Ovi moji suputnici su za par sati vožnje gradom zasigurno samo pokvarili dan ovim ljudima i malo toga će u ovih šest mjesec ljudskoga uraditi. To me ljuti al to je jednostavno tako, drago mi je vidjeti da mi nismo izgubili ono malo duše što smo imali, i toga je sve manje al ostalo je, ima je još u nama.
Prije par dana preletjeh veliki dio ostatka zamlje pa će biti još nešto fotografija iz zraka no evo za večeras sam odabrao poneku iz samoga centra grada gdje je užurbanost ljudi po ulicama i gužva usporila i naše kretanje pa smo mogli malo bolje razgledati svakodnevni život ovih ljudi. Ne vjerujem da bi bili izloženi ikakvom većem riziku da smo i prošetali ovim ulicama no ipak nije nam dozvoljeno da izađemo iz vozila.
Malo manje kaotično, nego u jučerašnjem postu, al afrički stil života polako se promijenio na albanski,- ne bih vrijeđao nikoga jer iako je albanski glavni grad svake godine sve ljepši i ljepši, vožnja ovim dijelom grada užasno me podsjetila na vožnju tamo prije nekih desetak godina.
Plava građevina najznačajnija znamenitost koja svojom pričom i ljepotom privlači mnoštvo ljudi u ovaj grad.
Post je objavljen 03.01.2019. u 20:29 sati.