Tako sam se lijepo osjecao danas. Probudio sam se u pola sedam sto je nesto nevjerojatno za mene. Od kada se kao nesto pitam ovdje lagano smo i svoje dnevne obveze sa 8 pomjerili na pola devet, a sada ni devet sati nije kasno da se odradi to sto moramo. Ne kazem da sam lijen no jednostavno volim spavati i u miru piti jutarnju kavu.
Iznenadjenje za ove moje ovdje je kada se ustanem prije 8, a pola sedam je bilo stvarno vise nego neobicno.
Jutro je tako ugodno svjeze, morao bih to pokusati malo cesce uraditi.
Vec u pola sedam je bilo dvadesetak zena ispred crkve. Dok sam pio kavu skupilo se vec mnostvo ljudi i uz zvuke bubnjeva pocela je i pjesma. Misa pocinje u osam. Berhani je dosao da vidi da li sam jos raspolozen da idem sa njim cim me je vidjeo da sam budan. Bili smo tamo petnaestak minuta ranije. Mislim da je bilo vise od stotinjak ljudi i prvi osjecaj nije bio bas najljepsi. Svi su gledali u mene kao da vide neko cudo i nije to bas tako ugodno. Kada su vidjeli da se znam prekrstiti to je bilo kao da sam napravio ne znam sto. Nevjerojatno. Interesantno je da su nakon toga svi poceli nesto da se smjeskaju prema meni, a cak je bilo i nekih koji su se dosli rukovati sa mnom.
To je bio kao znak da sam prihvacen i dobro dosao,
Moram priznati da nas ne vole bas previse no nije toliko strasno, nismo ni mi voljeli ovu moju novu firmu kada su bili kod nas. Uglavnom sada se donose neke daske da se improvizira klupa da se mogu sjesti, nudi me se da se pomjerim u hladovinu.
Ma dobro je nema problema meni je sve dobro samo vi svoga posla.
Sa desne strane crkve su zene a sa lijeve muskarci. Prije mise nekoliko momaka udaraju u bubanj i plesu u krug a zene se ubacuju u pjesmu onim indijanskim poklicima koji se ne mogu ovako slovima docarati
Nesto kao Jujujujuju ( to je kao kada se djeca igraju indijanaca i lupaj se dlanom po ustima ). Interesantno.
Kada sam napravio prvu fotografiju vidjeo sam da im nije krivo i da se u stvari vole fotografirati. Iako mi je Berhani rekao da nema problema nije mi bilo svejedno da fotografiram, Afari to ne da ne vole za njih je kada vide kameru kao da si uperio pusku u njih. Na to smo upozoreni i zbog toga i nemam bas puno njihovih fotografija, pamenije se ne igrati.
Uglavnom bio je dobar znak da se moze fotografirati. Nije da u ovo divlji ljudi i da se ocekuje da ce ti netko glavu skinuti zato sto si ga ruzno pogledao, neg je jednostavno glup osjecaj kada ne znas sto im moze smetati a smeta im dosta toga. Misa je tekla onako kako sam nekada ranije opisao.
Ispred crkve je postavljena prostirka na koju svi koji dodju ostave neki dar za crkvu. Vecina ih donese svijecu, al bilo je tu jos nekih prostirki, sarenih krpica koje ce necemu posluziti, dva tri sarena kisobrana koji su zaista nesto posebno,(bit ce fotografija), novac i tako tko sta ima.
Normalno da sam dao novac no poslije sam donio i nekoliko boca vode sto im je bilo posebno drago. Dva starca koji su sjedili na mjestu gdje su se ti darovi ostavljali su mi se uredno zahvalili rekavsi mi “Grazzia prego, grazzia.”
Cita se Biblija, dugo se cita. Poslije toga“ucitelj Biblije”, covjek koji nije obucen u svecenicke haljine tumaci to sto je procitano. Veliki govornik, slusaju ga ne trepnuvsi cijelo vrijeme dok je pricao. Nekon njega jedan od dva svecenika takodjer odrzi isto toliko dugu propovjed no atmosfera je drugacija, vec se polako gubi koncentracija kod slusatelja,. Lagano se pricaju nesto izmedju sebe, ustaje se trazi deblja hladovina ili ugodnije mjesto za sjediti. Uglavnom kao da im svecenik i nije bas toliko interesantan kao ovaj prije njega. Proslo je deset sati sto znaci preko dva sata je vec sve trajalo. Morao sam da download-am fotografije jer sam imao vec dosta clipova i fotografija. Nakon onog obreda pljuskanja vode u lice i pijenja case vode ponovno su se ukljucili bubnjevi i pjesma. Procesija je isla u krug oko crkve, a u povorci su se nosile slike Andjela Gabriela i Majke Bozije sa Isusom u narucju i dva Andjela na nebu.
Okruzivsi tri puta oko crkve uz zvuke bubnjeva i pjesmu obred je zavrsio. Svi veseli, nasmijani, razigrani nisu obracali pozornost na to sto je vec skoro podne i temperatura na suncu je bila tko to zna kolika ako je u hladu 43.4. Hrane u izobilju, indjere pune tacne kruzile su okolo i svi su uzimali i jeli ne prestajuci pjevati, Kada je jedna od tih plitica sa indjerom stigla do mene bilo je vrijeme da se lagano ispricam i odem odatle. Tjerali su me da ostanem i jedem sa njima, Sada sam vec bio kao jedan od njih, no Berhani koji zna da mi je muka kada cujem rijec indjera me je izvukao sa tim da sam sluzbujuci i da moram ici. Hvala mu.
Drugi razlog sto su me ipak pustili da ne probam indjeru je bio taj sto sam im obecao isprintati fotografije, To je bio dovoljan razlog da budu sretni sto idem.
Barem njih dvadesetak je, onako na cameri, pregledalo sve snimljeno i ne malo su bili iznenadjeni kada su pored fotografija vidjeli da je kamera u stanju snimiti i clipove, a tek sa tonom.
Sve u svemu lijepa zabava na kojoj sam se lijepo osjecao,.
Post je objavljen 27.07.2004. u 00:30 sati.