Marketing
KRUSNA PECI ( PONOS TS BUREA)
Kao sto sam vec opisao jutro nam nije najbolje pocelo, no sinocnja vecer je bila vise nego odlicna i jos se prica o tome.
Krompir, vegeta, puno bijelog luka,maslinovo ulje i barakuda.
Sve to u nasoj krusnoj peci ( nas ponos) nakon sat i pol vremena dobilo je takav ukus i miris da sam po prvi puta od kada sam ovdje, pomislio da sam kuci, na nasoj domacoj hrani.
Miris ovakve hrane, i topli ljetni vjetar tjerao me da se okrecem oko sebe i trazim more u blizini. Kao da sam bio negdje u Dalmaciji i vecerao u najboljem restoranu.
Inace ako niste probali barakudu (kao sto ja nisam do sada) probajte u prvoj prigodi necete se pokajati.
Necu o hrani ovaj put neg o ponosu naseg TS ( team site ), nasoj krusnoj peci.
Evo kratka fotogalerija izgradnje ponosa naseg Tima, a vidjeti ce te cijeli proces od rusenja termitnjaka zbog skupljanje materijala za izgradnju do prve curke koja se ispekla u njoj.
Ideja je o gradnji potekla je od Urugvajca, a u samom pocetku, moram priznati bio sam malo skeptican. Planirano je brzinski nesto sklepati jer se onaj stari nacin rostiljanja zaista nije mogao vise gledati. Potrajalo je skoro mjesec dana no trud se isplatio a evo budite svjedoci naseg najveceg projekta ovdje do sada a siguran sam da ce ih biti jos, ekipa je odusevljena i vec se smislja sta nam je dalje raditi.
Kupovina elemenata za temelje nije bio problem, ima toga ovdje ne znam za sto im sluze kada su im kuce od lima i niti jedna gradjevina nema sazidana od ovih blokova.
Bio sam pomalo zbunjen na pocetku jer iako sam vidjeo nacrte nisam bas skontato sto u stvari treba da radimo.
Skoro dva tjedna smo cekali na ciglu koja je dovezena iz grada u unutrasnjosti Etiopije (cini mi se da se zove Dessie) ..
Pretrazili smo Assab no nismo uspjeli naci. Lokalci su nas shvatili su sto trazimo i ponetko od njih je to cak i vidjeo, no nema prije Asmare, bio je uobicajen odgovor. Ovdje zemlja nije dobra za praviti cigle pa se to radi samo u Asmari.
Cigle napokon stigle, 200 komada.
Od zemlje sa termitnjaka koji je visok preko metar i pol nakupili smo tko zna koliko vreca zemlje i radovi su zapoceli
U zemlju se ubaci, slama, secer, voda i pocinje proces pravljenja blata.
Poslijepodne se netko od nas uvali u bacvu i blato gazi nogama do prvog nagovjestaja upale misica kada je smjena i nastavljamo tako do kasno u noc. Dobro je da se sto vise izgaza, tako kazu. Sutra poslije podne se ta ista kolicina jos jednom progaza i moze se koristiti za ljepljenje cigli. (mora odstojati preko noci radi necega)
Malo pomalo i vec se naziru oblici peci. Dobar osjecaj vec je licilo na pec.
U auto radionici smo trebali ispilati dvije cahure od tenkovskih granata za izradu dimnjaka, (ispucanih cahura ovdje ima u izobilju i sluze nam uglavnom kao pepeljare )
Imali smo srece da nadjemo nekakav pokvareni stednjak pa smo ispilali vrata sa rerne. Tako se rijesio i problem za vrata a zazidana u pec izgledaju pravo dobro i to je bilo zaista pametno napravljeno, opet kazem uz dosta srece jer se nije moglo sanjati da ce mo pronaci ovako vrijednu stvar kao sto su vrata od pecnice.
Zavrsni radovi su bili ti da velikom kolicinom blata sa vanjske strane prekrijemo cijelu pec da se ne bi gubila toplota i to je to.
Ne samo da je odlicna neg i lijepo izgleda, a evo fotografija pa se sami uvjerite.
Obratite pozornost da je i posuda za pecenje rucni rad hahaha i ona je ispala bolje neg sam se nadao.
Da nije bilo peci ne bi bilo ni sinocnje vecere koja je bila tako dobra da se planira ponoviti cim se uspije nabaviti jos barakude, a to bi moglo biti vec sutra.
Post je objavljen 20.07.2004. u 16:13 sati.